MOJ RAMAZAN | Amina Duraković-Karčić: Posljednji ramazan sa rahmetli nenom mi je ostao duboko urezan

U serijalu „Moj ramazan“, koji tokom ramazana objavljujemo na portalu Preporod.info, naši sagovornici govore o ovom mjesecu iz ličnog ugla, dijeleći s nama kratka, neposredna razmišljanja o tome kako ramazan oblikuje njihov svakodnevni život, navike i prioritete.

Riječ je o zapisima osoba iz različitih oblasti društva, koji ramazan opisuju onako kako ga danas žive – kroz iskustvo, sjećanje, praksu ili lični osjećaj duhovne potrebe.

Niko od njih ne tumači ramazan drugima, već ga svjedoči i dijeli s nama. Upravo u tome je vrijednost ovih kratkih odgovora koji pokazuju kako se ramazan, bez velikih riječi i teorijskih objašnjenja, prelama u stvarnim životnim okolnostima, između profesionalnih obaveza, lične discipline i odnosa prema drugima.

Danas nam o svom iskustvu ramazana govori psihologinja Amina Duraković-Karčić. U svojim istraživanjima, Amina je posvećena nasilju u porodici kao i vršnjačkom nasilju te odgoju novih generacija.

1. Kako danas, s trenutnim životnim iskustvom, doživljavate ramazan i njegov dolazak?

U ovim godinama prije svega se javlja osjećaj zahvalnosti što sam dočekala još jedan ramazan. Nekada sam ga doživljavala kroz dinamiku iftara, druženja i radosti zajedništva, a danas više kroz tišinu noći i jačanje duhovnosti, kroz osjećaj da je svaki novi ramazan nova šansa: šansa da budem bolja nego prošle godine i više se približim svome Tvorcu.

2.  Koji je prvi ramazan kojeg se živo sjećate i zaštoje baš taj ostao urezan u Vašem pamćenju?

Ramazan krajem septembra 2006. ostaje urezan u moje sjećanje kao zadnji koji sam provela s rahmetli nenom Sejdom koja je bila moja druga majka. Živo se sjećam čitave atmosfere našeg komšiluka, teravija u mahalskoj džamiji koja se nedavno izgradila, mekteba i boja početka te jeseni. Čak se sjećam i načina na koje je komšije slagao drva pored kojih smo sjedili i čekali iftar. 

3.  Postoji li ibadet ili ramazanska praksa kojoj se posebno radujete i koja vam donosi unutrašnji mir?

Najviše se radujem postu. Svjesno odricanje potreba tijela mi donosi određenu vrstu mentalne jasnoće koju rijetko srećem kada su sve potrebe tijela zadovoljene. Jasnije raspoznajem vlastite emocije i osjećaj samokontrole je jači. 

4.  Kako uspijevate uskladiti profesionalne obaveze iramazanske duhovne potrebe?

Prije svega imam na umu da je i rad vrlina. Učenjaci kažu da je raditi svoj posao (koji je u skladu s islamskim vrijednostima i pravilima) na čestit i pošten način bogougodno djelo. Kada završim svoje dnevne obaveze ostaje mi  dosta vremena koje mogu iskoristiti u drugim ibadetima. 

5.  Postoje li trenuci iz ramazana koji su vas godinama mijenjali – vrijednosti, pogledi, odnosiprema ljudima?

Ne bih mogla tačno navesti pojedine trenutke, već mi se čini da u mom slučaju ramazan ima jednu tihu transformativnu ulogu. Vidim ga kao priliku koju mi Uzvišeni Allah daje da mi pokaže da sam sposobnija nego što mislim da jesam i da svako od nas, uz trud i zalaganje, može biti najbolja verzija sebe. 

6.  Šta u vašem domu ili porodici čini ramazanskuatmosferu posebnom – običaji, zajedničke prakse, detalji?

Tokom ramazana izbjegavamo nepotrebne i performativne običaje. Sehurimo skupa, iftarimo skupa, idemo u džamiju te organizujemo i idemo na porodične iftare. Sve su to uobičajene stvari koje radimo i mimo ramazana, ali doživljaj je definitvno posebniji. Fokus nam je duhovno sazrijevanje, introspekcija i preporučeni ibadeti. 

7.  Kako vidite značaj posta u savremenom životu, koji je često ubrzan, stresan i fragmentiran?

U savremenom životu post predstavlja svjesno usporavanje i jačanje mentalne prisutnosti. On nam vraća fokus i podsjeća nas da ne moramo odgovoriti na svaki poriv odmah, čime doprinosi osjećaju samokontrole. Istovremeno, kroz zajedništvo i introspekciju, post pomaže čovjeku da ponovo otkrije vlastite vrline i ono što mu je zaista važno.

8.  Koju poruku smatrate najvažnijom u ramazanskimnoćima – sebi, svojoj porodici, zajednici?

Allah, azze ve dželle, dao nam je još jedan ramazan koji provodimo u miru, u čitavim kućama i sigurni od dušmanskih granata. Kada gledam patnju naše braće u Gazi i drugim mjestima širom svijeta ne mogu, a da se ne zapitam: Ima li išta važnije od toga da taj veličanstveni dar iskoristimo na najbolji mogući način i pokušamo zaraditi Njegovu ljubav, milost i oprost? 

9.  Na koji način ramazan utiče na vaše razumijevanjebrige prema drugima?

Najjasnija je ta fizička komponenta gladi koja podsjeća na milione ljudi kojima je taj osjećaj svakodnevnica i koja omekšava srce i potiče empatiju. Isto tako u ramazanu vidim da je ponekad najveća solidarnost s drugima u onome što prešutimo ili oprostimo.

10.  Ako biste mogli izdvojiti jednu misao ili preporuku o doživljaju ramazana, šta bi to bilo?

Dunjaluk je prolazan i krhak, a život se može promijeniti u jednoj sekundi,  jednim pozivom, jednom viješću, jednim nepredviđenim trenutkom. Ono što danas smatramo sigurnim sutra može nestati, zato je svaka prilika za dobrotu, oprost i zagrljaj dragocjena. Ako već znamo koliko je sve prolazno, onda neka naše riječi budu blaže, naši odnosi ljepši, a naša srca budnija za ono što zaista ostaje. 

(Preporod.info)