MOJ RAMAZAN | Amila Kahrović Posavljak: Ramazan je jedna velika škola vremena
U serijalu "Moj ramazan", koji tokom ramazana objavljujemo na portalu Preporod.info, naši sagovornici govore o ovom mjesecu iz ličnog ugla, dijeleći s nama kratka, neposredna razmišljanja o tome kako ramazan oblikuje njihov svakodnevni život, navike i prioritete.
Riječ je o zapisima osoba iz različitih oblasti društva, koji ramazan opisuju onako kako ga danas žive – kroz iskustvo, sjećanje, praksu ili lični osjećaj duhovne potrebe.
Niko od njih ne tumači ramazan drugima, već ga svjedoči i dijeli s nama. Upravo u tome je vrijednost ovih kratkih odgovora koji pokazuju kako se ramazan, bez velikih riječi i teorijskih objašnjenja, prelama u stvarnim životnim okolnostima, između profesionalnih obaveza, lične discipline i odnosa prema drugima.
Danas nam o svom iskustvu ramazana govori mr. sci Amila Kahrović-Posavljak, nagrađivana književnica, autorica nekoliko romana i brojnih stručnih radova iz književnosti koji su objavljeni u našoj zemlji i inostranstvu.
Za zbirku poezije Koščice dobila je Nagradu Mak Dizdar. Objavila je romane Smrtova djeca (2017), Izvedeni iz kičmi (2020) i Škriptaji kože (2023) koji je bio u izboru čak šest regionalnih književnih nagrada i 2024. godine je dobio književnu nagradu "Andrićevih dana".
1. Kako danas, s trenutnim životnim iskustvom, doživljavate ramazan i njegov dolazak?
Prije svega svakom ramazanu se radujem jer mi uvijek, ma kakve bile životne okolnosti, donese smiraj.
Začuđuje me i fascinira taj gotovo opipljivi bereket ramazanskog vremena. U ovoj životnoj fazi doživljavam ga kao period vrlo radikalne introspekcije. Zato se pobrinem da sve obaveze rasporedim tako da što više vremena provedem sama, ne želim da mi umakne bilo šta od unutrašnjeg svijeta u tim danima kada je sve jasnije. Svijet, i unutrašnji i vanjski, se jasnije vidi kad je ramazan
2. Koji je prvi ramazan kojeg se živo sjećate i zašto je baš taj ostao urezan u Vašem pamćenju?
Definitivno ramazan ratne 1993. godine. Nekih otprilike pola godine prije tog ramazana smo s okupirane Grbavice uspjeli preći u slobodni dio grada (tada se govrilo “izaći s Grbavice”). Iako pod opsadom, nakon okupirane Grbavice sam osjećala slobodu. Posebno u tom ramazanu. Bila sam dijete i "zaoprave" sam postila, našivanje nije dolazilo u obzir, nisam htjela ni da čujem za našivanje.
Pamtim kako su se tad sastavile ona dobrovoljna ramazanska glad i glad čiste, ratne, zimske neimaštine u Sarajevu pod opsadom. Pamtim sehure uz šporet – ako se ta limena tvorevina uopšte mogla nazvati šporetom, naložen nekim cipelama i namještajem, ko zna čime, pod granatama u hladnoći i uz minumum ratne hrane. Nešto kasnije ću naučiti da je to što smo živjeli bio zapravo čisti tevekul. Sjećam se snage, čudne radosti i uzbuđenja jer eto u takvim uslovima mi postimo i ne odustajemo. Sjećam se ratnog tranzistora i glasa spikera na radiju u sehurskom programu.
Sjećam se da sam tad na poklon dobila zbirkicu hadisa "Rijadus-salihin" i to je bio prvi put da se susretnem s čudesnim svijetom hadisa. I danas je čuvam. Pamtim da sam u glavi stalno imala jednu riječ: Bedr, jer sam tad naučila šta je bila bitka na Bedru. I pamtim vaktiju s ljiljanom gdje sam ponosno zaokruživala svaki dan koji ispostim, jer sam tada jedina u kući bila "velika djevojčica" koja ne našiva. Rijetko kad da bude sehurska tišina a da mi se ne vrati atmosfera tih ramazanskih dana. Od koje mi je ostalo potpuno ubjeđenje u pobjedu koje mi i danas traje
3. Postoji li ibadet ili ramazanska praksa kojoj se posebno radujete i koja vam donosi unutrašnji mir?
Iskreno, zavisi od ramazana do ramazana ali eto recimo da jako volim teravije. Namaz inače. I osamljivanje koliko god se može. I, naravno, čitanje uvijek. Na kraju, ramazan je mjesec Knjige
4. Kako uspijevate uskladiti profesionalne obaveze i ramazanske duhovne potrebe?
I to zavisi od ramazana do ramazana jer je zbog posla kojim se bavim moj raspored veoma specifičan. Ali pošteno ću kazati da sve, u kolikoj god mjeri mogu, podredim ramazanu
5. Postoje li trenuci iz ramazana koji su vas godinama mijenjali – vrijednosti, pogledi, odnosi prema ljudima?
Itekako. Zapravo, moglo bi se ispisati neka vrsta duhovnog dnevnika od ramazana do ramazana kako to sve utiče na čovjeka. No, konstanta je da ramazan u meni uvijek budi tu neku čežnju za, mogla bih ovako kazati, praiskonom. I povećava moju ionako ogromnu ljubav prema samoći.
6. Šta u vašem domu ili porodici čini ramazansku atmosferu posebnom – običaji, zajedničke prakse, detalji?
Ne bih rekla da se tu izdvajamo od većine muslimanskih porodica. Sehuri, iftari, ibadeti. No, ima nešto u tome kako, kada provodimo vrijeme skupa, kao da jedni u drugima više zamjećujemo dubinu. I iz svakog ramazana izađemo bogatiji za koju spoznaju.
7. Kako vidite značaj posta u savremenom životu, koji je često ubrzan, stresan i fragmentiran?
Onako kako vidim i značaj namaza. Kao duboku, duboku, nažalost često potisnutu, potrebu ljudske duše. I jedno neobično udvajanje, rekla bih, vremenitosno. Istovremeno odvijanje i poniranje u dubinu. Čudesno, zaista. Ramazan je jedna velika škola vremena, ne samo ovog svakodnevnog, nego vremena kao koncepta. Od same Objave i načina kako nam je darovana do našeg svakodnevnog ritma.
8. Koju poruku smatrate najvažnijom u ramazanskim noćima – sebi, svojoj porodici, zajednici?
Smiri se – ništa nije s tobom počelo, pa neće s tobom ni završiti. I, mislim, posebno važno u vremenu kada se kao nikada razvija kult važnosti i moći, kada vlada čudna manija javne prepoznatosti, od lokalnog nivoa do globalnog: niko nije moćan ni odveć važan, to se ljudima samo čini i to počesto iz objesti uzrokovane odnosom prema materijalnom i položajima.
9. Na koji način ramazan utiče na vaše razumijevanje brige prema drugima?
Mislim da smo mi i inače u porodičnom i društvenom smislu orijentirani na brigu jedni prema drugima. Ramazan nam dodatno osvijetli kako je briga za druge zapravo jedna vrsta duhovnog pročišćenja i da je potrebnija, doduše kao i svako davanje, onome koji je daje nego li onome koji prima.
10. Ako biste mogli izdvojiti jednu misao ili preporuku mlađim generacijama o doživljaju ramazana, šta bi to bilo?
Da budem iskrena nisam naročit ljubitelj davanja preporuka, ali evo ako bih nešto morala rekla bih dajte ramazanu njegovo pravo vratiće vam na načine koje ne možete ni zamisliti.
(Preporod.info)
