Sehurski program RTV BIR “Zapostimo zajedno”: Lijekovi za smirenje u svjetlu savremene psihijatrije i islamskih propisa
Gosti četrnaeste emisije 12. sezone Sehurskog programa RTV BIR „Zapostimo zajedno“ bili su dr. Vedran Beširević s Klinike za psihijatriju KCUS-a, dr. Tarik Hodžić iz JU Zavod za bolesti i ovisnosti KS i prof. dr. Senad Ćeman, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
Autorica, urednica i voditeljica Sehurskog programa je prof. dr. Zehra Alispahić.
U samom uvodu važno je da definišemo šta su psihički poremećaji u svjetlu savremene medicine, o čemu je govorio dr. Beširević te kazao da su to poremećaji koji nisu opipljivi te da su to odstupanja od normalnih psihičkih funkcija na nivou svijesti, mišljenja, doživljaja stvarnosti, volje, nagona itd. Zaključio je da su psihički poremećaji neopipljivi ali su, ustvari, sveobuhvatno prisutni u našim životima.
Dr. Beširević je pojasnio i šta ustvari lijekovi za smirenje rade osobama koje imaju psihičke probleme, odnosno kako na njih djeluju. U tom kontekstu je kazao da lijekovi za smirenje djeluju na specifične GABA receptore u mozgu i da oni suprimiraju djelovanje tih receptora.
Najjednostavnije rečeno je da lijekovi za smirenje smiruju što rade dobro jer djeluju jako brzo i to u roku od 15 do 30 minuta nakon primjene, kazao je dr. Beširević.
O kulturi brzog rješenja u kojoj lijek postaje zamjena za suočavanje s problemima više je govorio dr. Hodžić.
– Postoje ljudi s ozbiljnim anksioznim poremećajima koji imaju stvarnu potrebu za lijekovima, ali se problem stvara kod ljudi koji se sa svakodnevnim životom nose pomoću lijekova za smirenje.
Kao društvo smo jako skloni brzim rješenjima, brzom zadovoljenju svih svojih potreba i to je ozbiljan problem današnjice.
Ne možemo se nositi sa svakodnevnicom bježeći od nje, što ustvari uzimanje lijekova za smirenje obično i predstavlja. Ne bi se trebalo brijegavati lijekovima za smirenje zato što se dešavaju svakodnevne stvari sa kojima se mnogi drugi ljudi nose bez njih. U konačnici uzimati bilo šta je bježanje od stvarnosti, a ne suočavanje sa istom – kazao je dr. Hodžić.
O tome kada je prema fikhskim pravilima dozvoljena upotreba lijekova za smirenje govorio je prof. dr. Senad Ćeman.
– Zaštita razuma u šerijatu je jedna od pet zaštićenih vrijednosti. Musliman može koristiti lijekove za smirenje onda kada mu struka to propiše, kada mu da kao lijek i kada mu je to neophodno i potrebno. U navedenom musliman je dužan da uzima taj lijek i tada mu to postaje obaveza. Ako i sastav lijeka ima neku supstancu koja je po sebi zabranjena ali nema drugog načina liječenja onda je taj lijek dozvoljen jer nužda zakon mijenja. Život i zdravlje su važniji od sastava lijeka – pojasnio je dr. Ćeman.
Osvrnuo se na još tri situacije prema kojima se može govoriti o šerijatskom razumijevanju ovog pitanja.
– Druga situacija u kojoj je dozvoljena upotreba lijekova za smirenje jesu postoperativni periodi i trauma u onoj mjeri u kojoj je to nužno.
Treća situacija bi bila kada čovjek osjeti neku nelagodu, s kojom se već prethodno borio, pa posegne za povremenim uzimanjem lijeka za smirenje. Međutim, tu se već ulazi u sumnjivu zonu te je bolje izbjegavati.
I četvrta situacija bi bila kada čovjek želi brzo rješenje, kada uzima taj lijek iz znatiželje, a ne iz potrebe onda to već ulazi u nešto što je zabranjeno – kazao je Ćeman.
Iz ovog razgovora zaključujemo da se i medicina i vjerski propisi u konačnici slažu po ovom pitanju te da lijekovi za smirenje bez prijeke potrebe i nužde uz strogi nadzor ljekara nisu preporučeni i poželjni.
(Preporod.info)
