Fatalna greška ove vlasti je dati protivniku sve poluge, a očekivati stabilnost

Ugledni germanist, kulturolog i precizni analitičar društvenih i političkih prilika u Bosni i Hercegovini prof. dr. Vahidin Preljević u razgovoru za IIN Preporod daje jasan i argumentiran uvid u ključne procese koji danas oblikuju državu. S iskustvom univerzitetskog profesora i društveno angažiranog intelektualca čiji se glas pažljivo sluša i van granica Bosne i Hercegovine, Preljević govori o prijetnjama suverenitetu, greškama domaće politike, borbi za narativ o Bosni i Hercegovini te stanju obrazovanja koje određuje zajedničku budućnost.

Razgovarao: Elvedin Subašić

Preporod: S obzirom na to da, pored hrvatskih, srpski separatisti ove godine intenzivno zagovaraju formiranje “trećeg entiteta”, a vidjeli smo i kako Željana Zovko hvali Maksa Primorca i njegovu ideju podjele Bosne, smatrate li da ova ideja danas predstavlja realnu prijetnju suverenitetu države uz sve negativne promjene u svijetu ili je prije svega to instrument političkog pritiska?

Vahidin Preljević: I jedno i drugo. Ovakvi maksimalistički zahtjevi svakako imaju dvojaku svrhu: da legitimiraju pitanje trećeg entiteta, te da, ukoliko se realizacija ne učini mogućom, svakako posluže kao ulog kojim će se izboriti ne puni, ali djelimični treći entitet u vidu nekog segregacijskog izbornog zakona. Nema nikakve sumnje da se Primorac kao lobista, ne samo hrvatskog nego i srpskog etnoseparatizma, oslanja na stanoviti utjecaj koji preko fondacije Heritage ima na Trumpovu administraciju, te, u ideološkom smislu, i na globalni zaokret ka konceptima za koje su mnogi komentatori pogrešno mislili da su davno izumrli, a koji se sad javljaju u novom obliku, a to su etnocentrizam, bjelački supremacizam i rasizam, neokrižarska islamofobija i neki drugi, koji su svi odreda suprotstavljeni ideji Bosne i Hercegovine kao jedinstvene, suverene, demokratske, slobodne i građansko-multietničke države. Stoga, ne treba potcjenjivati opasnost, ali se ne treba ni pretjerano plašiti. Nije sve, ali puno toga je i do nas. Ništa važno ne može proći mimo nas, ako mi to nećemo.

Ne možete takmacu dati sve moguće poluge pritiska i omogućiti puni ucjenjivački potencijal

Preporod: Je li politika Trojke, koja je često imala scene ugađanja ili nestručnosti kao u slučaju granične linije, doprinijela različitim maksimalističkim zahtjevima HDZ-a i SNSD-a, kao i bujanju ovog otvorenog separatizma, kako u BiH tako i u diplomatskim krugovima?

Vahidin Preljević: Jeste. Predstavnici Trojke su u želji da dođu na vlast – što je, da se razumijemo, apsolutno legimitna želja svakog političkog subjekta – i retorički, ali i suštinski, i prije stvarnih pregovora unaprijed pristajali na kompromise s Dodikom i Čovićem, vjerovatno se nadajući da će “stranci”, odnosno Američka ambasada i OHR, već pomoći kada zapne. Proglasili su Dodika proevropskim političarem, a prethodnu bošnjačko-bosansku garnituru su optužili da je sama eskalirala odnose sa SNSD-om i HDZ-om, koje će, eto, oni popraviti. Također, najavili su “doba relaksacije” u kojem neće biti nepotrebnih trzavica i napetosti. Sve to je bilo “kupljeno” navodnim pristankom Dodika i Čovića na evropski put. Vidjeli smo kako se sve to završilo. Fatalne greške su od samog početka usađene u korijene projekta Trojke: slijepo povjerenje u strance, precjenjivanje vlastitih mogućnosti, nesposobnost u pregovaranju. Nikad u koalicione pregovore, ni u bilo koje druge, ne ulazite s kompromisom prema drugoj strani koja sama ništa ne nudi zauzvrat. Kompromis treba biti na kraju, a ne na početku pregovora, jer to onda nije kompromis. Još jedna stvar: Trojka nije znala šta želi, nije imala nikakvu novu ideju, osim što je govorila o evropskom putu, o kojem inače svi govore.

Ali, vi se ne možete postaviti tako da predate nešto jako važno za državu, a da zauzvrat SNSD glasa za neki “evropski zakon”. Ne može se u krajnje varljivom i neizvjesnom “evropskom putu” iscrpljivati interes države, pa ako hoćete i interes probosanskog faktora. Ne možete, naprimjer, predati skoro sve sigurnosne mehanizme zarad maglovitih obećanja da je Dodik spreman na evropski put. Ne možete iz istih razloga dati HDZ-u, koji je sve vrijeme u čvrstom savezu sa SNSD-om, sve moguće poluge u strateškoj grani cestogradnje.

I tako dalje, i tako dalje. Ne možete takmacu dati sve moguće poluge pritiska i omogućiti puni ucjenjivački potencijal, a da vi istovremeno nemate čime uzvratiti, te istovremeno očekivati da će sve to nekako biti uredu. Neće.

Dodik, koji je krenuo rušiti ustavni poredak Bosne i Hercegovine, srušio je ustavni poredak u samom manjem entitetu

Preporod: Dodika nazivaju gubitnikom, ali izgleda da je pomjerio granice i učvrstio poziciju separatističkog djelovanja u manjem entitetu, a sama javnost u RS-u stječe dojam da je RS jača nego ikad, koliko god to bilo daleko od ekonomskih i drugih pokazatelja?

Vahidin Preljević: Tu je rezultat dosta kompleksan i otprilike odražava odnose snaga na terenu. Dodik jeste za sebe, svoju porodicu i najbliže saradnike izborio određene realne povlastice u vidu ekspresnog skidanja sankcija, njegova stranka i njegovi ministri su ostali na vlasti, iako ih je Trojka prijetila izbaciti, OHR-u je desetkovan autoritet. To se sigurno može ocijeniti kao Dodikova lična pobjeda. Istovremeno, on se sasvim jasno povinovao institucijama Bosne i Hercegovine, čiju je nadležnost sve do ljeta potpuno negirao. Tu je simbolički i ideološki poražen ne samo on nego i separatizam SNSD-a i satelitskih stranaka. Osim toga, Dodik, koji je krenuo rušiti ustavni poredak Bosne i Hercegovine, srušio je ustavni poredak u samom manjem entitetu, destabilizirajući sve institucije, od vlade, preko predsjednika do same Narodne skupštine koju je prvo natjerao da usvoji, a onda da poništi set secesionističkih zakona, i koja je dakle izgubila bilo kakvu vjerodostojnost. Rezultat su i očito poremećeni odnosi između Dodika i Vučića, mada još ne znamo kakav je karakter tog jaza koji se otvorio između njih.

Treba sagledavati i druge kampanje koje se vode ne od Čalićke nego i iz samog Sarajeva

Preporod: U kontekstu tvrdnji Marie-Janine Čalić da Sarajevo gubi svoj multireligijski karakter i postaje pretežno muslimanski grad, što su domaći historičari odbacili kao paušalan i politički motivisan narativ, kako vi gledate na ovo: kao pojedinačne istupe ili sistematsko mijenjanje narativa i odnosa prema BiH, pa čak i u samoj njemačkoj politici?

Vahidin Preljević: U svom sam se nedavnom tekstu za portal Odgovor iscrpno osvrnuo na to, a ovdje ću naglasiti jednu drugu dimenziju tog događaja: Marie-Janine Čalić je, svjesno ili nesvjesno, u službi propagande određenih krugova u Njemačkoj i Evropi koji Sarajevu, kao gradu koji je pretrpio najdužu opsadu u novijoj historiji, te Bošnjacima, kao narodu koji je preživio genocid, žele oduzeti historijski simbolički i moralni kapital, a koji se smatra velikom preprekom za ostvarenje određenih ciljeva u korist velikosrpske ili velikohrvatske agende. Zapravo, cilj je historijska relativizacija karaktera rata, a posredno opravdavanje genocida, agresije, velikonacionalističkog napada na Bosnu i Hercegovinu, kao i umanjivanje značaja otpora agresiji. U tom kontekstu treba sagledavati i druge kampanje koje se trenutno vode ne od Čalićke nego i iz samog Sarajeva. Na djelu je dakle jedna važna idejna ili kulturna bitka, u kojoj, igrajući na kartu islamofobije, posebno želi potcrtati vjersku dimenziju trenutnih političkih konflikta. Kod same Čalićke, kojoj to nije prvi istup ove vrste, i koja je već ranije zastupala tezu da je uzrok rata sukob “triju nacionalizama”, možda je od važnosti i njen angažman u timu Yasushija Akashija za vrijeme 1990-ih godina, koji je, kao što znamo bio sraman i ciničan. Profesorica Čalić možda time želi naknadno legitimirati svoju vlastitu historijsku ulogu, te svoju tadašnju kao i poziciju njenog šefa Akashija. Sam naslov njenog teksta je simptomatičan: Sarajevo kao “slomljeno srce Jugoslavije”, formulacija koja se javlja još u njenoj knjizi o Jugoslaviji s početka 2000-ih. To otprilike, kad uzmemo u obzir cjelinu teksta, navodi na pomisao da ako je Jugoslavija prestala postojati, onda ni njeno navodno “srce”, a to su, eto, bili Sarajevo i Bosna, ne može preživjeti.

Preporod: Određeni pojedinci su reagirali i to na njemačkom jeziku prema redakciji magazina Zeit Geschichte, no primijetna je pasivnost akademske zajednice. S druge strane, profesor Husnija Kamberović reagira na njeno pisanje, skoro pa potvrđujući njena upozorenja.

Vahidin Preljević: Mnoge kolege su se očitovale, a obaviješten sam i o nekim akcijama u samoj Njemačkoj. Mislim da je to sasvim dovoljno, ne treba sad ni pretjerivati i pridavati samoj Čalićki više pažnje nego što zaslužuje, jer moguće je da ona to upravo i očekuje, nego treba biti i dalje uporan u dokumentiranju činjenica i predstavljanju onoga što Sarajevo i BiH uistinu jesu. I još nešto: mislim da u svemu tome treba izbjeći da zapadnemo u modus bilo kakvog pravdanja. Uostalom, Sarajevo se, naravno, jeste promijenilo, kako i ne bi nakon takve opsade i genocidnog rata, ali Sarajevo je u svim tim promjenama ne samo zadržalo svoju matricu po kojoj je prepoznatljivo, nego se i dodatno moderniziralo. Svakako da, kao i mnogi drugi gradovi, ima i ogromne probleme, intelektualne, političke i infrastrukturne, ali to je svakako drugo pitanje. Što se tiče kolege Kamberovića, njegov rad se izuzetno cijeni; History Fest koji godinama organizira, kao i portal Historiografija.ba koji vodi, iznimno su važni za posredovanje historijskih tema široj javnosti. Ima pravo na svoj stav, kao što svako ima pravo da se s njim ne složi. Ovo je slobodna zemlja.

Bolonja je poslužila za krajnje besmislenu birokratizaciju visokog obrazovanja

Preporod: S obzirom na to da je obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini duboko fragmentiran i često oblikovan etničkim politikama kao i interesima, u kakvom je stanju općenito obrazovanje?

Vahidin Preljević: “Bolonjski sistem” često figurira kao metafora raznih nedaća u visokom obrazovanju, ali to je tek pola istine. Istina je da je uvođenje bolonjskog sistema, koji sam po sebi ne mora biti negativan, poslužilo kao poluga za dramatičnu i krajnje besmislenu birokratizaciju visokog obrazovanja. Niko ne može u neprestanoj produkciji novih formulara, kojim se do guše opterećuje akademski život, prepoznati svrhu niti pozitivne učinke za suštinu onoga što bi trebalo biti obrazovanje. To nema nikakve veze s modernizacijom ni s evropeizacijom, nego s izgradnjom mehanizma sastavljenog od sve apsurdnijih pravila. Tako da bi se jedan doktorski rad izveo mora se napisati ukupno sedam izvještaja, a ranije su bila dovoljna dva. Ako pogriješite u statistici, može vam izaći inspekcija i razrezati kaznu. To su samo neki primjeri. Taj proces degradiranja univerziteta odvija se u ime famozne “akreditacije”, koju sprovode privatne agencije, a taj posao se debelo naplaćuje. Niko više ne može objasniti čemu sve to vodi, ali se niko ne usuđuje iskočiti iz tog voza koji tutnja – bogzna kamo.

Preporod: Budući da se Bosna i Hercegovina ubrzano zadužuje bez jasnog uvida javnosti u uvjete pod kojima se krediti uzimaju, u kojoj mjeri to može oslabiti sposobnost države da se odupre političkim pritiscima?

Vahidin Preljević: Slabo se razumijem u ekonomiju, ali željezno je pravilo da budžet mora imati razuman balans prihoda i rashoda. Ako se već zadužujemo, to treba imati razvojni karakter. Čitam da zaduživanje raste, a da opada broj zaposlenih i da nema napretka u proizvodnji. Ako je to tačno, onda to svakako nije dobro.

(IIN Preporod)