Ovog ramazana povećan broj korisnika u Domu za starija lica "Hatidža Mehmedović" u Potočarima

U Domu za starija lica "Hatidža Mehmedović" u Potočarima, gdje su smještene brojne majke Srebrenice, ovog ramazana je značajno povećan njihov broj u odnosu na prošlu godinu. Na zajedničkim iftarima im se pridružuju i majke koje nisu smještene u Domu već žive same u kućama. Iz Međunarodnog foruma solidarnosti EMMAUS, koji upravlja Domom, ističu zahvalnost brojnim donatorima među kojima je i Islamska zajednice u Bosni i Hercegovini.

Prediftarsko vrijeme u Srebrenici. Dok sunce nad gradom zalazi, njegove ulice ostaju prazne.

Prediftarska atmosfera vlada u Potočarima gdje su u Domu za starija lica "Hatidža Mehmedović" smještene majke Srebrenice. Ovdje je trenutno 41 korisnik, što je značajno povećanje u odnosu na prošlu godinu kada ih je bilo 16.

S Nurom razgovaramo ispred česme koja je podsjeća na sličnu ispred njene kuće u selu Bajramovići gdje je prije agresije na Bosnu i Hercegovini ramazane provodila s mužem i tri sina. Svi su joj ubijeni u genocidu. Ovo joj je treći ramazan u Domu.

– Allah nam je poslao sve najljepše i što da ja idem sama gore da budem, a imam ovdje majke i sa ovom svojom komšinicom sam tu. Lijepo izutra ustanemo, fino, vruće, sehurimo, uvečer iftarimo. Isto je kao da sam u Džennetu, vjerujete li? Hvala Allahu po hiljadu puta. A svoje kuće ja ne mogu nikad zaboraviti. Čim bude lijepo, ja ću ići svojoj kući. To je moj simbol. Svaka čast svemu i kažem hvala narodu koji nam je dao da budemo ovdje – kaže Nura Mustafić.

Njena prva komšinica Refija priča nam kako nije mogla ni zamisliti da će joj u ovim godinama drugi pripremati sehure i iftare, zbog čega je prezadovoljna uvjetima u Domu. Ipak, i ona ramazan provodi u sjećanju na najbliže koji su joj ubijeni u genocidu.

– Kad sam imala djecu i muža, bilo mi je milije, pa da nisam imala ni jesti ni piti. A sada, šta ti god dolazi, dođe ti teško: Ramazan, Bajram, Nova godina, Prvi maj, sve – prisjeća se Refija.

Prije godinu i po u Dom "Hatidža Mehmedović" u Potočarima se uselila Safija Hasanović. Prisjeća se ratnih ramazana kada je s kilogramom brašna morala preživjeti sedam dana.

– U ratu je teško bilo, ali opet sam, Boga mi, postila. Pa meni poviče moj dedo, kaže: "Nemoj bolan, gdje ćeš postiti kad nisi jela ljudski." Pa rekoh: "Šta ću, ja ne jedem ni preko dana, makar nek mi Bog sevap upiše, ako ništa" – priča nam Safija.

Iz Udruženju Međunarodni forum solidarnosti EMAUS, koje upravlja Domom u Potočarima, ističe kako u Srebrenici funkcioniše i njihova ambulanta, zatim internat kao i sportsko-rekretaivni centar. Pomoćnik direktora u udruženju Međunarodni forum solidarnosti EMMAUS Elmedin Škrebo napominje da ništa ne bi bilo moguće bez velike podrške brojnih donatora.

– Kada je riječ o zemljama van Bosne i Hercegovine, naravno Turska tu prednjači sa svojim organizacijama, općinama, unijama itd. koje pomažu sve ovo što mi radimo ovdje. Zatim institucije iz Federacije Bosne i Hercegovine, kao što je Federalno ministarstvo za raseljena lica, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, Vlada Tuzlanskog kantona i Vlada Kantona Sarajevo, koji podržavaju kroz javne pozive naše određene potrebe za infrastrukturom, za funkcionisanjem, za nabavkom određene opreme, vozila itd. I naravno neizostavno naša Islamska zajednica, što kroz programe podrške koje realizuju kroz Ured za društvenu brigu. Istovremeno dužan sam naglasiti da, mimo institucija Islamske zajednice kao krovne i kao Ureda za društvenu brigu, uživamo i veliku podršku i pažnju velikog broja naših džemata iz dijaspore širom svijeta, od Amerike do Australije, koji su također jedan od stubova našeg rada i funkcionisanja ovdje na ovom području – naglašava Škrebo.

Donacije koje stižu u Dom u Potočarima znače i za one koji nisu njegovi direktni korisnici poput Magbule, koja se još sjeća prvog susreta s uposlenicima EMAUS-a.

– Ide cura i kaže: Šta radiš, nano?“ Rekoh: „Evo, kosim.“ „Pa moreš li?“ Rekoh: „Moram.“ „Ko me pita?“ „Daj meni“, kaže. „Bježi, rekoh. Gdje ćeš ti, lijepa cura mlada? – prisjeća se Magbula.

Godine su prošle od tada, ali podrška EMAUS-a za majke Srebrenice nije izostala.

Zajednički iftar je vrijeme kada se sve okupe u Domu "Hatidža Mehmedović", sjećajući se i nje, majke koja je do kraja života bila glas pravde i istine.

(Emir Skenderagić/Preporod.info)