Predstavljena knjiga Akifa Agića „Krvavi siječanj“– podsjećanje na Dan pravde i ratne istine

Knjiga Krvavi siječanj Akifa Agića, ratnog reportera BH televizije, predstavljena je sinoć u Mostaru.

Promociju je, povodom obilježavanja Dana pravde – dana kada je presuđena Haška šestorka i zvanično potvrđen udruženi zločinački poduhvat (UZP) – organizirao Memorijalni centar Mostar u saradnji s Jedinstvenom organizacijom boraca (JOB) Mostar i Centrom za mir i multietničku saradnju.

Kako je istaknuto na početku večeri, 29. novembar, Dan pravde, jedan je od najznačajnijih datuma u novijoj historiji Bosne i Hercegovine, obzirom da je na taj dan 2017. godine Međunarodni krivični sud Ujedinjenih naroda za bivšu Jugoslaviju u Hagu izrekao konačnu presudu u predmetu Prlić i ostali.

Esad Kosić, predsjednik JOB-a Mostar kazao je da ovaj datum najjasnije govori o jednom od najtežih poglavlja nedavne prošlosti, ali i na uspjeh u borbi – kako u vrijeme brutalne agresije na našu zemlju, tako i u dokazivanju istine pravnim putem pred licem cijelog svijeta.

Podsjećanje na sadržaj presude prema tekstu Zilhe Mastalić Košuta pročitala je Maja Burić, dok je glumac Nedžad Maksumić pročitao pismo pokajanja presuđenog ratnog zločinca Brune Stojića.

Uz autora, u kraćim analitičkim osvrtima knjigu Krvavi siječanj predstavili su prof. dr. fra Ivo Marković i Safet Oručević, nekadašnji gradonačelnik Mostara i zamjenik komandanta IV korpusa Armije RBiH, dok je Alija Behram moderirao programom i sadržajno dopunjavao otvorene tematske cjeline.

U svom obraćanju, Oručević sa prisutnima je podijelio i na lična ratna iskustva, navodeći da je po nalogu predsjednika Alije Izetbegovića 1992. godine bio dio posebne komisije koja je nastojala spriječiti eskalaciju sukoba s HVO-om u Prozoru, Gornjem Vakufu, Bugojnu, Travniku, Jablanici i Konjicu.

Istakao je da knjiga detaljno dokumentuje i ključni sastanak komisija Armije RBiH i HVO-a održan 21. novembra 1992. u hotelu Raduša, uključujući bilješke i fotografije koje do sada nisu bile poznate široj javnosti.

Osvrćući se na savremeni društveno-politički ambijent, Oručević je upozorio na paradoks da se, tri decenije nakon rata, presuđeni zločini negiraju, a osuđeni pojedinci slave kao heroji.

– Zločini i zločinci nisu poslani u prošlost, oni su i danas dio političke stvarnosti – kazao je, dodajući da je promocija knjige doprinos očuvanju istine i kulturi sjećanja.

U kratkom izlaganju, fra Ivo Marković naglasio je da je bosanskohercegovačko društvo, izgrađivano stoljećima kroz suživot različitih religija i kultura, opstalo uprkos pokušajima da se tokom rata uništi njegov državni okvir i dokaže da zajednički život nije moguć.

Akcentirao je koliko je važno razumjeti da je društvena povezanost unutar Bosne i Hercegovine nadživjela ratne pokušaje podjela te da se i današnja promišljanja, pa tako i čitanje Agićeve knjige, moraju posmatrati kroz prizmu budućnosti.

– Prošlost se mora odgovorno sagledati, jer ko to ne učini, ponavlja iste greške – poručio je, uz naglasak na važnost evropske perspektive i izgradnje zajedničkog života.

Agićevu knjigu ocijenio je i kao istinu Bošnjaka o Gornjem Vakufu, koja je ujedno i važan doprinos širem razumijevanju ratnih događaja. Naglasio je da ta istina ne smije biti pobjednička, jer u ratu nema pobjednika, te da pobjeda dolazi tek kada počnemo istinski živjeti u miru.

Važnost pravde, Marković vidi kao temeljni princip za izgradnju povjerenja.

– Pravda utišava bolove i zacrtava puteve – kazao je, apostrofirajući značaj podsjećanja na rijetke primjere pokajanja, poput Brune Stojića, koji predstavljaju korak ka pomirenju.

Upozorio je da Bosni i Hercegovini nedostaje dijaloga, jer dio političkih aktera svjesno nastoji živjeti od konfrontacija i manipulacija.

Ipak, naglasio je da je razgovor među ljudima moguć i nužan te da se već na lokalnim nivoima, uprkos teškoj prošlosti, odvija komunikacija među pripadnicima različitih zajednica.

Kao primjer modela istinskog suočavanja s prošlošću naveo je Komisiju za istinu iz Južne Afrike, uz poruku da bi i Bosna i Hercegovina trebala težiti takvom pristupu, istinitom, sveobuhvatnom i prihvatljivom za sve.

U svom osvrtu, Agić je nedvosmisleno kazao da su Bošnjaci napadani „jer su muslimani i jer se mislilo da će s njima biti lako završiti rat“.

Naglasio je da je tokom rata bilo vrlo malo izdajnika među Bošnjacima, ali da je izdaja dolazila i iz međunarodne zajednice koja je nijemo posmatrala razaranja.

– Svijet je izgubio čovjeka – rekao je, povlačeći paralele između Bosne i Hercegovine, Palestine i drugih globalnih tragedija u kojima su stradali muslimani.

Posebno se osvrnuo na ulogu Mostara i njegovih ljudi, ističući snagu i nepokolebljivost grada.

Agić je upozorio na gubitak povjerenja u današnjem bosanskohercegovačkom društvu, što predstavlja jedan od najvećih problema današnjice.

Pozvao je na buđenje društvene snage, poštivanje žrtve i odbranu domovine od zaborava.

Agić se osvrnuo i na inspirativan primjer iz života fra Ive Markovića, čiju je priču opisao kao „svjetlo koje pokazuje put“. Podsjetio je da je fra Ivi ubijena najuža porodica tokom rata, ali da je uprkos ličnoj tragediji ostao jedan od najvažnijih zagovornika mira na Balkanu.

Govoreći o genezi ratnih sukoba, Agić je prokomentirao političke odluke koje su vodile ka podjeli Bosne i Hercegovine, naglasivši da se ideologije koje su tada pokrenule agresiju ni danas nisu bitno promijenile.

Naveo je konkretne primjere političkog progona ljudi unutar HDZ-a koji su se zalagali za suživot, poput slučaja Borisa Matešića.

O knjizi Krvavi siječanj, Agić je kako se radi o temeljnom štivu za buduća istraživanja istine o ratu u Srednjoj Bosni.

– Svaki čovjek nosi svoju istinu iz svoje blizine. Ovo je moja istina, istina onih koji su bili napadnuti, istina Bošnjaka. Mnogo toga nikada neće biti napisano. Ali ono što jeste, dovoljno je da se ne ponove greške prošlosti – poručio je Agić.

Promocija knjige održana je pod pokroviteljstvom potpredsjednika FBiH Refika Lende.

(Hasan Eminović/Preporod.info)