Očuvanje i zaštita nezavisnosti i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine

Piše: Doc. dr. Vahid Karavelić, general Armije Republike Bosne i Hercegovine i Vojske Federacije BiH

Pod pojmom nezavisnosti smatra se stanje nacije ili države, u kojoj njeni građani samostalno donose odluke.

Bosna i Hercegovina svoj dan nezavisnosti slavi 1. mart 1992. dan kada se u Bosni i Hercegovini održao demokratski građanski referendum za njenu nezavisnost, na kome je izlaznost građana bila 63,7%, od čega je 99,7% glasalo za nezavisnost, a 0,3% protiv nezavisnosti.

Nezavisnost Bosne i Hercegovine i prije referenduma priznala je Bugarska 31. januara i Turska 6. februara 1992., a zatim nakon rezultata sprovedenog referenduma Evropska zajednica 6. aprila 1992., a zatim Sjedinjene Američke Države i druge zemlje svijeta.

Od tada do danas Bosna i Hercegovina je neprekidno izložena raznovrsnim ugrožavanjima i napadima kako iznutra tako i spolja od njenih susjednih zemalja s jednim osnovnim ciljem osporavanja njene nezavisnosti, suvereniteta i njenog teritorijalnog integriteta.

Bosna i Hercegovina je imala svoju nezavisnost još u toku Srednjeg vijeka, koju je izgubila 1463. Svoju nezavisnost Bosna i Hercegovina uživa u trenutnom ustavnom ustroju od 14. decembra 1995. nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Postojanje, očuvanje i zaštita nezavisnosti i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, očuvanje je kao izazov, a zaštita kao obaveza perspektiva, nameće se pitanje kako očuvati i u budućnosti zaštititi nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Komparirajući to s Ukrajinom, Palestinom, danas sa Iranom, i dr., u današnjem geopolitičkom sigurnosnom sistemu u svijetu jednostavno se dolazi do zaključka da stečena nezavisnost nije trajna kategorija već nešto što ovisi od velikih sila i njihovih geopolitičkih interesa. Nažalost, danas se sve više umjesto međunarodnog prava poštuje samovolja sile.

I nakon međunarodnog priznanja nezavisnosti jedne države unutar te države, regije i u svijetu u kontinuitetu dolazi do raznih antagonizama i sukoba u odnosima, prije svega zbog nepostojanja univerzalnih ljudskih, političkih, nacionalnih, vjrskih, ekonomskih, i drugih prava, bez kojih svijet nema sigurnost pa ni budučnost.

Iako je Bosna i Hercegovina u potpunosti svoju nezavisnost stekla demokratskim i zakonitim putem, odmah nakon sticanja svoje nezavisnosti istu je morala krvavo oružanim putem braniti kako bi istu očuvala i zaštitila.

Velikosrpske nacionalistićke snage ocijenile su da će im nastupajuća konfuzija na međunarodnom planu devedesetih godina prošlog stoljeća omogućiti da svoj postavljeni ratni cilj formiranje etnički čiste srpske države “Velike Srbije”, “svi Srbi u jednoj državi” konačno i ostvare  u jedinstvenoj srpskoj državi u kojoj će rijeka Drina biti kičma, a ne granica.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu počinje 1. aprila napadom na Bijeljinu zatim 8. aprila 1992. napadom na Zvornik, itd.

Političko vojno rukovodstvo Bosne i Hercegovine očekivalo je istinsku pomoć u odbrani i očuvanju stečene i date nezavisnosti Bosni i Hercegovini i njenog teritorijalnog integriteta, prije svega od Organizacije ujedinjenih naroda shodno odredbama njene povelje.

Međutim, pomoći nije bilo, naprotiv međunarodna zajednica je taktizirala, očuvanje nezavisnosti Bosne i Hercegovine bilo je prepušteno njoj samoj, na milost i nemilost izuzetno superiornijem agresoru po naoružanju kao i Ukrajina i Palestina danas.

Udruženim zločinačkim poduhvatima i počinjenim genocidom uz znanje i prešutno odobravanje međunarodne zajednice branioci su unatoč licemjernom odnosu međunarodne zajednice odbranili i očuvali nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Međunarodna zajednica kako tada, tako i danas, licemjerstvom, duplim aršinima taktizira, stavljajući interese Bosne i Hercegovine na švedski sto ispred njenih susjeda i njenih unutrašnjih protivnika.

Bosna i Hercegovina i druge zemlje u svijetu koje su ostvarile svoju nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet samo formalno i deklarativno to imaju, sve ovisi od geopolitičkog momenta kada će jedna takva zemlja postati interes neke od velikih sila.

Kada postane dio tog interesa tada se pletu političke, ekonomske i vojne paukove mreže oko nje gdje ona postaje paukova žrtva.

Dejtonski mirovni sporazum u postratnom periodu do danas postao je glavni uzrok u očuvanju i zaštiti nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Nemoguće je graditi i očuvati sigurnost kuće na lošim temeljima, Dejtonski mirovni sporazum je njen temelj.

Ovakav mirovni sporazum je vjetar u leđa retrogradnim politikama, politikama koje su bile uzrok proteklog rata, a koje i danas u kontinuitetu vode rat drugim sredstvima protiv nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Postavlja se pitanje je li to svjesno planski urađeno od strane kreatora Dejtonskog mirovnog sporazuma ili je urađeno iz neznanja?

Nasrtaji su u kontinuitetu na nezavisnost i njen teritorijalni integritet od Dejtona do danas. Danas se zna da je ključan uzrok tome nepravedan završetak rata, nepravedan Dejtonski mirovni sporazum i nepravedna neprincipijelna politika međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini što stalno daje vjetar u leđa politikama koje nisu sahranjene u proteklom ratu, a koje stalno dovode nezavisnost Bosne i Hercegovine u pitanje.

Svakako, BiH će po svaku cijenu od bilo kakvog nasrtaja ili secesionizma braniti svoju nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet, kao i 1992, bez obzira na međunarodnu zajednicu. Međutim, opravdano je pitanje može li Bosna i Hercegovina biti žrtva u paukovoj mreži geopolitičkih odnosa velikih sila?

Hoće li Bosna i Hercegovina morati braniti svoju nezavisnost kao i Palestina svoju polunezavisnost narednih 75 godina, ili će je možda izgubiti kao Ukrajina i druge zemlje u svijetu.

Nažalost, postoje nacije koje su „vrijednije“, nacije koje se tretiraju manje vrijednim, postoji razumijevanje u svijetu da su nečiji životi važniji, a da su životi nekih drugih ljudi manje vrijedni, itd.

Komparirajući stanje nezavisnosti BiH s očuvanjem i zaštitom nezavisnosti Ukrajine ili polunezavisnost Palestine uočavaju se mnoge sličnosti. Palestina je žrtva interesa jednih velikih sila, Ukrajina drugih velikih sila, a Bosna i Hercegovina i jednih i drugih. Mnoge zemlje u posljednje vrijeme udvostručuju proizvodnju naoružanja, čime direktno ugrožavaju nečiju nezavisnosti.

Očuvanja i zaštite nezavisnosti Bosne i Hercegovine nema bez očuvanja i zaštite nezavisnosti svih zemalja Evrope i svijeta, odnosno bez svjetske i evropske kolektivne sigurnosti i zaštite. Svakog pojedinca, narod i državu treba da štiti svjetska kolektivna sigurnost na temeljima jednakog prava za sve, a ne na temeljima polarizovanog svijeta i selektivne kolektivne sigurnosti.

Stoga i danas veoma je važno u cilju trajnog očuvanja i zaštite nezavisnosti Bosne i Hercegovine, jačati njenu političku, ekonomsku i vojnu snagu i biti dio svjetske kolektivne sigurnosti.

Ukoliko svijet istinski želi reducirati ili eliminisati nastajanje i plansko proizvođenje kriza, ratova i terorizma u svijetu, što direktno ugrožava nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet zemalja u svijetu, mora se dati veća mogućnost svijetu da zajednički upravlja svijetom, a to se može ostvariti samo kroz ozbiljnu reformu i rekonstrukciju Organizacije ujedinjenih naroda.

Bosna i Hercegovina naglašava svoju opredjeljenost za rješavanje međudržavnih nesuglasica mirnim putem, uz poštivanje načela međunarodnog prava.

U cilju očuvanja i zaštite nezavisnosti Bosna i Hercegovina će nastaviti sa jačanjem političkih, sigurnosnih, ekonomskih, kulturnih i drugih veza sa susjednim zemljama u duhu temeljnih normi međunarodnog prava.

(Preporod.info)