Josip Pejaković: Prvi sam umjetnik koji je sedamdesetih godina izveo predstavu za učenike medrese

U petak, 06. novembra gost dijaloške emisije ''Podijum'' bio je prvak drame Narodnog pozorišta u Sarajevu i bard bosanskohercegovačkog glumišta, dobitnik Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, autor emisije ''U ime naroda'' koja se godinama emituje u programu državne televizije, Josip Pejaković.

Razgovor je započeo prisjećanjem na sedamdesete godine i izvedbu monodrame ''Oj živote'' pred učenicima Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Bio je to prvi put u onoj državi da neki umjetnik nastupa pred učenicima vjerske škole.

''Ne znam tačno ko me je sačekao od profesora, mislim da je to bio jedan sjajan čovjek koji se prezivao Silajdžić, i on je otac Harisa Silajdžića. Prekrasni, omiljeni profesor kojeg ću kasnije upoznati. Rečeno mi je da bi bilo dobro da poslije predstave porazgovaramo s onima koji će je gledati, a to su bili učenici i profesori. Mislio sam da će to biti banalna pitanja kakva su inače. Odjednom sam počeo dobijati pitanja od kojih sam se zaledio, koja su filozofski i psihološki bila produbljena. Oni su u mojoj monodrami prepoznali nešto što mi nije bilo ni na kraj pameti dok sam pisao tekst''.

Pejaković se osvrnuo i na junake svog tv serijala ''U ime naroda'', među kojima je i bivši trnopoljski logoraš koji je napravio farmu ''Hotel za krave'' gdje kravama pušta muziku:

''Zamislite neko vas odvede, vas, vaše dijete, vašu ženu i onda te muči, mlati, siluje punih šest mjeseci. Onda te na kraju ubije, samelje i baci tamo gdje te više nikada niko naći neće. Molio sam i kumio da se otvori ta kutija zvana Prijedor i taj užas, kako bi nakon što se sazna ta vrsta istine bilo lakše ljudima koji žive u RS-u i tom Prijedoru, a koji u tome nisu participirali. Svjetionik pričanja o toj istini je gospodin koji ima ''Hotel za krave''. Kada sam ga pitao zašto nije ostao u Norveškoj a mogao je ostati, rekao mi je: 'Ja više nikada neću pristati da pred nekim klečim. Nikada! Može me ponovo neko uhvatiti, zarobiti, staviti pred zid, ja ću se okrenuti i gledati ga pravo u oči. Nikada me više niko neće ponižavati. Eto zbog toga sam se vratio ovdje' - ispričao je Pejaković.

Na pitanje o blagoslovu i prokletstvu zemlje Bosne, Pejaković je odgovorio: ''Blagoslov ove zemlje je da se svi ponašaju kako je to zapisano. Vjernici neka se ponašaju kako je zapisano u svetim knjigama. I ne moram ja da objašnjavam da je tvoje samo ono što daš... To piše u svetim knjigama i neka se to tumači, a neka se mjesta po džamijama i crkvama ne koriste za hutbe koje se pretvaraju u političke govore, ili propovijedi u katoličkoj crkvi gdje je uglavnom priča o tome gdje je ko parkirao auto i koju pokoru treba da doživi zato što je na zelenoj površini, ili neke druge budalaštine koje slušamo u crkvama. Neka se svi vrate temeljnim vrijednostima u kojima piše kako treba da se ponašaju... Ne postoji čovjek koji ne vjeruje, ne postoji.

Josip Pejaković kritikovao je i bosanski mentalitet koji obiluje teološkim formalizmom i licemjerjem:

''Pošto ljudi masovno učestvuju u vjeri, ne mogu da stignu do dobrih djela jer imaju loše tumače. Nije samo ramazan vrijeme kada čovjek treba biti dobar. Ramazan je samo vrijeme kada su najveća odricanja i pročišćenja i kada su molitve s drugačijim odnosom. Ako si pravi vjernik, onda to upražnjavaj cijelu godinu. I nemoj mi se pretvarati  'ne pijem jer je ramazan'. Ako ne piješ, ne pij cijelu godinu! Isto je kod katolika, isto kod pravoslavnih. Nisam ja sa strane, pa ja to sad svima govorim... ja sam znao i znam šta mogu, šta smijem, a šta ne smijem. U prednostima sam nad ostalima jer imam i svoju crkvu i svoju džamiju, a to je ona kutija. Ja kad na sceni kažem 'Bože moj', vjeruju mi više nego ijednom popu ili hodži. Jer na pitanje koje postavim pred publikom, ja ne mogu a da ne dobijem odgovor. Danas kad pitaš čovjeka 'ideš li na džumu', on kaže: idem, svaki dan'', obrazložio je Pejaković.

Poseban trenutak emisije bila je Pejakovićeva izvedba sevdalinke ''Ah, otkako je Banja Luka postala'', koja je sastavni dio interpretacije njegove monodrame ''On meni nema Bosne'', a koja je bila svojevrsni pozdrav svim Banjalučanima, slušaocima Radija BIR.

Emisiju uredio i vodio Ismet Bećar.