Sehurski program RTV BIR “Zapostimo zajedno”: Svakog trena mislim na te', zemljo moja

Gosti dvanaeste emisije 12. sezone Sehurskog programa RTV BIR ,,Zapostimo zajedno“ bili su Esad Bajić, pjesnik, književnik i imam Medžlisa Islamske zajednice Konjic, Šejma Bešlić, studentica druge godine Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu i Nedžad Bublin Čupo, Zlatni ljiljan Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Autorica, urednica i voditeljica Sehurskog programa je profesorica na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu dr. Zehra Alispahić.

U ovom izdanju emisije gosti su govorili o ljubavi prema domovini kao časti, dijelu naše tradicije i naše vjere.

Esad Bajić se na početku razgovora prisjetio odlaska u Armiju RBiH u trećem razredu Gazi Husrev -begove medrese. Naglašava da se taj čin podrazumijevao za njega. 

– Za mene kao Gazinovca nije ni bilo razmišljanja. Smatrao sam to prvenstveno činom vjere. Taj polet nije bio proizvod promišljanja. Bio je to jedan prirodan proces, to je moja zemlja, moj narod, napadnuti smo i moramo se braniti. To što sam bio Gazinovac, za mene je bilo presudno da odaberem level više u borbi, nisam se zadovoljio da budem u liniji.

Mi mladi jesmo ponijeli teret rata, ali su nam trebali stariji za smjernice. Sve dok mi je babo rahmetli bio živ bio sam uz njega. Tek nakon njegovog šehadeta ja sam odabrao samostalan put. Smatrao sam da kao dijete šehida i kao učenik medrese moram dati svoj maksimum.

Babin šehadet me dosta obavezao. Mi smo djeca porodica koje su za ovu državu dale živote, na nama je najviše da branimo nezavisnost ove države i smatram da smo mi najodgovorniji – kazao je Bajić.

O svojim osjećanjima na Dan nezavisnosti BiH i 30 godina nakon rata govorio je Bublin.

– Ratovi i problemi BiH su uvijek dolazili iz vana. Naravno da se osjećam ponosno. 200 je članica UN-a i mi pripadamo tom dijelu, imamo svoju državu. Na to trebamo biti ponosni. Ovo što danas imamo je skupo plaćeno. Ništa što vrijedi se ne dobija lahko.

Mi pripadnici Armije i MUP-a smo jedine regularne i legitimne vojne sile na tlu BiH. Sve druge su agresorske i terorističke. Po samom nazivu Armije RBiH i po nazivu neke druge vojske sasvim je jasno da je ovdje izvršena klasična agresija.

Određeni dijelovi agresorske politike koji su nekim drugim sredstvima i dalje tu pa nemamo obilježavanje širom BiH. Ja se nadam da će, ako Bog da, biti. Pored hrabrosti veoma važno i bitno je strpljenje. Svako ko smatra ovu zemlju svojom mora dati određeni doprinos – kazao je Bublin.

O tome kako mladi gledaju na velike heroje i njihova sjećanja govorila je Šejma. Također, pričala je i o tome na koji način nalazi inspiraciju kao buduća režiserka i neko ko će raditi iza kamere. 

– O takvim stvarima mogu da dam subjektivni dojam. Na način na koji sam ja odgajana, prema herojima, gazijama i šehidima imam mnogo poštovanja. Prema njihovoj borbi i svemu onome što su dali za ovu državu odnosim se sa poštovanjem ali i jednom vrstom divljenja.

Kroz odgoj mene i mojih sestara uvijek se potencirala priča o herojima i šehidima BiH.

U oblasti koju ja studiram, a to je filmska i teatarska režija, imamo iskustvo kojim smo oblikovani i koje nosimo sa sobom. Iako mi kao generacija nismo obilježeni ratom, to je nešto što mi nosimo kao traumu i boljku naših roditelja, nana i deda. Smatram da svaka mlada osoba ima u identitetu nešto što ga obilježava. Kada bih otišla na neki festival i rekla da sam iz BiH za mene bi se vezala etiketa, iako je od agresije prošlo 30 godina. Svesni smo toga da nosimo neku vrstu odgovornosti i da je neke priče potrebno ispričati, za sve one koji nisu imali priliku – kazala je Šejma.

(Preporod.info)