Sehurski program RTV BIR “Zapostimo zajedno”: 30 godina reaktivacije rada Vakufske direkcije Rijaseta Islamske zajednice

U osmoj emisiji 12. Sezone Sehurskog programa RTV BIR ,,Zapostimo zajedno” govorilo se na temu “30 godina reaktivacije rada Vakufske direkcije Rijaseta Islamske zajednice”.

Gosti su bili hfz. dr. Senaid Zaimović, bivši direktor Vakufske direkcije i Huso Salihović, aktuelni direktor Vakufske direkcije.

Autorica, urednica i voditeljica Sehurskog programa je profesorica na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu dr. Zehra Alispahić.

Mjesec ramazan je često bio vrijeme u kojem su se pisale vakufname, promišljalo o ostavštini i započinjali hajr-projekti. O kontinuitetu te prakse, njenoj snazi uprkos historijskim prekidima i savremenim izazovima, govorio je Salihović, osvrćući se na dokumente, praksu i podatke koji svjedoče da svijest o vakufu među Bošnjacima nije nestajala ni u najtežim periodima.

– Kroz analizu ranijih dokumenata možemo zaključiti nekoliko stvari. Prva stvar, koja je izuzetno važna, jeste tradicija uvakufljenja kod bošnjaka je izuzetno duga. Ona nije nikad prekinuta. Kada je u bivšim sistemima vakufu bilo skoro sve uništeno i oduzeto čak su i tada ljudi uvakufljavali. Ta duga tradicija je i danas prisutna. Obzirom da Vakufska direkcija provodi procedure uvakufljenja, mi kroz obradu tih predmeta vidimo kontinuirano povećanje uvakufljena. Vidimo stalnu želju Bošnjaka, prosječnog čovjeka, da bude dio širih društvenih procesa i da učestvuje onoliko koliko može u uvakufljenju – kazao je Salihović.

Vakufi nisu bili samo imovina stavljena u službu zajednice; oni su bili simbol identiteta, kontinuiteta i duhovne prisutnosti jednog naroda. Kroz njih se čuvala vjera, kultura, obrazovanje i socijalna briga, ali i svijest o pripadnosti prostoru. Zato napadi na vakufe nikada nisu bili isključivo administrativne ili pravne prirode – oni su, u suštini, bili pokušaji prekrajanja pamćenja i slabljenja kolektivnog duha.

Uništavanje ili prenamjena vakufske imovine u različitim historijskim periodima imalo je dublje motive od pukog upravljanja zemljištem ili objektima. O razlozima takvih postupaka, simboličkoj snazi vakufa i odnosu vlasti prema njima govorio je hfz. Zaimović, ističući da je riječ i o kulturnom i o ekonomskom pritisku na tadašnje muslimane.

– Možemo pretpostaviti da se to radilo najčešće iz dva razloga. Prije svega jer su vakufi simbol tradicije i kulture pa i islama. Kao i inače, neprijatelji ovih prostora pokušavali su da unište sve moguće tragove jedne kulture jer je ona, po njima, došla sa istoka. Drugi razlog je bio čisto ekonomske prirode. Pokušavali su oslabiti tadašnje muslimane i zajednicu namečući vlastite argumente i kulturu. Vakuf je simol islama i u to vrijeme je označavao ekspanziju i moć sile koja se zvala Osmansko Carstvo. Kada dođete na teritoriju stanovništa kojeg ste pokorili želite da ubijete i njihov duh, to je upravi radila Austro-Ugarska. Austro-Ugarska je mijenjala namjenu vakufima i po tome je bila posebno poznata – kazao je hfz. Zaimović.

(Preporod.info)