Godišnjica preseljenja na ahiret komandanta Ruždije Islamagića

Obilježena je 32. godišnjica od preseljenja na ahiret heroja odbrane Goražda, komandanta 2. bataljona 43. drinske udarne brigade Ruždije Islamagića, polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe na mezarju u Parganima.

Tim povodom, članovi porodice, saborci, predstavnici boračkih udruženja te zvaničnici Bosansko-podrinjskog kantona okupili su se kako bi odali počast jednom od istaknutih branilaca ovoga grada. Naglašeno je da je riječ o borcu čija hrabrost i žrtva trajno obavezuju na čuvanje sjećanja i njegovanje kulture pamćenja.

– Ruždo je poginuo na Kolijevkama, a ni nakon 32 godine sjećanje na njega ne blijedi, jer se svake godine obilazi mezarje i polaže cvijeće, i naša je obaveza da se sjetimo i da ne zaboravimo – kazao je Njegov saborac Senad Hasović.

U ime porodice, prisutnima se obratio Ruždijin unuk Kerim Islamagić. Zahvalan je, kaže, svima koji čuvaju sjećanje na njegovog djeda.

– Danas se sjećamo čovjeka koji za nas nije bio samo ime i prezime, već simbol hrabrosti, časti i ljubavi prema domovini. Kada je došlo najteže vrijeme, nije se povukao, već je stao u odbranu onoga što je najvrijednije, a to su njegov narod, grad i porodica. Njegova žrtva nije samo dio prošlosti, ona živi u nama i u slobodi koju danas imamo – kazao je Kerim.

Ruždija Islamagić rođen je 1961. godine u Ustibaru kod Rudog. Njegova porodica se desetak godina kasnije doselila u Goražde, gdje ga je zatekla agresija na Bosnu i Hercegovinu. Svoj put započeo je kao komandir voda, učestvujući u odbrani brda Biserna iznad grada, da bi sredinom 1993. godine bio imenovan za komandanta 2. bataljona 43. drinske udarne brigade.

Ostat će upamćen kao neustrašiv borac koji je uvijek bio na čelu svojih vojnika. Teško je ranjen 12. aprila 1994. godine tokom žestoke ofanzive na Goražde, a dva dana kasnije preselio je na ahiret u Ratnoj bolnici. Posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“ 1995. godine.

U okviru obilježavanja, cvijeće je položeno i na mezar njegovog saborca Jusufa Dacića, koji je poginuo istog dana. Nakon ranjavanja, na početku rata i liječenja u inostranstvu, vratio se u Goražde kako bi nastavio braniti svoj grad, gdje je 14. aprila 1994. godine izgubio život na prvoj liniji odbrane.

Njihova imena ne pripadaju samo prošlosti, već su trajni podsjetnik da se sloboda ne nasljeđuje, već zaslužuje i čuva – odgovornošću, istinom i sjećanjem. 

Sjećanje na Ruždiju Islamagića i njegove saborce ostaje trajna obaveza, ali i opomena da se sloboda u kojoj danas živimo čuva istinom, jedinstvom i dovom za one koji su za nju dali ono najvrijednije.

(Preporod.info)