Diskriminacija Bošnjaka u entitetu RS: Od školskih klupa do naziva ulica

Bošnjaci u entuitetu RS ponovo se suočavaju s intenzivnim provokacijama i diskriminacijom, a posljednji slučaj stiže iz Bosanskog Novog.

Lokalna vlast je preimenovala ulicu u kojoj živi većinsko bošnjačko stanovništvo i nazvala je po poginulim pripadnicima Vojske RS.

Bošnjački povratnici najavljuju žalbu na tu odluku, ali primjer iz obližnjih Vrbanjaca kod Kotor Varoši potvrđuje da vlasti RS-a ne odustaju od diskriminacije, čak ni nakon izgubljenih sudskih presuda.

Mirzet Kolić je od rođenja stanovnik Radničke ulice u Bosanskom Novom.

Dobila je naziv po radnicima Željeznice koji su ovdje živjeli, a odlukom Skupštine Opštine ubuduće će se zvati po braći Marčeta, poginulim pripadnicima Vojske RS.

Zbog činjenice da oni nemaju nikakve veze s ovom ulicom i da u njoj živi većinsko bošnjačko stanovništvo, Mirzet smatra da je općinska odluka nastavak provokacija kojima su Bošnjaci ovdje izloženi.

– Presreću našu djecu, vrijeđaju, nosaju kokarde, šubare, dobacuju svašta ženama. Jednostavno, ovo je prelilo našu čašu strpljenja, jer ne znamo kakva je sljedeća provokacija. Sutra će ti doći u kuću i reći: znaš, ova kuća je u RS i mi raspolažemo s njom, ti nemaš pravo ništa da kažeš – kaže Kolić.

Inicijativa o preimenovanju ulica u Bosanskom Novom je aktuelizirana nakon što su Bošnjaci izgubili značajan odbornički kapacitet u Skupštini, pojašnjava Selim Ekić, potpredsjednik Skupštine.

Kaže da im je sada ostala pravna borba, odnosno žalbe koje će podnijeti entitetskim i državnim institucijama kako bi poništili odluku o preimenovanju.

– Ja se bojim da se šalje ružna slika. Ja se bojim da će mnogi, poslije takve vrste odluke, naći još jedan razlog da napuste tu ulicu ili naš grad – naglašava Ekić.

Iz Kabineta načelnika Bosanskog Novog, SNSD-ovog Miroslava Drljače, nisu odgovorili na poziv za razgovor za BIR televiziju, odnosno, medije Islamske zajednice.

U međuvremenu im je stigla molba za poništenje odluke o preimenovanju ulice koju je potpisala Gordana Pilipović, po čijoj braći je sada nazvana ulica.

Ističe kako je potresena činjenicom da je za njih odabrana ulica naseljena bošnjačkim stanovništvom koje se tome protivi.

– Moja braća sigurno ne bi željela da se njihovo ime spominje u negativnom kontekstu od stanovnika ulice koja je po njima nazvana, da taj naziv građani ne poštuju jer im je na neki način nametnut mimo njihove volje – navodi se u dopisu kojeg je poslala Gordana.

Dodaje kako je niko iz Opštine nije konsultovao prilikom odabira ulice te da je skupštinskom odlukom nepotrebno proizveden sukob i tenzije između građana različitih nacionalnosti.

Radnička ulica je poznata i o ratnom zločinu iz 1992. godine kada su ubijeni bošnjački civili.

Jedan od njihovih susjeda srpske nacionalnosti pokušao ih je zaštititi pa je i on ubijen. Prijedlog da se po njemu nazove ova ulica, nije prihvaćen u Skupštini Opštine.

Stotinjak kilometara dalje, u Vrbanjcima kod Kotor Varoši, diskriminacija bošnjačke djece u obrazovnom sektoru RS-a traje od 2013. godine i nije otklonjena čak ni nakon presuda entitetskih sudova.

Umjesto redovne nastave u školi, bošnjačka djeca i dalje pohađaju instruktivnu nastavu u prostorijama Medžlisa, jer im entitetsko Ministarstvo prosvjete ne dozvoljava uvođenje nacionalne grupe predmeta.

– Ja idem od prvog razreda u ovu školu. Važno mi je zato što ovdje učimo bosanski jezik. Mi treba da imamo potpuno pravo da učimo bosanski jezik i puno mi je drago zašto što idemo ovdje u školu – kaže Đana Alekić, učenica OŠ "1. mart" Vrbanjci.

U istu školu je upisano četvero Nerminove djece.

Priča nam kako su on i drugi roditelji za to vrijeme bili pod pritiskom entitetskih vlasti da prihvate diskriminaciju. Ukinuto im je i pravo na dječiji doplatak, ali nisu odustali od borbe.

– Kad imate jasan cilj šta hoćete i kad znate ko ste i šta ste, da mi ne znam šta uzmu ne mogu mi uskratiti moju osobnost i ljubav prema mom selu, prema Bosni i Hercegovini, da urade ne znam šta to ostaje – ističe Smajlović.

Bošnjački politički predstavnici u RS ističu da je negiranje bosanskog jezika jedan od glavnih oblika njihove diskriminacije u tom entitetu, koja je višeslojna i sistemska. Dodaju kako ih vlasti RS-a diskriminišu od rješavanja zahtjeva u lokalnim zajednicama do zastupljenosti u javnim ustanovama.

– Provođenjem sistemske diskriminacije vlasti entiteta direktno krše temeljni princip dejtonskog mirovnog sporazuma o pravu na povratak u okruženje bez diskriminacije. Nažalost, OHR i visoki predstavnik ne posvećuju pažnju ovom pitanju na način kako ih obavezuje dejtinski mirovni sporazum – navodi Ramiz Salkić, zastupnik u Narodnoj skupštini entiteta RS.

Salkić poziva OHR i bh. pravosuđe da zaustave mirnodopski progon Bošnjaka iz RS i ostvarenje ratnog cilja o etnički čistom srpskom pravoslavnom prostoru.

(Emir Skenderagić/Preporod.info)