Genocidna namjera: Bošnjačke žrtve agresije spaljivane do neprepoznatljivosti
Prije nekoliko sedmica na Šehidskom mezarju Han-Ploča kod Kiseljaka obavljena je dženaza i ukop posmrtnih ostataka Bošnjaka iz sela Grahovci, koje su pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) brutalno ubili tokom napada u junu 1993. godine.
O monstruoznosti ovog zločina upravo govori činjenica da su tijela, prije nego što su zapaljena, natopljena nekom tečnošću kako bi se onemogućila njihova identifikacija.
– Zločinci su razmišljali i o budućnosti, odnosno činjenici da će agresija jednog dana prestati i uslijediti mir. U prikrivanju svog zločina i spaljivanja žrtava koristili ono što im se našlo pri ruci – izjavio je za Preporod.info nekadašnji direktor Instituta za nestale osobe BiH Amor Mašović.
Prema njegovim riječima, prikrivanje zločina na taj način, ali i izmještanjem masovnih grobnica i formiranjem većeg broja manjih, zabilježeno je na području Srebrenice, Prijedora, ali i istočne Hercegovine i Nevesinja.
– U svemu tome jasno se vidi ta genocidna namjera – poručio je Mašović.
Problem s identifikacijom žrtava iz Grahovaca, kako je pojasnio, jeste to što nije riječ o jednoj, nego više žrtava.
– Da su pronađeni spaljeni ostaci samo jedne žrtve, onda bi se, uz izjave svjedoka ili samih izvršilaca, što je jako rijetko u BiH, moglo na tim kostima nešto učiniti. Problem s Grahovcima je što se radi o većem broju lica, odnosno broju pronađenih spaljenih kostiju, dijelova skeleta. Nemoguće je tim kostima dati ime i prezime i moraju se voditi kao NN lica – pojašnjava Mašović.
Istakao je da postoje metode kojima je moguće izvući DNK iz karboniziranih skeleta, ali da je njihova implementacija izuzetno skupa.
– Tužilac u ovom slučaju nema drugog načina nego da dozvoli sahranjivanje tih kostiju kao skeletne ostatke NN žrtava – kazao je Mašović.
Dodao je da se s posmrtnim ostacima žrtva iz Grahovaca nije susretao, iako su u nekoliko navrata pokušavali da do njih dođu.
Međutim, s ovakvim činom zvjerstava prema žrtvama se tokom svog prethodnog profesionalnog angažmana susreo na nekoliko lokacija.
– Najpoznatiji slučaj žive lomače je onaj u Višegradu u kućama Mehe Aljića i Adema Omeragića. Prema izjavama svjedoka, korištene su hemikalije iz Fabrike "Terpentino". U obje kuće nismo našili ni tragove praha i pepela, što ukazuje da su se zločinci temeljito pobrinuli da sakriju dokaze – naglasio je za Preporod.info Mašović.
Podsjetio je i na slučajeve iz Žepča, istočne Hercegovine, ali i neke iz Srebrenice.
– Na lokalitetu Lovačkog doma u Žepču dogodio se nestanak devet Bošnjaka. Naš je zaključak bio da su žrtve prelivene krećom. Međutim, nikada nije do kraja utvrđeno jesu li te žrtve iz protekle agresije na BiH ili iz ranijeg perioda. U Hercegovini smo imali slučaj u Gacku. Također, postoje indicije da su žrtve genocida u Srebrenici iz jula 1995. godine bacane u branu tzv. Crvenog mulja, gdje su odlagane otpadne vode, odnosno hemikalije koje u potpunosti razgrađuju organsku materiju, i ljudsko tkivo i koštanu masu – kazao je Mašović.
Stoga, kako je dodao, zbog velikog broja nepronađenih posmrtnih ostataka Srebreničana, postoji mogućnost da su doživjeli tu sudbinu.
(Omer Kavazović/Preporod.info)
