Hafiz Šorlija: Ramazanske prakse me podsjećaju na društveno cijenjenu ulogu imama

Ramazanske prakse su dio aktivnosti tokom kojih učenici i studenti medresa i teoloških fakulteta stiču prva iskustva i primjenjuju svoja znanja.

O njima znaju posebno lijepo govorti s određene vremenske distance, kada se to iskustvo ispreplete s nekim drugim, kasnijim i različitim. 

Hafiz Ervin Šorlija je, kao student Fakulteta islamskih nauka, ramazanske prakse uglavno obavljao u dijaspori. Izuzetak je, kako kaže, prva godina studija, kada je zbog pandemije koronavirusa praksu obavljao u džematu gdje živi. 

– Nakon prve godine sam išao u Njemačku, Austriju i Ameriku, odakle nosim jako lijepa iskustva. Idete prvi put među ljude koje ne znate, koji vam nisu ni porodica, ali vas prihvate kao da ste oduvijek bili dio njihovih kuća. Budu vam na usluzi 24 sata dnevno, brinu se o tome da vam ništa ne nedostaje i gledaju vas kao njihovo dijete – prisjeća se hafiz Ervin. 

To gostoprimstvo, napominje, nosi dodatnu dozu odgovornosti. Pored one koja je svakako neodvojiva od imamskog poziva i razloga njegovog odlaska tamo. 

– Valja opravdati to gostoprimstvo, dobrotu, ali zadatak zbog kojeg ste uopće poslani. To je da ljudima govorite o Allahu i Poslaniku, pomognete im da nauče nešto novo o vjeri ili možda promijene neku lošu naviku.

Pored sjećanja, sa ovih praksi nosim brojna poznanstva i prijateljstva koja ću nastojati sačuvati onoliko koliko sam u mogućnosti sve dok sam, ako Bog da, živ –  ispričao nam je mladi hafiz.

U vrijeme krize autoriteta, Ervinovo iskustvo i susreti sa džematlijama potvrđuju da je uloga imama ostala društveno cijenjena, zbog moralnog digniteta, vjerskog obrazovanja i institucije koju predstavlja. 

– To je jedan potencijal koji vrijedi iskoristiti, kako bi se naš glas čuo. Kur'anska je obaveza naređivanje dobra i odvraćanje od zla, a imami to rade u formi mekteba, hutbi i neformalnih razgovora s ljudima. Svakako treba razmotriti i kontrolisano korištenje društvenih mreža. To će omogućiti da se glas pozivanja na dobro čuje i dalje – kazao je hafiz Ervin. 

Razgovor s hafizom svakako vrijedi zaključiti pitanjem o motivaciji i organizaciji vremena, s obzirom da smo nezavršene poslove nerijetko skloni pravdati "nedostatkom vremema". 

– Navikao sam da svoj dan organizujem prema učenju Kur'ana. On počinje, naravno, sa sabahom: jedan mali dio ponovi se prije sabaha, dio Kur'ana se, naravno, ponovi na namazima, a svakako i prije ili poslije namaza.

Recimo, kod mene je jedan dan izgledao da ustanem ujutro na sabah, ponovim nešto od Kur'ana, obavim namaz, a poslije sabaha opet ponavljam. Ponekad sam znao i vratiti se da odspavam. Nakon doručka i tih nekih kućnih aktivnosti krenem da učim novu stranicu, a poslije nove stranice ponavljam onu ranije naučenu.

Odmorim se neko vrijeme, možda odem na trening ili riješim neku fakultetsku obavezu. U ostatku dana, zavisno od mog slobodnog vremena i prisutnosti kući, odvojim sebi koliko taj dan moram ponoviti i ne legnem dok to ne uradim – rekao nam je hafiz Ervin Šorlija. 

Njegov raspored dana nam može sugerisati kako se obavezama može odgovorno pristupati, ali i da treba znati kad stati i odmoriti. 

(Nedim Gondžić/Preporod.info)