Kemal Kikanović, predavač na Univerzitetu u Bonnu: Medresa mi je pored znanja dala i disciplinu

Svoj put do Univerziteta u Bonnu, gdje je doktorirao s najvećim počastima i gdje trenutno drži predavanja na dodiplomskim studijama, Kemal Kikanović je počeo iz Tuzle, kada je nakon završetka osnovne škole odlučio da upiše Behram-begovu medresu.

Ta odluka, obradovala je njegove roditelje, ali i trasirala njegov put ka akademskom uspjehu.

– Nakon medrese, upisao sam Fakultet islamske teologije na Univerzitetu Marmara u Istanbulu, kao stipendista Vlade Republike Turske. Tokom studija imao sam priliku da učestvujem u akademskim razmjenama i boravim u Omanu, Maleziji i Kataru. Tako sam dodatno usavršio arapski jezik, koji će kasnije biti ključan za moj rad s izvornim tekstovima – kazao je dr. Kikanović na početku razgovora za portal Preporod.info.

Nakon završetka dodiplomskog, upisao je magistarski studij na Univerzitetu Ibh Haldun, gdje je paralelno radio kao istraživački i nastavni asistent.

Behram-begova medresa budi lijepe uspomene

Na postdiplomskom studije imao je priliku da tokom svog istraživačkog boravka u Grazu oblikuje ključne ideje svog magistarskog rada.

Put ga je odveo u Njemačku, na Univerzitet u Bonnu, gdje je na programu filozofije uspješno završio svoj doktorat i gdje trenutno radi.

Jedna od stepenica u njegovom akademskom putu bila je Behram.begova medresa, a iskustva i uspomene koje ima su u najvećoj mjeri pozitivna.

– U Behram-begovoj medresi stekao sam veliki broj prijatelja koji su mi i danas bliski poput članova porodice. Ono što mogu reći jeste da boravak u internatu stvara posebnu vrstu bliskosti i intenzivna, zajednička iskustva koja neizbježno obilježe čovjeka – naglašava Kikanović.

Ocjenjuje kako je Medresa najviše doprinijela razvoju discipline, a s njom je, kako kaže, otkrio slasti znanja.

– Prirodno je da znanje privlači čovjeka, bilo zato što je vrijedno samo po sebi ili zato što smo dizajnirani da želimo i možemo znati, ili oboje. Međutim, bez discipline, ta želja lako može biti potisnuta brže dostupnim zadovoljstvima, a s vremenom i nestati iz onoga što čini naš karakter. A karakter je ono što ponavljamo u mnogim situacijama – ispričao je Kikaknović.

Njegov put od samih početaka bio je snažno vezan za religiju. Prisjetio se jednog događaja koji je za vrijeme diplomskog studija bio presudan da odabere filozofiju religije kao svoj put.

– Naime, profesorica Hümeyra Özturan nam je zadala neobičan zadatak da tokom dvije sedmice, svakog dana zapisujemo ono što bismo željeli znati prije nego što umremo. Bez unaprijed zadane teme ili okvira, bilježio sam pitanja koja bi mi dolazila u najobičnijim trenucima. Kada sam nakon dvije sedmice pročitao ta pitanja, shvatio sam da se ona u velikoj mjeri ponavljaju i da gotovo sva pripadaju istoj vrsti, onome što obično nazivamo "velikim pitanjima". Tada mi je postalo jasno da su ta pitanja po svojoj prirodi filozofska i da upravo filozofija pruža jezik i metode za njihovo ozbiljno promišljanje. Tako da se filozofija religije nametnula gotovo sama od sebe – ističe Kikanović.

Specifičnost peticione molitve

U svojoj doktorskoj disertaciji koju je uspješno odbranio bavio se peticionom molitvom. Pojasnio nam je da je ona specifična u odnosu na uopćeni pojam molitve, upravo zbog toga što sadrži jasno definisan objekat molbe, odnosno onoga što se konkretno traži.

– To može biti, naprimjer, traženje Božije pomoć pri pronalasku izgubljene stvari ili ozdravljenje osobe koja je bolesna. Takva molitva može, ali i ne mora biti dio namaza. U samom namazu često nemamo jasno artikuliran zahtjev ili "objekat" onoga što tražimo – dodaje Kikanović.

Iz zaključaka svoje disertacije izdvojio je jedan, koji je ujedno i jedno od centralnih pitanja savremene analitičke filozofije religije, a to je da li peticiona molitva ima ikakav stvarni učinak.

– Jedan od najozbiljnijih prigovora potvrdnom odgovoru polazi od pretpostavke da Bog uvijek čini ono što je najbolje. Ako je ono za što se molimo zaista najbolje, onda će se to, čini se, ionako dogoditi, bez obzira na to da li smo se molili ili ne. Time se dovodi u pitanje sama svrha dove. S druge strane, ako ono što tražimo nije najbolje, zašto bi Bog to uopće učinio – kazao je Kikanović, dodavši da su kroz historiju mnogi klasični teolozi i filozofi, islamski i kršćanski nudili različite odgovore.

^{Kikanović na odbrani doktorske disertacije: Dova mijenja čovjeka} 

Kako su tada naglašavali, dova ne mijenja Boga nego čovjeka i ona je od početka bila dio Božijeg plana i slično.

– Iako su ti odgovori vrijedni, pravac u kojem ide moj rad polazi od snažnije teze – da je peticiona molitva efektivna u pravom smislu te riječi. Argumentiram, prvo, da nije samo po sebi očigledno da se Bog ne može mijenjati ni u jednom smislu, niti da je apsolutna nepromjenjivost nužno savršenstvo. Drugo, tvrdim da je svijet u kojem molitve mogu stvarno imati učinak savršeniji od svijeta u kojem nemaju, te da je upravo zato razumno smatrati da je Bog stvorio svijet u kojem je peticiona molitva istinski djelotvorna. To je samo jedan od zaključaka do kojih dolazim, ali mislim da dobro ilustrira osnovni pristup disertacije – ističe Kikanović.

Kako nam je pojasnio, njegov rad i istraživanje može pomoći muslimanima na više nivoa.

– Pitanje molitve i njenog učinka je znatno složenije nego što se to na prvi pogled čini, a moj rad pomaže da se ta složenost jasno sagleda. Različiti odgovori na pitanje djelotvornosti dove imaju dalekosežne implikacije, ne samo za razumijevanje molitve, nego i za temeljna pitanja poput Božijeg odnosa prema vremenu i same prirode vremena, Njegove nepromjenjivosti, slobodne volje i osobenosti. U tom smislu, rad može biti koristan i onima koji se slažu s mojim zaključcima i onima koji se s njima ne slažu, jer obje grupe postaju svjesnije širih filozofskih posljedica vlastitih stavova – kazao je Kikanović.

S druge strane,  na praktičnijem nivou, Kikanović vjeruje da njegovo istraživanje može biti značajno i za muslimane koji nemaju akademsku pozadinu.

– Ako je dova zaista efektivna u pravom smislu te riječi, a to je teza koju branim, onda to može dodatno osnažiti motivaciju za molitvu i produbiti lični odnos s Bogom. Molitva se tada ne shvata samo kao čin pobožnosti ili dužnosti, nego kao stvaran, smislen odnos u kojem čovjekovo obraćanje ima težinu i značaj – ističe Kikanović.

Medresa snažan osnov za obrazovanje

Za kraj razgovora, Kikanović je učenicima medresa koji razmišljaju o akademskom putu poručio da je očigledno da Medresa daje vrlo snažnu osnovu za dalje obrazovanje u različitim disciplinama.

– Na kraju krajeva, Medresa je i gimnazija, a to se jasno vidi kroz primjere njenih svršenika koji danas uspješno djeluju u veoma različitim oblastima, od programiranja i inženjerstva, preko medicine i njenih specijalizacija, prava i poduzetništva, do akademskih i naučnih karijera itd. Vještine stečene u medresi definitivno nisu ograničavajuće – naglašava Kikanović.

Potcrtao je da medresa nudi izuzetno plodno tlo za razvoj vrlina koje su kasnije presudne za akademski uspjeh.

– Govorim o disciplini, istrajnosti, navici učenja i sposobnosti dugoročnog intelektualnog rada. Čak i u slučajevima gdje postoji određeno ili čak fundamentalno neslaganje između onoga što medresa kao institucija želi i onoga što pojedinac koji je pohađa želi za sebe, smatram da svako putem razuma može prepoznati i svjesno razvijati vrline koje su mu potrebne. Mislim da je bitno da učenici shvate da Medresa ne nameće samo jedan put, nego da pruža okruženje u kojem se mogu izgraditi različite vrline – kazao je na kraju razgovora za Preporod.info dr. Kemal Kikanović, alumnista Behram-begove medrese i mladi predavač na Univerzitetu u Bonnu.

(Omer Kavazović/Preporod.info)