Roman "Propast Kraljevstva bosanskog" Envera Imamovića otkriva pravu historiju srednjovjekovne Bosne

Roman "Propast Kraljevstva bosanskog", profesora Envera Imamovića, sinoć je promoviran u Mostaru.

Najnovije književno ostvarenje profesora Imamovića još jedna je niska autentičnih prikaza bosasnkohercegovačke historije kao zasebne državne teritorije, specifične kulture i civilizacije uklještene između aspiracija susjednih političko-interesnih aspiracija.

Nakon romana "Ajvaz dedo" i "Braća Morići", profesor Imamović na temelju autentične historijske građe čitalačkoj javnosti lahkim jezikom u romanu "Propast Kraljevstva bosanskog" oslikava prilike u srednjovjekovnoj Bosni koje će odrediti njen kasniji historijski tok.

Na mostarskoj promociji njegovog novog historijskog romana, profesor Enver Imamović na literarno-historijski način akcentirao je sudbonosno razdoblje Bosne u 15. stoljeću, u vrijeme posljednjih vladara iz dinastije Kotromanića – kralja Stjepana Tomaševića i njegovog oca.

Radnja romana obuhvata dvadeset godina koje su prethodile osmanskom osvajanju 1463. godine, period u kojem se srednjovjekovna Bosna suočavala s konstantnim pritiscima evropskih sila pod pokroviteljstvom papinstva.

Prema njegovim riječima, Bosna je stoljećima bila meta križarskih pohoda i inkvizicije zbog postojanja Crkve bosanske, odnosno bogumilstva, koje su istovremeno osuđivale i katolička i pravoslavna crkva.

– Nastojao sam da prikažem Bosnu onog vremena sa svih aspekata, tako da sam objedinio sve teme, a kroz razgovore glavnih likova, kada su sjedali onih zimskih večeri u dvorcu na Bobovcu i raspravljali o raznim temama, rekonstruirao sam mnogo toga iz ranijih razdoblja srednjovjekovne Bosne, o čemu se kod nas malo zna, a ono što se zna često je pisano potpuno iskrivljeno – kazao je Imamović.

Osim o vojnim pohodima pokretanim protiv Bosne, posebno poglavlje Imamović je posvetio srednjovjekovnom bosanskom školstvu i pismenosti. Po prvi put obrađuje koncept i kontekst bosanskog univerziteta, jedinstvenog u Evropi, na kojem se izučavao dualizam, koji je u isto vrijeme bio i svojevrsni trn u oku kršćanske Evrope. Imamović u romanu kroz historijske likove prikazuje sve aspekte srednjovjekovne Bosne, politički, privredni i kulturni život.

Glavni likovi su članovi bosanske kraljevske porodice, a jedan od njih je i Katarina Kosača.

– Otac joj je bio poznati humski i bosanski velikaš Stjepan Kosača, gorljivi bogumil. Baba joj je bila pravoslavka, srpska princeza. Prema tome, ona je bila bogumilka i opisao sam njeno vjenčanje na bogumilski način, jedinstven način kako su se tada vjenčavali u Bosni. Opisao sam je zaista temeljito, tako da će ona posebno privući pažnju čitalaca kao jedna poznata historijska ličnost, ne onako kako je prikazuju posebno u hrvatskoj historiografiji i katoličkoj crkvi – naglasio je Imamović.

Roman sadržajno korespondira sa aktuelnim geopolitičkim stremljenjima, što ga na direktan i indirektan način preporučuje širim društvenim strukturama.

– Dakle, ono što se dešavalo u srednjem vijeku s Bosnom stotinama godina, isto se danas dešava, samo sa drugim ličnostima. U srednjovjekovnoj Bosni bila je napadana zbog svoje bogumilske vjere, koja je bila na udaru i katoličke i pravoslavne crkve. Danas je slična situacija što možemo razumijeti iz pisma Džona Mejdžera, koji je u tajnom krugovima govorio i pisao da se raspadom Jugoslavije ne smije dozvoliti, tobože, stvaranje islamske države u Bosni – dodao je.

Profesor Imamović ovim romanom zapravo ocrtava sličnosti onovremenih i sadašnjih političkih pritisaka i pokušaja osporavanja državnosti Bosne i Hercegovine. Imamović je podsjetio i na rasprave vođene uoči Dejtonskih pregovora, kada je, kako kaže i sam, savjetovao predsjedniku Aliji Izetbegoviću da se ne traži državnost, nego da se naglasi njeno povraćanje, jer je Bosna historijski bila država 600 godina.

Promocija je održana u okviru obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine, a Imamović je poručio da sadržaj romana simbolično potvrđuje kontinuitet bosanske državnosti od ranog Srednjeg vijeka do danas.

Kao historičar i arheolog, Imamović naglašava da je roman napisan na temelju arhivske građe iz Venecije, Vatikana, Rima, Beča, Dubrovnika i drugih evropskih arhiva, čime je, kako kaže, nastojao rekonstruirati politički, kulturni i privredni život Bosne uoči njenog pada.

Kroz razgovore historijskih likova, smještene u kraljevskom dvoru na Bobovcu, u roman je uklopljen niz manje poznatih činjenica, poput postojanja srednjovjekovnog univerziteta u Moštru kod Visokog, na kojem su se izučavale dualističke vjere.

Profesor se osvrnuo i na vojnu moć tadašnje Bosne, ističući da je zemlja stoljećima odolijevala napadima velikih carstava zahvaljujući bogatim rudnim nalazištima i izuzetno sposobnoj vlastitoj vojsci. Podsjetio je i na ocjene historičarke Nade Klaić, prema kojima je Bosna najstarija slavenska država, nastala u 8. stoljeću i opstala duže od svih ostalih južnoslavenskih srednjovjekovnih država.

Među centralnim likovima romana posebno se izdvaja kraljica Katarina Kosača, čiji je životopis Imamović detaljno prikazao na osnovu arhivskih izvora. Istakao je da je riječ o ličnosti duboko ukorijenjenoj u bosanskoj tradiciji, te da je u romanu njen život predstavljen u izvornom historijskom svjetlu, a ne kroz kasnije interpretacije susjednih historiografija.

(Hasan Eminović/Preporod.info)