MOJ RAMAZAN | Prof. dr. Ermin Kuka: Rado pamtim svoj prvi ramazan u Višegradu sa nenom Nailom

MOJ RAMAZAN | Prof. dr. Ermin Kuka: Rado pamtim svoj prvi ramazan u Višegradu sa nenom Nailom

U serijalu "Moj ramazan", koji tokom ramazana objavljujemo na portalu Preporod.info, naši sagovornici govore o ovom mjesecu iz ličnog ugla, dijeleći s nama kratka, neposredna razmišljanja o tome kako ramazan oblikuje njihov svakodnevni život, navike i prioritete.

Riječ je o zapisima osoba iz različitih oblasti društva, koji ramazan opisuju onako kako ga danas žive – kroz iskustvo, sjećanje, praksu ili lični osjećaj duhovne potrebe.

Niko od njih ne tumači ramazan drugima, već ga svjedoči i dijeli s nama. Upravo u tome je vrijednost ovih kratkih odgovora koji pokazuju kako se ramazan, bez velikih riječi i teorijskih objašnjenja, prelama u stvarnim životnim okolnostima, između profesionalnih obaveza, lične discipline i odnosa prema drugima.

Danas nam o svom iskustvu ramazana govori prof. dr. Ermin Kuka, naučni savjetnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

1. Kako danas, s trenutnim životnim iskustvom, doživljavate ramazan i njegov dolazak?

Mjesec ramazan, sa današnje tačke gledišta, doživljavam i shvatam kao poseban mjesec i posebno razdoblje u godini. Kao priliku za nadgradnju i jačanje vlastitog duhovnog i profesionalnog života u današnjem izrazito izazovnom savremenom društvenom ambijentu.

2. Koji je prvi ramazan kojeg se živo sjećate i zašto je baš taj ostao urezan u Vašem pamćenju?

Ramazan kada sam imao pet godina, u Višegradu 1990. godine. Tog ramazana sam s nenom Nailom, sa balkona naše kuće promatrao i isčekivao paljenje kandilja na Carevoj džamiji. Nenina iftarska sofra, koju je s ljubavlju i samo njoj znanim receptima pripremala, ostala mi je posebno urezana u pamćenje. Srpski agresori su džamiju dvije godine kasnije prvo spalili, a potom do temelja porušili. Obnovljena je 2005. godine, pa i danas kad sam u Višegradu, sa djecom rado promatram njenu ponosnu munaru, sa istog balkona kao i 90-e.

3. Postoji li ibadet ili ramazanska praksa kojoj se posebno radujete i koja Vam donosi unutarnji mir?

Tu posebno izdvajam prediftarsko vrijeme kada je porodica na okupu i naše zajedničke (porodične) ibadete. Posebno su mi vrijedni i upečatljivi ramazanski dani koje u gradu Višegradu provodim s porodicom i džematlijama, u zajedničkim ibadetima i druženjima. Važno je održavanje duha vjere i ibadeta u gradovima širom manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, a ramazan je svakako prilika za to.

4. Kako uspijevate uskladiti profesionalne obaveze i ramazanske duhovne potrebe?

Kažu kako je dobra organizacija već pola urađenog posla. Vodeći se tom činjenicom, uspijevam ostvariti skladan balans između profesionalnih obaveza i duhovnih potreba, posebno u mjesecu ramazanu kada nastojimo obavljati mnogo više ibadeta. Budući da se, pored naučno-istraživačkog rada, bavim i nastavnim radom na fakultetima, obaveza je mnogo, ali dobrom organizacijom i uz pomoć porodice uspijevam održavati skladan balans.

5. Postoje li trenuci iz ramazana koji su Vas godinama mijenjali – vrijednosti, pogledi, odnosi prema ljudima?

Ramazan je prilika dolaska do novih saznanja i spoznaja, te poruka i pouka o životu, smislu življenja, vjeri, a koje definitivno usmjeravaju i moj životni put. Poruke i pouke ramazana smatram osnovom izgradnje odnosa, ne samo prema samome sebi, već i prema drugim ljudima, ali i jačanja iznutra vjere i uvjerenja.

6. Šta u Vašem domu ili porodici čini ramazansku atmosferu posebnom – običaji, zajedničke prakse, detalji?

Ramazanu u krugu porodice ima posebnu draž i atmosferu, a najviše tome doprinose sehursko, prediftarsko i iftarsko vrijeme, kao i radosna lica moje djece Amne i Anesa, supruge Fatime kao najodgovornije za pripremu iftara, te majke Hajrije kao potpore. Za djecu posebno interesantno je isčekivanje pucnja ramazanskog topa. Već tradicionalno, jedan iftar organiziramo i u domu u

Višegradu, kada okupimo porodicu. Iftarsku hranu brižno pripremi supruga Fatima, baš kao nekad u istoj kući kada je to radila rahmetli nena Naila.

7. Kako vidite značaj posta u savremenom životu, koji je često ubrzan, stresan i fragmentiran?

Mjesec ramazan je prilika za dodatno strpljenje, te jačanje unutarnjih snaga kako bi lakše prebrodili brojne izazovne situacije koje nastoje negativno i loše utjecati na naš svakodnevni život.

8. Koju poruku smatrate najvažnijom u ramazanskim noćima – sebi, svojoj porodici, zajednici?

Poruka čvrstog vjerovanja, mira, ustrajnosti na pravom putu, međusobnog razumijevanja i uvažavanja, kao osnovom mirnog i usklađenog i vjerom vođenog porodičnog i društvenog života. Potrebno se zalagati i raditi na tome da ramazan bude u srcu, a ne samo dani u godini.

9. Na koji način ramazan utječe na Vaše razumijevanje brige prema drugima?

Poruke i pouke vjere i ibadeta koje tokom razamazana intenzivnije slušamo i spoznajemo, imaju važan utjecaj na vlastiti odnos prema drugima. Iako briga o drugima mora biti svakodnevna, ona treba biti dodatno ojačana i intenzivirana u mubarek danima mjeseca ramazana.

10. Ako biste mogli izdvojiti jednu misao ili preporuku o doživljaju ramazana, šta bi to bilo?

Iskoristimo mubarek dane mjeseca ramazana za činjenje što više dobrih dijela. Ne samo za odricanje od jela i pića, već i za odricanje od loših misli, djela i postupaka. Samo tako ćemo jačati porodicu, društvo i u konačnici našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, na svakom njenom pedlju.

(Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti