Fatalna greška ove vlasti je dati protivniku sve poluge, a očekivati stabilnost

Prof. dr. Vahidin Preljević, ugledni germanist, kulturolog i precizni analitičar društvenih i političkih prilika u Bosni i Hercegovini, u razgovoru za IIN Preporod daje jasan i argumentiran uvid u ključne procese koji danas oblikuju našu državu. S iskustvom univerzitetskog profesora i društveno angažiranog intelektualca čiji se glas pažljivo sluša i van naših granica, Preljević govori o prijetnjama suverenitetu, greškama domaće politike, borbi za narativ o Bosni i Hercegovini te stanju obrazovanja koje određuje našu zajedničku budućnost.

Razgovarao: Elvedin Subašić

Preporod: S obzirom na to da, pored hrvatskih, srpski separatisti ove godine intenzivno zagovaraju formiranje “trećeg entiteta”, a vidjeli smo i kako Željana Zovko hvali Maksa Primorca i njegovu ideju podjele Bosne, smatrate li da ova ideja danas predstavlja realnu prijetnju suverenitetu države uz sve negativne promjene u svijetu ili je prije svega to instrument političkog pritiska?

Vahidin Preljević: I jedno i drugo. Ovakvi maksimalistički zahtjevi svakako imaju dvojaku svrhu: da legitimiraju pitanje trećeg entiteta, te da, ukoliko se realizacija ne učini mogućom, svakako posluže kao ulog kojim će se izboriti ne puni, ali djelimični treći entitet u vidu nekog segregacijskog izbornog zakona. Nema nikakve sumnje da se Primorac kao lobista, ne samo hrvatskog nego i srpskog etnoseparatizma, oslanja na stanoviti utjecaj koji preko fondacije Heritage ima na Trumpovu administraciju, te, u ideološkom smislu, i na globalni zaokret ka konceptima za koje su mnogi komentatori pogrešno mislili da su davno izumrli, a koji se sad javljaju u novom obliku, a to su etnocentrizam, bjelački supremacizam i rasizam, neokrižarska islamofobija i neki drugi, koji su svi odreda suprotstavljeni ideji Bosne i Hercegovine kao jedinstvene, suverene, demokratske, slobodne i građansko-multietničke države. Stoga, ne treba potcjenjivati opasnost, ali se ne treba ni pretjerano plašiti. Nije sve, ali puno toga je i do nas. Ništa važno ne može proći mimo nas, ako mi to nećemo.

Ne možete takmacu dati sve moguće poluge pritiska i omogućiti puni ucjenjivački potencijal

Preporod: Je li politika Trojke, koja je često imala scene ugađanja ili nestručnosti kao u slučaju granične linije, doprinijela različitim maksimalističkim zahtjevima HDZ-a i SNSD-a, kao i bujanju ovog otvorenog separatizma, kako u BiH tako i u diplomatskim krugovima?

Vahidin Preljević: Jeste. Predstavnici Trojke su u želji da dođu na vlast – što je, da se razumijemo, apsolutno legimitna želja svakog političkog subjekta – i retorički, ali i suštinski, i prije stvarnih pregovora unaprijed pristajali na kompromise s Dodikom i Čovićem, vjerovatno se nadajući da će „stranci“, odnosno Američka ambasada i OHR, već pomoći kada zapne. Proglasili su Dodika proevropskim političarem, a prethodnu bošnjačko-bosansku garnituru su optužili da je sama eskalirala odnose sa SNSD-om i HDZom, koje će, eto, oni popraviti. Također, najavili su „doba relaksacije“u kojem neće biti nepotrebnih trzavica i napetosti. Sve to je bilo „kupljeno“navodnim pristankom Dodika i Čovića na evropski put. Vidjeli smo kako se sve to završilo. Fatalne greške su od samog početka usađene u korijene projekta Trojke: slijepo povjerenje u strance, precjenjivanje vlastitih mogućnosti, nesposobnost u pregovaranju: nikad u koalicione pregovore, ni u bilo koje druge, ne ulazite s kompromisom prema drugoj strani koja sama ništa ne nudi zauzvrat. Kompromis treba biti na kraju, a ne na početku pregovora, jer to onda nije kompromis. Još jedna stvar: Trojka nije znala šta želi, nije imala nikakvu novu ideju, osim što je govorila o evropskom putu, o kojem inače svi govore.

Ali, vi se ne možete postaviti tako da predate nešto jako važno za državu, a da zauzvrat SNSD glasa za neki „evropski zakon“. Ne može se u krajnje varljivom i neizvjesnom „evropskom putu“ iscrpljivati interes države, pa ako hoćete i interes probosanskog faktora. Ne možete, naprimjer, predati skoro sve sigurnosne mehanizme zarad maglovitih obećanja da je Dodik spreman na evropski put. Ne možete iz istih razloga dati HDZ-u, koji je sve vrijeme u čvrstom savezu sa SNSD-om, sve moguće poluge u strateškoj grani cestogradnje.

I tako dalje, i tako dalje. Ne možete takmacu dati sve moguće poluge pritiska i omogućiti puni ucjenjivački potencijal, a da vi istovremeno nemate čime uzvratiti, te istovremeno očekivati da će sve to nekako biti uredu. Neće.

Dodik, koji je krenuo rušiti ustavni poredak Bosne i Hercegovine, srušio je ustavni poredak u samom manjem entitetu

Preporod: Dodika nazivaju gubitnikom, ali izgleda da je pomjerio granice i učvrstio poziciju separatističkog djelovanja u manjem entitetu, a sama javnost u RS-u stječe dojam da je RS jača nego ikad, koliko god to bilo daleko od ekonomskih i drugih pokazatelja?

Vahidin Preljević: Tu je rezultat dosta kompleksan i otprilike odražava odnose snaga na terenu. Dodik jeste za sebe, svoju porodicu i najbliže saradnike izborio određene realne povlastice u vidu ekspresnog skidanja sankcija, njegova stranka i njegovi ministri su ostali na vlasti, iako ih je Trojka prijetila izbaciti, OHR-u je desetkovan autoritet. To se sigurno može ocijeniti kao Dodikova lična pobjeda. Istovremeno, on se sasvim jasno povinovao institucijama Bosne i Hercegovine, čiju je nadležnost sve do ljeta potpuno negirao. Tu je simbolički i ideološki poražen ne samo on nego i separatizam SNSD-a i satelitskih stranaka. Osim toga, Dodik, koji je krenuo rušiti ustavni poredak Bosne i Hercegovine, srušio je ustavni poredak u samom manjem entitetu, destabilizirajući sve institucije, od vlade, preko predsjednika do same Narodne skupštine koju je prvo natjerao da usvoji, a onda da poništi set secesionističkih zakona, i koja je dakle izgubila bilo kakvu vjerodostojnost. Rezultat su i očito poremećeni odnosi između Dodika i Vučića, mada još ne znamo kakav je karakter tog jaza koji se otvorio između njih.

Treba sagledavati i druge kampanje koje se vode ne od Čalićke nego i iz samog Sarajeva

Preporod: U kontekstu tvrdnji Marie-Janine Čalić da Sarajevo gubi svoj multireligijski karakter i postaje pretežno muslimanski grad, što su domaći historičari odbacili kao paušalan i politički motivisan narativ, kako vi gledate na ovo: kao pojedinačne istupe ili sistematsko mijenjanje narativa i odnosa prema BiH, pa čak i u samoj njemačkoj politici?

Vahidin Preljević: U svom sam se nedavnom tekstu za portal Odgovor iscrpno osvrnuo na to, a ovdje ću naglasiti jednu drugu dimenziju tog događaja: Marie-Janine Čalić je, svjesno ili nesvjesno, u službi propagande određenih krugova u Njemačkoj i Evropi koji Sarajevu, kao gradu koji je pretrpio najdužu opsadu u novijoj historiji, te Bošnjacima, kao narodu koji je preživio genocid, žele oduzeti historijski simbolički i moralni kapital, a koji se smatra velikom preprekom za ostvarenje određenih ciljeva u korist velikosrpske ili velikohrvatske agende. Zapravo, cilj je historijska relativizacija karaktera rata, a posredno opravdavanje genocida, agresije, velikonacionalističkog napada na Bosnu i Hercegovinu, kao i umanjivanje značaja otpora agresiji. U tom kontekstu treba sagledavati i druge kampanje koje se trenutno vode ne od Čalićke nego i iz samog Sarajeva. Na djelu je dakle jedna važna idejna ili kulturna bitka, u kojoj, igrajući na kartu islamofobije, posebno želi potcrtati vjersku dimenziju trenutnih političkih konflikta. Kod same Čalićke, kojoj to nije prvi istup ove vrste, i koja je već ranije zastupala tezu da je uzrok rata sukob „triju nacionalizama“, možda je od važnosti i njen angažman u timu Yasushija Akashija za vrijeme 1990-ih godina, koji je, kao što znamo bio sraman i ciničan. Profesorica Čalić možda time želi naknadno legitimirati svoju vlastitu historijsku ulogu, te svoju tadašnju kao i poziciju njenog šefa Akashija. Sam naslov njenog teksta je simptomatičan: Sarajevo kao „slomljeno srce Jugoslavije“, formulacija koja se javlja još u njenoj knjizi o Jugoslaviji još s početka 2000-ih. To otprilke, kad uzmemo u obzir cjelinu teksta, navodi na pomisao da ako je Jugoslavija prestala postojati, onda ni njeno navodno „srce“, a to su, eto, bili Sarajevo i Bosna, ne može preživjeti.

Preporod: Određeni pojedinci su reagirali i to na njemačkom jeziku prema redakciji magazina Zeit Geschichte, no primijetna je pasivnost naše akademske zajednice. S druge strane, profesor Husnija Kamberović reagira na njeno pisanje, skoro pa potvrđujući njena upozorenja.

Vahidin Preljević: Mnoge kolege su se očitovale, a obaviješten sam i o nekim akcijama u samoj Njemačkoj. Mislim da je to sasvim dovoljno, ne treba sad ni pretjerivati i pridavati samoj Čalićki više pažnje nego što zaslužuje, jer moguće je da ona to upravo i očekuje, nego treba biti i dalje uporan u dokumentiranju činjenica i predstavljanju onoga što Sarajevo i BiH uistinu jesu. I još nešto: mislim da u svemu tome treba izbjeći da zapadnemo u modus bilo kakvog pravdanja. Uostalom, Sarajevo se, naravno, jeste promijenilo, kako i ne bi nakon takve opsade i genocidnog rata, ali Sarajevo je u svim tim promjenama ne samo zadržalo svoju matricu po kojoj je prepoznatljivo, nego se i dodatno moderniziralo. Svakako da, kao i mnogi drugi gradovi, ima i ogromne probleme, intelektualne, političke i infrastrukturne, ali to je svakako drugo pitanje. Što se tiče kolege Kamberovića, ja izuzetno cijenim njegov rad; ja nisam historičar, ali mogu primijetiti da su History Fest koji Kamberović godinama organizira, zatim portal Historiografija.ba, koji vodi, iznimno važni za posredovanje historijskih tema široj javnosti. Zaista nisam vidio njegov komentar o Čalićki, ali šta god da je izjavio, ima pravo na svoj stav, kao što ja imam na svoj, a Vi imate pravo da se ne složite ni s jednim ni s drugim ni sa trećim i da to i javno kažete. Ovo je slobodna zemlja.

Bolonja je poslužila za krajnje besmislenu birokratizaciju visokog obrazovanja

Preporod: S obzirom na to da je obrazovni sistem u BiH duboko fragmentiran i često oblikovan etničkim politikama kao i interesima, zanima nas u kakvom stanju je općenito naše obrazovanje? Bolonju niko ne smije da propituje, jasno nam je, ali postoji li na nivou ove države ozbiljan pristup obrazovanju da vidimo gdje smo u poređenju s drugim univerzitetima u svijetu, šta imamo, šta gubimo, kakvi su trendovi itd.?

Vahidin Preljević: „Bolonjski sistem“ često figurira kao metafora raznih nedaća u našem visokom obrazovanju, ali to je tek pola istine. Istina je da je uvođenje bolonjskog sistema, koji sam po sebi ne mora biti negativan, poslužilo kao poluga za dramatičnu i krajnje besmislenu birokratizaciju visokog obrazovanja. Niko ne može u neprestanoj produkciji novih formulara, kojim se do guše opterećuje akademski život, prepoznati svrhu niti pozitivne učinke za suštinu onoga što bi trebalo biti obrazovanje. To nema nikakve veze s modernizacijom ni s evropeizacijom, nego s izgradnjom jednog mehanizma sastavljenog od sve apsurdnijih pravila. Tako da bi se jedan doktorski rad izveo mora se napisati ukupno sedam izvještaja, a ranije su bila dovoljna dva, jedan na početku i jedan na kraju. Ako pogriješite u statistici, u obračunu broja studenata koji su položili ili nisu položili ispit, ili ako pogrešno izračunate prosječnu ocjenu nekog ispitnog roka, može vam izaći neka inspekcija i razrezati kaznu. Da se razumijemo, govorim o statističkom izvještaju koji profesori moraju podnositi nakon ispitnih rokova, a ne o greškama u samom činu ocjenjivanja. To su samo neki primjeri. Nažalost, nije to samo kod nas slučaj nego i u mnogim drugim zemljama, naročito bivšim zemljama tranzicije: taj proces degradiranja univerziteta odvija se u ime neke famozne „akreditacije“, koju zapravo sprovode neke privatne agencije, koje procjenjuju da li zadovoljavate standarde i naravno taj posao debelo naplate. Sve to prati neka propaganda kako se naše diplome nigdje ne priznaju u svijetu, a zapravo su se priznavale i danas priznaju gotovo svugdje. Niko, kao u nekom kafkijanskom poretku, više ne može objasniti zašto i kako je to počelo i čemu sve to vodi, ali se niko ne usuđuje iskočiti iz tog voza koji tutnja - bogzna kamo.

Preporod: Budući da se BiH ubrzano zadužuje bez jasnog uvida javnosti u uvjete pod kojima se krediti uzimaju, a politička nestabilnost dodatno narušava ekonomsko povjerenje, u kojoj mjeri smatrate da netransparentno zaduživanje može dugoročno oslabiti sposobnost države da se odupre političkim pritiscima iznutra i izvana?

Vahidin Preljević: Slabo se razumijem u ekonomiju, to je stvarno daleko od mojih sfera interesovanja, ali željezno je pravilo da budžet, počev od onog kućnog, ima prihodovnu i rashodovnu stranu i da te strane moraju biti u nekom razumnom balansu. Također, znam da ako se već zadužujemo da to onda treba imati razvojni karakter, poboljšanje infrastrukture, rast proizvodnje i broja radnih mjesta. Čitam da zaduživanje raste, a da opada broj zaposlenih, te da nema nekog napretka ni u proizvodnji. Ako je to tačno, onda to svakako nije dobro.

(IIN Preporod)