Šehida Abdurahmanović: Da je lijepo, nije ... nedostaje ta zajednica
Preporod.info u ramazanu želi posebnu pažnju i čast posvetiti majkama, žrtvama genocida, onima koje čuvaju sjećanja, istinu i naše dostojanstvo, onima čiji ramazani već decenijama protiču u saburu i dovama za svoje najmilije.
Zvat ćemo ih, javit im se, poselamiti, ispričati s njima. Tamo gdje budemo mogli, posjetiti ih. I poslati jasnu poruku da nisu same i zaboravljene.
Ovaj ramazan nismo zaboravili ni naše heroine, žene čiji su muževi ubijeni u genocidu…
Ramazanska priča samohrane iz Srebrenica nosi bol, ali i snagu žene koja je preživjela nezamislivo.
Šehida Abdurahmanović izgubila je supruga, brata i desetine bližih i daljih srodnika, a njena ispovijest svjedoči o ličnoj tragediji, ali i kolektivnoj patnji naroda nad kojim je počinjen genocid, danas trajno obilježen kroz Memorijalni centar Srebrenica-Potočari.
Njen suprug Jakub odveden je 8. maja 1992. godine kada su u njihov stan upali, kako kaže, Arkanovci.
– Moj muž je bio prosvjetni radnik, ja trgovac i nekako tih 18 godina mog života provedenih u porodičnoj zajednici izdvajam da mi je to bio najljepši i najsretniji dio života. Danas mi se nekad čini kao da sam samo sanjala taj period – priča Šehida.
Dan nakon što su njenog Jakuba odveli, pronašla je njegovo tijelo u blizini. Posmrtne ostatke brata nije našla. Ta sjećanja na ubistvo muža i život s tim da brata nije našla, naviše boli.
– Da je lijepo, nije lijepo. Nijedan dan nije ispunjen zajedništvom, srećom, tom ljubavlju. Posebno ramazani i bajrami, to više boli. Biti sa kompletnom porodicom najveća je sreća – kaže Šehida.
Suprugu je voljela kuhati stara bosanska jela, i da su ona bila neizostavna i za iftare, sehure... Ipak, kaže da su preživjeli kroz godine borbe za istinu i pravdu ojačali.
– Takvu sudbinu je teško živjeti, ali nekako smo kroz ovu borbu ojačali. Kao da želimo da se s tim nosimo na najdostojanstveniji način, a mislim da to zaista i činimo. Hvala Bogu, moja djeca su preživjela, ali nedostaje ta zajednica. To boli – kaže Šehida.
Uprkos svemu, Šehida poručuje da od potrage za nestalima i borbe za pravdu nikada neće odustati. Jer, kako kaže, jedina utjeha porodicama jeste da pronađu posmrtne ostatke svojih najmilijih i dostojanstveno ih ukopaju, da istina ostane zapisana i da se zločin nikada ne zaboravi.
Njena jedina želja je da više nikada rata ne bude. Da se živi u miru.
– Nadam se da rata ne samo u Bosni i Hercegovini, nego nigdje na svijetu više neće biti. Na žalost, i danas ubijaju nevine, imamo Gazu.... – to je strašno – kaže Šehida.
(Amina Nuhanović/Preporod.info)
