Novi Travnik: Upriličena svečanost ispraćaja u penziju imama Salke Kasumovića
U subotu, 3. januara, u prisustvu velikog broja džematlija i gostiju, nakon jacije-namaza u džematu Sinokos (MIZ/Odbor Udruženja ilmijje Novi Travnik) upriličena je svečanost povodom ispraćaja Salke-ef. Kasumovića u penziju. Ovaj događaj je bio više od svečanosti – bila je to manifestacija poštovanja, zahvalnosti i ljubavi prema imamu koji je više od trideset godina bio oslonac svome džematu.
Svečanosti su prisustvovali imami MIZ Novi Travnik na čelu sa Salih-ef. Zukićem, glavnim imamom, te imami iz Medžlisa IZ Travnik i Kotor Varoš, penzionisane kolege Salke-ef., kao i Nijaz-ef. Duzan, predsjednik Udruženja ilmijje Islamske zajednice u BiH i nekadašnji učenik efendije Kasumovića.
Prigodan program izveli su učenici mektepske pouke džemata Sinokos, Emir-ef. Bilić, imam iz Kotor Varoši, prisutni imami, kao i Hamdija Hrustanović, učenik Elči Ibrahim-pašine medrese, čime je simbolično spojena prošlost, sadašnjost i budućnost imamske službe. Moderator programa je bio Ahmet-ef. Ramulj, nekadašnji imam i učenik efendije Kasumovića koji je na jedinstven način prisutnima prenio imamski hod, uspjehe i zasluge Salke-ef. u njegovoj misiji u džematu Sinokos.
U obraćanjima je iskazana iskrena zahvalnost Salki-ef. za dugogodišnji predani rad i neumoran trud. Glavni imam Salih-ef. Zukić naglasio je da je Salko-ef. Kasumović bio učitelj, uzor i jedan od onih imama koji su cijeli svoj život posvetili misiji vjere, odgoja i zajedništva.
Nijaz-ef. Duzan posebno je istakao kako je ovo ispraćaj imama, muallima, odgajatelja i čovjeka koji je razumio da imamski poziv nije posao koji se obavlja po radnom vremenu, nego emanet koji se nosi cijelim životom.
– Imam je stub zajednice, čak i onda kada se to ne vidi. Imam je onaj kojem se odlazi kada se nema kome drugom doći. Onaj koji sluša više nego što govori. Onaj koji često nosi teret drugih ljudi, a rijetko govori o vlastitom. Salko-efendija je bio imam u vremenima kada je bilo teško biti imam. Bio je imam kada se gradilo, obnavljalo. Bio je imam u džematu, u mektebu, na dženazama, u kućama žalosti, ali i u trenucima porodične radosti svojih džematlija – istakao je predsjednik Duzan koji je posebno naglasio da je Salko efendija bio imam kada je najčasnije sinove ove zemlje – šehide trebalo ispaćati sa ovog svijeta dženazom i biti uz porodice u tim teškim trenucima – naglasio je Duzan.
Imam je i posljednja linija odbrane ljudskog dostojanstva u zajednici, dodao je Duzan, kazavši da je Salko efendija tu liniju branio tiho, ali čvrsto.
– Bez buke, bez potrebe za samopromocijom, ali sa jasnim osjećajem odgovornosti pred Allahom i pred ljudima. I za to što je radio, on će ako Bog da biti nagrađen i njegov trud će biti prepoznat, što nam Allah, dž.š., obećava u Kur'anu – bila je jedna od poruka predsjednika Udruženja Ilmijje.
Kazao je i da imam mora ostati taj moralni kompas društva i onda kada drugi izgube pravac, te dodao da i naši imami čestito nose taj svoj teret i ne samo oni.
– Teret imamskog poziva nosi čitava porodica, roditelji, supruga i djeca. Svi oni nose teret bjeline imamske ahmedije, jer su oni roditelji imama, supruga imama, djeca imama i moraju biti bolji, moraju biti drugačiji, moraju biti odgovorniji. Zato, kao predsjednik Udruženja ilmijje Bosne i Hercegovine, večeras jasno poručujem: Ilmijja mora pamtiti svoje imame. Ne samo njihove funkcije, nego njihovu žrtvu, dostojanstvo i doprinos. Imami poput Salke-efendije nisu potrošni kadar. Oni su temelj povjerenja naroda u Islamsku zajednicu. Odlazak u penziju nije i ne znači povlačenje iz dobra. To je vrijeme smiraja, dove i mudrosti. Salko-efendija ostaje naš savjetnik, naš stariji brat i naš moralni orijentir – kazao je Duzan, iskazavši zahvalnost u ime Udruženja ilmijje, imama i svih učenika Kasumoviću uz dovu Allahu, dž.š., da mu podari zdravlje i rahatluk i da se njegov dugogodišnji rad upiše u trajna dobra djela.
U emotivnom obraćanju, Salko-ef. Kasumović zahvalio se svima na podršci tokom više od trideset godina imamske misije, prisjećajući se trenutaka iskušenja, ali i brojnih hairli trenutaka provedenih sa svojim džematlijama. Uputio je poruku da džemat ostaje živ samo onoliko koliko ga njegovi članovi čuvaju, njeguju i zajednički grade.
Na kraju svečanosti uručeni su prigodni pokloni od strane mektebske djece, omladine, džematlija, MIZ Novi Travnik, Džematskog odbora i Odbora Udruženja ilmijje Novi Travnik, kao znak zahvalnosti, poštovanja i trajnog sjećanja.
(Preporod.info)
