Dr. Muamer Džananović, koautor knjige „Zvornik 1992–1995“: Zločini u Zvorniku su dio planske i koordinirane genocidne politike 

Nedavno je iz štampe izašla knjiga "Zvornik 1992–1995: Genocid na kapiji Bosne", rezultat desetogodišnjeg istraživanja dr. sc. Muamera Džananovića i dr. Elvedina Mulagića. Ova publikacija detaljno dokumentuje zločine počinjene na području općine Zvornik. 

U razgovoru za Preporod.info dr. Džananović, jedan od autora knjige i direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu govori o izazovima istraživanja, metodologiji i značaju knjige za obrazovanje, kulturu sjećanja i buduća istraživanja o agresiji na Bosnu i Hercegovinu. 

Razgovarao: Alem Dedić 

Preporod.info: Kada ste krajem 2015. godine započeli rad na ovom projektu, šta vam je tada bio osnovni istraživački cilj, i u kojem trenutku ste postali svjesni da obim i težina istraživanja daleko nadilaze prvobitna očekivanja? 

Džananović: Krajem 2015. godine osnovni cilj kolege koautora dr. Elvedina Mulagića i mene bio je pokrenuti sveobuhvatan empirijski naučnoistraživački projekat koji će dokumentovati zločine počinjene na području općine Zvornik u periodu 1992–1995. godine i, što je bilo posebno važno, utvrditi ukupan broj ubijenih i nestalih žrtava. Polazili smo od saznanja da ni dvije decenije nakon agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u Zvorniku i drugim mjestima Podrinja nisu provedena cjelovita naučna istraživanja ovog tipa, naročito za masovne zločine koji nisu bili predmet razmatranja pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. Smatrali smo, a i danas ne mislimo drugačije, da su brojni zločini u javnom prostoru neopravdano zapostavljeni i zanemareni. Pojedinim događajima pridaje se određena pažnja, dok su drugi, poput zločina u Zvorniku, malo poznati široj društvenoj javnosti. Posebno je problem što su ti zločini marginalizirani u naučnim krugovima, gdje se rijetko provode naučna istraživanja koja bi ponudila sveobuhvatnije uvide u te zločine, a na konferencijama se o tim zločinima vrlo malo govori. Zvornik je u tom smislu eklatantan primjer. 

Vrlo rano postali smo svjesni da obim i složenost istraživanja daleko nadilaze početna očekivanja. Već u početnoj fazi arhivskog rada bilo je jasno da su dostupni relevantni izvori ograničeni, da postoji ozbiljan deficit dokumentacije o velikom broju zločina, te da su dotadašnja saznanja parcijalna i fragmentarna. Prelomni momenat nastupio je kada smo, analizirajući početne baze žrtava koje su bile ustupljene od raznih udruženja, organizacija i pojedinaca, utvrdili da one uglavnom ne nude pouzdane podatke. Tada je postalo jasno da se bez dugotrajnog, sistemskog terenskog rada i provođenja višestruke verifikacije pribavljenih podataka ne može doći do naučno pouzdanih rezultata.  

Posebno zabrinjavajući bio je i finansijski aspekt projekta, o čemu smo detaljno pisali u predgovoru knjige. Institut u tom trenutku nije raspolagao, niti danas raspolaže, sredstvima na osnovu kojih se uopšte može pokrenuti jedan ovako složen istraživački projekt. Zahvaljujući podršci jednog fizičkog i jednog pravnog lica, kreirana je pretpostavka da se projekt pokrene i nekako u konačnosti realizuje.  

Bez ikakve patetike mogu reći da ni danas nemam jednostavan odgovor na pitanje kako smo uspjeli realizirati ovako kompleksan projekat, te lično provesti nekoliko stotina intervjua sa svjedocima zločina, zajedno s velikim brojem saradnika popuniti na terenu hiljade upitnika o ubijenim i nestalim žrtvama, te na kraju sve to pretočiti u jedno cjelovito naučno djelo. Upravo u tom procesu postalo je potpuno jasno da ovaj projekt daleko nadilazi okvir klasičnog istraživanja i da je riječ o dugogodišnjem, iscrpljujućem, ali nužnom naučnom i društvenom zadatku.  

Preporod.info: Deset godina rada, 1.400 stranica i preko 4.500 fusnota svjedoče o izuzetno zahtjevnom naučnom procesu. Kako ste metodološki uspjeli uskladiti terenski rad, arhivska istraživanja i obradu velikog broja svjedočenja u jednu cjelinu? 

Džananović: Metodološki smo istraživanje postavili na dva osnovna konstituenta: prvo, dokumentovanje i utvrđivanje svih ratnih zločina i drugo, popis žrtava u statusu ubijenih i nestalih. To je zahtijevalo kombinovanje analize arhivske građe, raznih baza, te empirijskog terenskog rada, o čemu sam već nešto rekao. 

Arhivski dio uključivao je sistematično prikupljanje građe iz raznih fondova i arhiva. Međutim, zbog deficita direktnih izvora za mnoge počinjene zločine, ključna metoda postaje usmjereni orijentacioni intervju. Kolega Mulagić i ja smo lično snimili nekoliko stotina intervjua i razgovora sa svjedocima, žrtvama i porodicama žrtava u nizu gradova od Zvornika, Sapne, Tuzle, Kalesije, Živinica, Sarajeva, itd. 

Za popis žrtava koristili smo unaprijed konstruisan usmjereni upitnik. Polazni popisi bili su samo orijentacioni alat. Nakon prikupljanja podataka radili smo poređenja i provjere podataka sa drugim izvorima i bazama prije konačnog unosa i obrade, kako bi status ubijen/nestao bio utvrđen prema naučnim standardima i u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom.  

Preporod.info: U knjizi ste dokumentovali i ulogu različitih struktura u organizaciji i izvršenju zločina. Koliko je bilo teško doći do relevantne arhivske građe i šta smatrate najznačajnijim otkrićima tog dijela istraživanja? 

Džananović: Jedan od najvećih izazova tokom istraživanja bio je upravo pristup relevantnoj arhivskoj građi. Već u ranoj fazi postalo je jasno da su arhivski fondovi koji se direktno odnose na Zvornik izrazito ograničeni, fragmentirani ili teško dostupni. Pojedini fondovi, iako su postojali, nisu bili dostupni istraživačima, dok su drugi bili neadekvatno sistematizirani ili nepotpuni. Zbog toga smo bili primorani paralelno koristiti više arhivskih i sudskih baza, te kombinovati arhivski rad s intenzivnim terenskim istraživanjem. 

Upravo u tom procesu došli smo do najznačajnijih saznanja o strukturi i načinu izvršenja zločina. Istraživanje je pokazalo da zločini u Zvorniku nisu bili rezultat lokalnog stihijskog nasilja, već dio planski i centralizirano vođenog procesa u kojem su ključnu rukovodnu ulogu imale političke, vojne i policijske strukture SFRJ i Srbije, posebno Služba državne bezbjednosti Srbije. Te strukture bile su odgovorne za organizovanje, naoružavanje, logističku podršku i profesionalizirano angažovanje “paravojnih” jedinica, poput Srpske dobrovoljačke garde, Crvenih beretki, Belih orlova, Žutih osa, Siminih četnika i drugih formacija. Posebno je važno naglasiti njihovu potpunu povezanost s lokalnim strukturama “Srpske opštine Zvornik”. Na osnovu dokaza koje smo analizirali, utvrdili smo da se radilo o centralizovanom, koordiniranom i hijerarhijski uređenom sistemu djelovanja, uklopljenom u širi velikodržavni politički i vojni projekat stvaranja velike Srbije. 

Jedan od najtežih, ali i najvažnijih rezultata odnosi se na ulogu birokratskog aparata “Srpske opštine Zvornik”. Taj aparat nije bio pasivni administrativni okvir, već aktivni instrument genocidne politike. Kroz donošenje odluka, administrativne mjere, vođenje evidencija, promjene naziva mjesta i ulica, oduzimanje imovine, ukidanje stanarskih prava, uskraćivanje penzija, te kroz organizovano prikrivanje tragova zločina i premještanje tijela, birokratski aparat je institucionalizirao progon Bošnjaka i omogućio njegovu dugoročnu održivost. U tom smislu, možemo reći da je birokratija “Srpske opštine Zvornik” u aprilu, maju i junu 1992. godine gotovo besprijekorno operacionalizirala genocidnu politiku u gradu Zvorniku i okolnim selima. 

Upravo zbog takvog iskustva i uspostavljenog obrasca djelovanja, nije iznenađujuće da su iste strukture, metode i objekti korišteni i tokom genocida u Srebrenici i njenoj okolini 1995. godine, pri čemu je prostor Zvornika postao ključna teritorijalna baza zatočenja, pogubljenja i prikrivanja posmrtnih ostataka žrtava. Detaljno smo u knjizi pokazali kontinuitet između zločina iz 1992–1993. i genocida iz 1995. godine. 

Zločini nad Zvorničanima i drugima Bošnjacima, Romima i ostalima koji se nisu slagali sa srpskom velikodržavnom politikom do kraja 1995. godine predstavljaju direktnu posljedicu nastojanja potpune realizacije trećeg “strateškog cilja”, odnosno odluke o “uklanjanju” cjelokupnog bošnjačkog stanovništva sa prostora 50 kilometara uz lijevu obalu rijeke Drine. Naša naučna saznanja pokazuju da je u svakoj kritičnoj fazi implementacije tih “strateških ciljeva” kako tokom okupacije Zvornika u aprilu 1992. godine, tokom reduciranja teritorije enklava Kamenica–Cerska–Konjević-Polje–Srebrenica–Žepa početkom 1993. godine, kao i tokom vojne ofanzive na područje Sapne 1995. godine – vršeno sistematsko angažovanje značajnih vojnih i policijskih snaga iz Srbije. Sve navedeno jasno ukazuje, kako sam i naglasio, da se zločini u Zvorniku ne mogu tumačiti kao lokalni eksces, već isključivo kao sastavni dio planske, koordinirane i dugoročne genocidne politike, čije smo mehanizme, strukture i posljedice nastojali naučno dokumentovati u ovom djelu. 

Preporod.info: Posebno značajan dio rada odnosi se na sistematizaciju podataka o ubijenim i nestalim, kao i prezentaciju imena žrtava. Kakvu težinu za Vas ima činjenica da su ti podaci trajno zabilježeni u naučnom djelu? 

Džananović: Za mene trajno bilježenje identiteta žrtava prije svega predstavlja pitanje minimuma pijeteta prema ubijenim i nestalim. Popunjavanje upitnika sa svim dostupnim podacima nije bila samo tehnička istraživačka procedura, nego duboka moralna obaveza, jer bez takvog pristupa žrtve ostaju svedene na fragment, broj ili isključivo na porodično sjećanje. 

U predgovoru knjige jasno naglašavamo da smo bili vođeni uvjerenjem da utvrđivanje činjenica, kao i identifikacija žrtava i počinilaca, ima prvorazredni društveni značaj. To je temelj za utvrđivanje istine, podizanje društvene svijesti, suprotstavljanje negiranju zločina i veličanju počinilaca, ali i nužan preduslov za svako ozbiljno suočavanje s prošlošću. Upravo zbog toga insistirali smo na naučnoj provjeri statusa svake žrtve, kako bi rezultati istraživanja bili metodološki pouzdani i kako se ne bi mogli olako relativizirati. 

Tokom istraživanja uspostavili smo široku mrežu popisivača i saradnika unutar povratničkih zajednica u Zvorniku, bez kojih ovakav rezultat ne bi bio moguć. U prilozima knjige sistematizirani su identiteti, osnovni biografski podaci i okolnosti ubistva ili nestanka za 2.472 žrtve na području općine Zvornik u periodu 1992–1995. godine, uključujući i 392 Zvorničana ubijena u genocidu u Srebrenici i njenoj okolini. Time žrtve nisu ostale samo dio statistike, već su trajno upisane u naučni, historijski i društveni prostor, kao pojedinci sa svojim imenima, životima i sudbinama. Bez ikakve sumnje to je za kolegu Mulagića i mene bio najvažniji i najteži segment ovog projekta. Svjesni metodoloških izazova i kompleksnosti procesa utvrđivanja statusa ubijenih i nestalih, ostavljena je mogućnost manjih dopuna u narednim izdanjima, isključivo na temelju novih, provjerljivih izvora i u skladu s utvrđenim naučnim kriterijima. 

Preporod.info: S obzirom na razmjere zločina koje knjiga dokumentuje i na kontinuirano prisutno poricanje genocida, kakvu ulogu vidite za ovo djelo u obrazovanju, kulturi sjećanja i budućim istraživanjima o agresiji na Bosnu i Hercegovinu? 

Džananović: Ovo djelo vidim kao naučni i dokumentarni temelj koji ima tri funkcije. Prvo, obrazovna funkcija, jer knjiga daje strukturisan, dokazima potkrijepljen pregled društveno-političkih i vojnih priprema, okupacije, sistema logora, kampanje zločina i genocida, uz mogućnost da se kroz dokumente, svjedočenja i priloge razumiju mehanizmi nasilja, a ne samo “ishodi”. Drugo, ono što se naziva kultura pamćenja, gdje cilj nije da sjećanje ostane zatvoreno u arhivima ili porodičnim pričama, nego da se čuje glas žrtava i da djelo bude trajno upozorenje o posljedicama organizovanog nasilja, nekažnjivosti i šutnje. To direktno odgovara i na društvenu potrebu suprotstavljanja negiranju genocida i veličanju zločinaca. Treće, za nas mnogo važna buduća istraživanja, jer smo kroz desetogodišnji rad prikupili značajan fond arhivske građe i empirijskih dokaza koji će biti koristan za naredne projekte. 

(Preporod.info)