Milorad Dodik i Nicolás Maduro
Piše: Mustafa Cerić
Susret Milorad Dodik i Nicolás Maduro danas izgleda kao politička fotografija pred pad.
Ono što je juče predstavljano kao „razvijanje prijateljskih odnosa“, danas je dokaz ozbiljnog nerazumijevanja realne moći i pravca u kojem se kreće savremeni svijet. Maduro je uhapšen, a Dodik je ostao na slici – sâm s pogrešnim čovjekom u pogrešno vrijeme.
Dodik već godinama gradi politički identitet na prkosu Zapadu, ali prkos bez snage saveznika završava kao politička naivnost. Hapšenje Madura brutalno je ogolilo iluziju da su autokratski režimi međusobno štitljiva tvrđava. Nisu. Svako je sâm kada dođe trenutak računa. A račun, kad stigne, ne pita za saopćenja, osmijehe ni protokole.
Najopasnija stvar u Dodikovoj strategiji nije ideologija, već pogrešna procjena. On se ponaša kao da historija stoji, kao da međunarodni odnosi ne kažnjavaju pogrešne izbore, kao da se može beskonačno balansirati između sankcija i inata.
Maduro je bio živi dokaz da takva politika ima rok trajanja – i da se taj rok ne produžava prijateljskim susretima.
Ni pozornica Pokreta nesvrstanih, ni srdačni stisak ruke sa Ilham Aliyev ne mijenjaju suštinu: to više nije alternativni svjetski blok, već čekaonica lidera koji nemaju gdje drugo. Nesvrstani danas nisu treći put, nego posljednja stanica prije političke marginalizacije.
Poruka hapšenja Madura je jasna i neprijatna: svijet možda jeste licemjeran i selektivan, ali nije slab. Kada odluči da povuče potez, povlači ga brzo i bez sentimentalnosti. Ko je gradio karijeru na uvjerenju da je „nedodirljiv“, obično prvi sazna koliko je to bila opasna zabluda.
Dodik sada stoji pred ogledalom vlastite politike. Može nastaviti putem tvrdoglavog prkosa, hraneći mit o sebi kao žrtvi velikih sila – ili shvatiti da su pogrešni saveznici često sigurniji put u politički kraj nego otvoreni neprijatelji.
Jedno je sigurno: poslije Madura, niko više ne može reći da nije upozoren.
(Preporod.info)
