MOJ RAMAZAN | Fadil Cvrk: Ramazan u dijaspori ima posebnu težinu jer je to vrijeme našeg okupljanja

U serijalu "Moj ramazan", koji tokom ramazana objavljujemo na portalu Preporod.info, naši sagovornici govore o ovom mjesecu iz ličnog ugla, dijeleći s nama kratka, neposredna razmišljanja o tome kako ramazan oblikuje njihov svakodnevni život, navike i prioritete.

Riječ je o zapisima osoba iz različitih oblasti društva, koji ramazan opisuju onako kako ga danas žive – kroz iskustvo, sjećanje, praksu ili lični osjećaj duhovne potrebe.

Niko od njih ne tumači ramazan drugima, već ga svjedoči i dijeli s nama. Upravo u tome je vrijednost ovih kratkih odgovora koji pokazuju kako se ramazan, bez velikih riječi i teorijskih objašnjenja, prelama u stvarnim životnim okolnostima, između profesionalnih obaveza, lične discipline i odnosa prema drugima.

Danas nam o svom iskustvu ramazana govori Fadil Cvrk, rođeni Srebreničanin sa adresom u SAD i predsjednik Humanitarnog fonda "Atlanta" koji godišnje stipendira nekoliko stotina učenika i studenata iz cijele Bosne i Hercegovine. 

1. Kako danas, s trenutnim životnim iskustvom, doživljavate ramazan i njegov dolazak?

Dolazak mjeseca ramazana za sve nas ima poseban značaj sa više aspekata, pa samim tim i atmosfera u porodici i zajednici je drugačija nego ostalih mjeseci. Posebno za nas koji smo u dijaspori, džemat je nase centralno mjesto da tako kažem, gdje pored porodice, provodimo najviše vremena i znamo koje nam to vrijednosti donosi.

2. Koji je prvi ramazan kojeg se živo sjećate i zašto je baš taj ostao urezan u Vašem pamćenju?

Kod većine nas, uspomene iz djetinjstva su nešto što se najviše, najduže i najdraže pamti. Pa tako i ovo. Miris halve koju je majka pravila uoči ramazana, kako ona uvijek kaže „Da kuca zamiriše bolje pred ramazan“ i ta sama atmosfera je nešto što se nikad ne zaboravlja.

3. Postoji li ibadet ili ramazanska praksa kojoj se posebno radujete i koja vam donosi unutrašnji mir?

Sama činjenica da kad si u postu i da se trebaš držati u tom okviru na svaki način i u svakom pogledu, donosi ti neko dodatno psihološko opuštanje, a to onda dovodi do unutrašnjeg mira. Taj unutrašnji mir do kojeg dođemo na taj način, izuzetno je važan za sve nas.

4. Kako uspijevate uskladiti profesionalne obaveze i ramazanske duhovne potrebe?

Želja i volja kod svakog od nas je u čestim slučajevima presudna da ostvarimo ono sto želimo. Iako zaista mnogo radim na poslu, dosta vremena provedem za volanom na posao i s posla, ipak, sve to se uskladi da se odrade sve obaveze na poslu, kao i sve druge društvene i profesionalne aktivnosti koje dodatno radim, a da uopšte to ne remeti ostale ramazanske duhovne potrebe i obaveze. Sa velikom voljom i iskrenom željom, sve se to može uskladiti.

5. Postoje li trenuci iz ramazana koji su vas godinama mijenjali – vrijednosti, pogledi, odnosi prema ljudima?

U našem džematu u Atlanti već skoro 20 godina tradicionalno organizujemo iftare za sve naše džematlije. To druženje za vrijeme iftara i poslije do samog teravih-namaza, za mene i za mnoge ima poseban značaj, a to je zbližavanje sa svojim ljudima, veće razumijevanje svojih prijatelja i komšija i onog što je vezano za njih, kao veću pažnju i brigu prema njima na što često zaboravimo u ostalim mjesecima zbog privatnih obaveza i brzog života. Sve to udaljava jedne od drugih, a ove navedene činjenice lično mi pomažu, a mislim i mnogim drugim, da pored jačanja tog međusobnog poštovanja, više jedni drugima poklonimo brige i pažnje, i da sa tom praksom nastavimo i u narednim mjesecima. Na taj način, utičemo samo na sebe da se mijenjamo u boljem pogledu i da budemo više jedni uz druge.

6. Šta u vašem domu ili porodici čini ramazansku atmosferu posebnom – običaji, zajedničke prakse, detalji?

Sama priprema za sehur i  atmosfera za mene i moju porodicu ima nekako najupečatljivije utiske koji su za nas baš posebni.

7. Kako vidite značaj posta u savremenom životu, koji je često ubrzan, stresan i fragmentiran?

Svi smo svjesni današnjeg sistema koji nam nameće brz tempo života, a to onda proizvodi stres , jer je to sve usko povezano. Znamo koliko je sam stres opasan za čovjeka i da jednostavno “razara” ljudski organizam. Upravo sam post i sve aktivnosti koje koje se obavljaju u skladu da tim, izuzetno nam pomažu da se na neki način opustimo i to nam služi na neki način kao prevencija od stresa. O tome sam već nešto rekao u prethodnom odgovoru kad smo govorili o unutrašnjem miru. Znamo da nam namaz svakodnevno  pomaže da imamo unutrašnji mir, sabur, alj sam post dodatno nam daje mogućnost da se na neki način zaštitimo od stresa, i time sami sebi pomognemo.

8. Koju poruku smatrate najvažnijom u ramazanskim noćima – sebi, svojoj porodici, zajednici?

Kao što sam naveo, za nas u dijaspori džemat ima poseban značaj. Svaku noć u vazovima našeg imama uoči teravih namaza imamo mnogo toga čuti, naučiti, primiti kao pouku i ponijeti sa sobom u svoj svakodnevni život. Ono što je  za mene kao najsnažnija poruka , koju nije teško sprovesti ali je od ogromnog značaja je to, da često nismo u mogućnosti da nekom pomognemo koliko zaista želimo, ili da uvijek uradimo neko dobro djelo koliko želimo. Ali zato jesmo sigurno u mogućnosti da nikom zlo ne činimo, pa ni ono najmanje. Da nismo zavidni jedni drugima, da se radujemo uspjehu svakog od nas, i na taj način ćemo graditi bolje društvo i zajednicu, bit ćemo bolji ljudi i tako ćemo najbolje i najviše pomoći sami sebi, a i drugima. To je ono što možemo i što zavisi od nas samih. To je za mene najveća poruka koju ću ponijeti sa sobom i sebi.

9. Na koji način ramazan utiče na vaše razumijevanje brige prema drugima?

Na to pitanje, dobrim djelom sam mišljenje dao u prethodnim odgovorima. Samo zbližavanje među sa ljudima u toku mjeseca ramazana u tim ramazanskim aktivnostima, donosi nam mogućnost da se bolje upoznamo, da znamo jedni za druge, imamo veci osjećaj jedni prema drugima, i da suosjećamo sa problemima sa kojima se susreću mnogi oko nas, i da time iskažemo svoju ljudsku stranu i dobre vrline, a to je pomoći drugima kad možeš i koliko možeš. Isto tako, samo suzdržavanje od hrane i pića, pa i glad i zeđ koji se dešavaju  na momente, na neki način nam šalje signal da mnogi ljudi u svijetu  danas nemaju dovoljno hrane i pića i da svaki dan se susreću sa tim. Zato gdje možemo i koliko možemo, i o tim ljudima moramo povesti brigu i olakšati im.

10. Ako biste mogli izdvojiti jednu misao ili preporuku o doživljaju ramazana, šta bi to bilo?

Neka nam ramazan i sve ono što dobro što smo doživjeli u ramazanu, bude pouka i put kakvi ćemo ljudi biti I kojim putem ići i nakon ramazana. Da nas ramazan učini zaista boljim, iskrenijim jedni prema drugima i da se na svakom koraku, osjete ti rezultati i promjene na bolje, koje mi svojim postupcima sigurno možemo i učiniti.