MOJ RAMAZAN | Alija Džekić: Srce je u ramazanu osjetljivije i spremnije da daje
U serijalu „Moj ramazan“, koji tokom ramazana objavljujemo na portalu Preporod.info, naši sagovornici govore o ovom mjesecu iz ličnog ugla, dijeleći s nama kratka, neposredna razmišljanja o tome kako ramazan oblikuje njihov svakodnevni život, navike i prioritete.
Riječ je o zapisima osoba iz različitih oblasti društva, koji ramazan opisuju onako kako ga danas žive – kroz iskustvo, sjećanje, praksu ili lični osjećaj duhovne potrebe.
Niko od njih ne tumači ramazan drugima, već ga svjedoči i dijeli s nama. Upravo u tome je vrijednost ovih kratkih odgovora koji pokazuju kako se ramazan, bez velikih riječi i teorijskih objašnjenja, prelama u stvarnim životnim okolnostima, između profesionalnih obaveza, lične discipline i odnosa prema drugima.
Danas nam o svom iskustvu ramazana govori Alija Džekić, član Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i aktivista Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike.
1. Kako danas, s trenutnim životnim iskustvom, doživljavate ramazan i njegov dolazak?
Što sam stariji, ramazan manje doživljavam kao obavezu, a više kao privilegiju. Svake godine ga dočekam sa većim strahopoštovanjem i nadom, kao da mi Allah daje novu priliku da popravim ono što sam propustio i učvrstim ono što je dobro.
2. Koji je prvi ramazan kojeg se živo sjećate i zašto je baš taj ostao urezan u Vašem pamćenju?
Kao dijete se sjećam ramazanskih dana rahmetli majčice, komšinice koja je čuvala komšijsku djecu dok su roditelji radili. U njenoj blagosti, strpljenju i načinu na koji je dočekivala svaki ramazanski dan vidio sam šta znači živjeti vjeru tiho i iskreno.
3. Postoji li ibadet ili ramazanska praksa kojoj se posebno radujete i koja vam donosi unutrašnji mir?
Zajednički iftar i prediftarska dova sa porodicom ima posebnu emociju. Taj trenutak zahvalnosti i sabura vraća me u ravnotežu I daje mi snagu za sve ostalo.
4. Kako uspijevate uskladiti profesionalne obaveze i ramazanske duhovne potrebe?
U poslovnom svijetu vlada stalna dinamika, ali ramazan mi pomaže da radim smirenije i sa više fokusa. U napornim danima posebno osjetim koliko mi je potrebna dova između obaveza.
5. Postoje li trenuci iz ramazana koji su vas godinama mijenjali – vrijednosti, pogledi, odnosi prema ljudima?
Kroz godine su najdublje promjene dolazile u tišini ramazanskih noći. Svake godine ramazan mi pokaže koliko još moram raditi na sebi.
6. Šta u vašem domu ili porodici čini ramazansku atmosferu posebnom – običaji, zajedničke prakse, detalji?
Zajednički iftar sa porodicom za mene je najveće bogatstvo. U tim trenucima osjetim toplinu doma, bliskost i ljubav koja daje smisao svemu ostalom što smatram važnim.
7. Kako vidite značaj posta u savremenom životu, koji je često ubrzan, stresan i fragmentiran?
Post je danas možda potrebniji nego ikada. U vremenu unutrašnjeg i spoljnog nemira, on nas vraća redu, mjeri i odgovornosti prema sebi, ali i prema drugima.
8. Koju poruku smatrate najvažnijom u ramazanskim noćima – sebi, svojoj porodici, zajednici?
Sebi ponavljam da budem zahvalan i strpljiv. Porodici da budemo zajedno i složni, a zajednici da pazimo jedni druge u riječima i djelima.
9. Na koji način ramazan utiče na vaše razumijevanje brige prema drugima?
Briga o drugima u ramazanu postaje prirodna, gotovo instinktivna. Srce je tada osjetljivije i spremnije da daje.
10. Ako biste mogli izdvojiti jednu misao ili preporuku o doživljaju ramazana, šta bi to bilo?
Ramazan ne treba mjeriti time koliko smo izdržali bez hrane i vode, nego time koliko smo omekšali srce i promijenili sebe.
(Preporod.info)
