Ramazanska praksa studenata UNSA FIN: Ramazan u Njemačkoj doprinosi čuvanju identiteta

Piše: Ajla Turčinović

U sklopu kurikuluma Fakulteta islamskih nauka, studenti svake godine obavljaju ramazansku praksu, koja se realizuje  u džematima Islamske zajednice diljem svijeta.

Odlukom Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, ove godine praksu obavljam u Njemačkoj, u sklopu Islamske zajednice Bošnjaka u Bayernu. Praksa mi pruža priliku da svoja teorijska znanja prevedem u stvarno djelovanje, koristeći mogućnost poboljšanja javnog nastupa i misijskog aspekta.

Ramazanska praksa u Njemačkoj za mene nije samo niz ibadeta u posebnom mjesecu – to je putovanje kroz zajednice, srca i sudbine naših žena u dijaspori. Držeći predavanja po različitim bošnjačkim džematima širom Njemačke, imala sam priliku osjetiti koliko ramazan ovdje ima jednu dodatnu dimenziju: dimenziju očuvanja identiteta.

Biti Bošnjakinja muslimanka u Njemačkoj znači živjeti između dva svijeta – kulture u kojoj si rođena i sistema u kojem danas gradiš svakodnevnicu. Upravo zato ramazanska praksa u dijaspori nije samo lična duhovnost, nego i kolektivna borba da se sačuva jezik, tradicija i vjera. U džematima, žene dolaze umorne od posla, brige o djeci, obaveza, ali sa iskrenom željom da nahrane dušu. Njihova prisutnost na predavanjima svjedoči koliko im znači riječ podsjećanja, zajednička dova i osjećaj pripadnosti.

U tim susretima prepoznajem posebnu snagu. To nisu samo predavanja – to su razgovori, suze, osmijesi i tiha priznanja da je nekad teško ostati dosljedan vjeri u okruženju koje ne razumije uvijek naše vrijednosti. Ramazan u Njemačkoj traži više svjesnosti: organizovati iftare u radnom ritmu zapadnog društva, uskladiti teravije s obavezama, odgajati djecu da vole Kur'an iako odrastaju u sekularnom ambijentu.

Ali upravo tu vidim ljepotu. Džemati postaju oaze, prostor u kojem se bosanski jezik čuva, gdje se uči ilahija, gdje majke prenose kćerkama ljubav prema hidžabu i gdje se vjera ne doživljava kao teret nego kao čast. Kao predavačica, osjećam odgovornost da moje riječi budu most – most između tradicije i savremenog izazova, između znanja i prakse, između emocije i discipline.

Ramazanska praksa u Njemačkoj me naučila da je iman živ tamo gdje se za njega boriš. A žene koje susrećem su dokaz da dijaspora ne znači slabiji identitet – naprotiv, često znači svjesniji i snažniji. Njihova pitanja su dublja, njihova potraga iskrenija, a njihova odlučnost da sačuvaju vjeru u porodici dirljiva.

Za mene, ramazan ovdje nije samo mjesec posta. To je mjesec povezivanja – sa Allahom, sa zajednicom i sa sobom. I svaki džemat koji posjetim ostavi u meni trag, baš kao što se nadam da i moje riječi ostave trag u njihovim srcima.

(Preporod.info)