Sehurski program RTV BIR “Zapostimo zajedno”: 30 godina reaktivacije rada Vakufske direkcije Islamske zajednice
U osmoj emisiji 12. sezone Sehurskog programa RTV BIR "Zapostimo zajedno" razgovarano je o temi "30 godina reaktivacije rada Vakufske direkcije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini", s posebnim osvrtom na institucionalni kontinuitet, izazove i razvojne iskorake ove važne ustanove.
Gosti emisije bili su hfz. dr. Senaid Zajimović, dugogodišnji direktor Vakufske direkcije i današnji direktor i mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa, te Huso Salihović, aktuelni direktor Vakufske direkcije.
Razgovor je obuhvatio historijsku dimenziju obnove rada Direkcije, ali i savremene procese upravljanja vakufskom imovinom u kontekstu pravnih, ekonomskih i društvenih okolnosti.
Autorica, urednica i voditeljica Sehurskog programa je profesorica na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu dr. Zehra Alispahić.
Mjesec ramazan je često bio vrijeme u kojem su se pisale vakufname, promišljalo o ostavštini i započinjali hajir-projekti.
O kontinuitetu te prakse, njenoj snazi uprkos historijskim prekidima i savremenim izazovima, govorio je direktor Salihović, osvrćući se na dokumente, praksu i podatke koji svjedoče da svijest o vakufu među Bošnjacima nije nestajala ni u najtežim periodima.
– Kroz analizu ranijih dokumenata možemo zaključiti nekoliko stvari. Prva, koja je izuzetno važna, jeste da je tradicija uvakufljenja kod Bošnjaka izuzetno duga, ona nikad nije prekinuta. Kada je u bivšim sistemima vakufu bilo skoro sve uništeno i oduzeto, čak su i tada uvakufljavali. Ta duga tradicija je i danas prisutna. S obzirom na to da Vakufska direkcija provodi procedure uvakufljenja, mi kroz obradu tih predmeta vidimo njihovo kontinuirano povećanje, vidimo stalnu želju Bošnjaka, prosječnog čovjeka, da bude dio širih društvenih procesa i učestvuje onoliko koliko može u uvakufljenju – kazao je Salihović.
U svom izlaganju, hfz. dr. Zajimović ukazao je na širi civilizacijski i identitetski značaj vakufa.
Istakao je da vakufi nisu bili samo imovina stavljena u službu zajednice, nego institucionalni izraz duhovne, kulturne i društvene samosvijesti jednog naroda. Kroz vakufe su se stoljećima čuvali vjera, obrazovanje, socijalna briga i kulturni kontinuitet.
Govoreći o historijskim nasrtajima na vakufsku imovinu, naglasio je da takvi postupci nisu bili isključivo administrativne ili pravne naravi, već su često imali dublju simboličku i ekonomsku dimenziju.
S jedne strane, nastojalo se potisnuti tragove islamske i osmanske kulturne prisutnosti, a s druge oslabiti ekonomsku osnovu muslimanske zajednice.
Posebno je podsjetio na praksu prenamjene vakufske imovine u vrijeme Austro-Ugarske, koja je kroz administrativne mehanizme nastojala redefinirati njen društveni i simbolički značaj.
Emisija je, kroz spoj historijske analize i savremenog institucionalnog iskustva, podsjetila da vakuf nije samo pravni institut, nego trajna moralna obaveza i izraz kolektivne odgovornosti prema budućim generacijama.
(Preporod.info)
