Remzija ef. Pitić, goraždanski muftija: Naš narod je vratio Bajram u svoje domove i svoje živote
Kurban-bajram ili kako ga drugačije zovemo u našoj tradiciji Hadžijski bajram je obilježen tim dvjema odrednicama: zapravo kurban je hadž, kao postulat islama ili jedan od pet osnovih postulata, dakle obavljanje hadža, i ono što zovemo kurbanom, našim doprinosom približavanju Bogu dragom i radeći ono što nas čini bližim njemu, istakao je u bajramskom intervjuu za Anadolu Agency (AA) Remzija ef. Pitić, goraždanski muftija.
To jeste, naglasio je, zapravo temološki značaj kurbana, ali je istakao da "nije siguran da možemo biti pretjerano radosni u danima koji su pred nama".
"Naravano, važno nam je da nam dolazi veliki mubarek dan, blagoslovljeni dani velikog božijeg dobra, kako bi bilo ispravno kazati. Naša radost je naravno pomućena tragedijom ljudi koji ovih dana bježe od terora, od zuluma ljudi sa kojima su do jučer živjeli zajedno. Podsjeća nas na naše teške dane 90-ih godina kada su milioni ljudi sa ovih prostora bili pomjereni sa svojih ognjišta, istjerani iz svojih kuća", istakao je efendija Pitić.
Tražimo, ocijenio je, "nekog načina kako da kao ljudi prvenstveno, a onda i kao muslimani i kao Islamska zajednica damo svoj doprinos ublažavanju patnji ljudi koji su u našem okruženju i koji pokušavaju pronaći neki svoj smiraj, pokušavaju se negdje skrasiti, pronaći neku mogućnost za svoju budućnost".
"To je ono što nažalost pomućuje na neki način Kurban-bajram. Ali, dragi Bog je u svojoj neizmjernoj dobroti, svojoj neizrecivoj količini milosti odredio da ovih dana milioni ljudi obavljaju hadž. Odredio je također nama u Bosni i Hercegovini da u danima koji su pred nama budemo pripravni za naše kurbane, naše žrtve koje su na neki način naša potvrda spremnosti od onoga što najviše volimo što najviše cijenimo, što nam najviše znači u životu, dakle da od nekih svojih materijalnih dobara i mogućnosti napravimo taj napor, prinesemo taj kurban i uputimo ga tamo gdje on treba da stigne", kazao je goraždanski muftija.
Efendija Pitić rekao je da ćemo "biti radosni kada te svoje kurbane podijelimo sa svojim komšijama" i "kada dio tih naših kurbana ode ljudima koji dosita imaju potrebu za tim".
Mnogi ljudi ne mogu dobiti kurban jer nemaju struje
"Ali, u ovom prostoru u kojem mi radimo i djelujemo, na prostoru Muftijstva goraždanskog, nažalost, imamo jedan nevjerovatan problem za 21. stoljeće. Mnogim ljudima ne možemo dati kurban, zato što ga nemaju gdje ostaviti, zato što u ovim toplim danima, to ne može stajati mimo frižidera, a ti naši ljudi u 21. stoljeću, 20 godina nakon završetka agresije na BiH i potpisivanja mirovnog sporazuma, koji to nije, nemaju struje", rekao je Pitić.
Muftija goraždanski naglasio je da je "to podatak koji je nevjerovatan i koji treba da zabrine sve i treba da nam svima pokaže koliko smo bili inertni, koliko smo jako malo učinili za ljude koji su napravili napor da se vrate tamo gdje nisu zatekli ništa, od onog silnog dobra koje su imali i ostavili iza sebe".
"Tako da nekako u toj našoj radosti bajramskoj i toj potrebi da još jednom potvrdimo koliko volimo svoga gospodara, koliko volimo njegovog poslanika i koliko nam je stalo da budemo njemu predani, pomućuju nas ovi detalji i malo nam na izvjestan način preusmjeravaju našu radost na neku drugu stranu. Ali, možda bi ispravno bilo kazati da Bog najbolje zna u čemu je dobro", naveo je efendija Pitić.
Muftija goraždanski ocijenio je da je "moguće da i u ovim kušnjama i iskušenjima dobivamo priliku da pokažemo koliko smo to što tvrdimo da jesmo, i možda je taj ispit koji treba položiti ovih dana prvenstveno sa našim povratnicima i našim ljudima koji bježe iz sirijskog pakla, pakla Bliskog istoka, da potvrdimo sami sebi da znamo biti ljudi i da znamo procijeniti šta tog trenutka treba učiniti za one kojima je život bezmalo uništen, i koji neće biti u prilici da im bajram ove godine bude Bajram".
No, kako navodi ef. Pitić, muslimani u BiH nisu se udaljili, nego su se, smatra on, upravo približili obilježavanju Bajrama.
"Mi smo se davno bili udaljili. Sa ovim procesima koji se događaju s kraja prošlog stoljeća i našim nekim doprinosom, i kao Islamske zajednice i kao ljudi i prvenstveno žrtve naših šehida, naš narod je nekako Bajram vratio u svoje domove, vratio u svoje živote.
Ali, kao u svemu drugome tako i u ovom području imamo tih kolaterala ili pojava koje se prilijepe u nekom trenutku uz tu plemenitost koju Bajram nosi sa sobom. Ono što nije dobro i što se ne bi smjelo događati da se bajrami slave onako kako se nažalost slave, pogotovo mlađe generacije. Imali smo jedno vrijeme u BiH ozbiljne izazove sa tim, čak i sigurnosne izazove, i gubljenje ljudskih života zbog nekih terevenki i pijanski koje su pravljene za bajrame", upozorio je muftija Pitić.
Razlika između praznika i blagoslovljenih dana
Goraždanski muftija u razgovoru za AA upozorio je na razliku između termina "praznik" koji je uvriježen u južnoslovenskim jezicima i onoga što predstavljaju "blagoslovljeni dani" najvećeg vjerskog praznika muslimana.
"Ja obično kažem, ne radi se o prazniku, radi se o puniku. Dakle, mi koji vjerujemo u Boga dragog, kojima bajram doista jeste to što jeste, mi se punimo u Bajramu. Nemamo potrebu da se praznimo. Ali, ima naravno ljudi koji to i tako doživljavaju, oni imaju potrebu da se negdje isprazne i da se na neki način, neki svoj način, odrede prema Bajramu ili imaju svoj odnos. To, naravno, nije dobro", naglasio je Pitić.
Bajram ima svoje tradicionalne, uhodane koncepte i običaje koji su u našem dijelu svijeta "pod uticajem i osmanske kulture i civilizacije, možda najkvalitetnije u cijelom islamskom svijetu", smatra muftija i dodaje kako misli da se Bajram "nigdje i ne doživljava na taj način kako se doživljava kod naših muslimana".
"Tu prvenstveno mislim na tu potrebu da, što bi mi kazali, dok smo bili malo mlađi, kod mene u Hercegovini to se zvalo - idemo ganjati Bajram. To bi onda značilo da se uđe u svaku kuću, bukvalno svaku kuću u selu da se čestita ljudima Bajram, da se popije neki findžan kahve, pojede neki kolač, da se sa ljudima malo promuhabeti, a muhabet uvijek podrazumijeva i neku vrstu bliskosti, iskrenosti i ljudavi u konačnici kako i korijen sam te riječi kaže", ističe efendija Pitić.
Tradicija bajramovanja s najmilijim
Navodi da za Bajram "imamo obilazak naših najmilijih, rođaka, prijatelja, naših komšija i darivanje kurbanskog mesa u slučaju Kurban-bajrama svima kojima je propisano da se ono daruje". Ističe da ono što treba uvijek naglašavati jeste darivanje djece, u našoj kulturi to se zove bajram-banka. To su, naglašava efendija Pitić, novčići ili bombone ili neke čokoladice što će djeci biti drago kada dobiju i što će im na neki način ostaviti u sjećanju Bajram kao lijepi dio njihovog djetinjstva koji nikada neće zaboraviti.
Muftija goraždanski u vezi sa obavezom klanja kurbana navodi da postoje dvije dimenzije: prva je šerijatsko-pravna, a druga je naš vlastiti napor, naša untarnja potreba da činimo još jedno dobro zbog sebe samih. U načelu, pojašnjava efendija Pitić, kurban je dužan zaklati svako onaj ko je dužan tokom mjeseca ramazana dati sadakatul-fitr ili vitre.
Međutim, ističe da svaki čovjek ima neki svoj pojedinačni odnos i mogućnost.
"Naravno da će ljudi ponekad imati neku drugu potrebu koju trebaju zadovoljiti pa će možda ti novci koji mogu odvojiti za kurban otići za nešto drugo, a onda neće biti u mogućnosti klati kurban. To je brkanje prioriteta, kao i kod hadža.
Mi ćemo ići obaviti hadž kada uđemo u neke pozne godine, kada kao više ne budemo griješili i kada se kao vratimo bez grijeha sa hadža i nećemo pokvariti taj svoj hadž. To su pogrešni pristupi, pogrešna shvatanja i nemaju nikakvog utemeljenja, osim nekog vlastitog hira svakog čovjeka da to sebi na neki način objašnjava. Bogu dragom ne treba ni naš hadž, ni naš kurban, ni to kurbansko meso, ni kožica njegova, niti bilo šta. On je uzvišen od svake moguće potrebe. Ali, to treba nama", pojašnjava efendija Pitić.
Navodi kako ima jedan sjajan stih našeg velikog pjesnika koji o kurbanu kaže: "Onaj ko smrt je kurbana bolovao, voli čovjeka". Efendija Pitić smatra da je to najbolje apsolutno opisano u toj pjesmi.
Stan za izbjeglice
Navodi da je teško kazati šta svako od nas treba da učini u smislu pomoći izbjeglicama koje dolaze sa Bliskog istoka.
"Naravno, lahko je govoriti o tome, lahko je kazati šta bismo mi trebali uraditi. Mislim da je to sada pojedinačno odluka svakog čovjeka hoće li on ili neće, koliko će i koliko neće učiniti.
Što se mene tiče, s obzirom da se nalazim u Goraždu i da imam neki svoj stan u Sarajevu u kojem nema nikoga, taj svoj stan ću staviti na raspolaganje jednoj od tih porodica, ako im bude trebalo i ako budu zadovoljni eventualno sa tim. To je ono što ja mogu uraditi", naveo je muftija Pitić.
Kaže kako ga je jednom podučio Nedžad Ibrišimović u jednom svom javnom obraćanju: čovjekovo je samo ono što da.
"Samo mu to pripada, samo to postoji. Sve drugo su fikcije. Mi sa sobom moramo raščistiti naprosto hoćemo li biti ljudi ili ćemo biti neki poluljudi. Ako ćemo biti ljudi, onda ti ljudi koji misle da su ljudi i hoće da budu ljudi, moraju biti bliski ljudima kojim mogu biti od koristi, mogu im pomoći na bilo koji način. Mi smo kao Islamska zajednica BiH i osobno sam u prvoj akciji učestvovao kada je tek krenula u Siriji ta zulumčarska politika prema vlastitom narodu, to ubijanje vlastitoga naroda. Mi smo već tada zajedno sa Predsjedništvom vjerskih poslova Republike Turske sa našim sindikatima i drugim organizacijama u BiH organizirali jednu veliku kampanju i tada smo uradili dosta na pomoći izbjeglicama koje se već nalaze u kampovima u Turskoj", rekao je efendija Pitić.
Naravno, naglasio je, BiH nema puno resursa, nema puno kapaciteta, ali ta simbolična gesta prihvaćena je kod ljudi u kampovima i od samog turskog naroda samog.
"Islamska zajednica će naravno nastaviti da radi, nedavno sam imao jedno slično pitanje, pa sam kazao otprilike šta se očekuje od Islamske zajednice - mislim da ćemo učiniti više nego što sada izgleda, a manje nego bismo željeli.".
Naglasio je kako je prvi predsjednik Predsjedništva RBiH rahmetli Alija Izetbegović u jednoj svojoj divnoj izjavi jedanput kazao da politika opasno kvari ljude ili pokvarenim ljudima daje šansu.
"Nažalost, ne samo u BiH nego je malo to i šira priča od same BiH: svjetska politika je definitivno u ozbiljnoj krizi. Ne mislim samo na krizu morala unutar politike, to je davno ranjeno, to više u politici ne postoji. Profit i konzumentsko društvo u kome čovjek uopće nije božije stvorenje nego je samo sredstvo da mu se nešto proda. To je suština problema kroz koji svijet prolazi i s kojim će se svijet ipak u jednom trenutku morati suočiti. Jer, ovo ovako neće moći trajati", uakazao je efendija Pitić.
Navodi da je to zapravo donio neoliberalizam kao svejtski poredak u kome jedan posto ljudi imati 90 posto bogatstava cijelog svijeta i u kojem taj jedan posto ljudi odlučuje o sudbini milijardi ljudi.
Negiranje jezika i negiranje naroda
"Mislim da to nije održivo. To nije normalno, naravno. Mi kao muslimani vjerujemo da tu ni Bog neće stajati po strani. On, naravno, ima svoje odredbe koje on donosi na način kako hoće i kada hoće u vrijeme u koje on odredi i njemu to nije problem. Ali, kao posljedica te priče sada u BiH imamo tu, ne znam je li to segregacija, mora biti neki teži karakter, potpuno negiranje jednog čitavog naroda preko teme koja se ovog trenutka zove bosanski jezik", upozorio je efendija Pitić.
Sutra će, ukazuje muftija goraždanski to biti neka druga tema, kao što je jučer bila neka treća itd.
"Očito, ljudi u Beogradu koji donose odluke o srpskoj politici na Balkanu još uvijek nisu svjesni da su se stvari promijenile. Bošnjaci više nisu ono što su nekada bili, Bošnjaci jesu politički faktor onakav kakav jesu. Nažalost, u bh. entitetu Republika Srpsja nisu, jer da jesu, ovo se ne bi moglo događati. Na unutrašnjem planu tu priču je moguće promijeniti samo značajnijim učešćem Bošnjaka u Narodnoj skupštini bh. entiteta RS, to znači veći broj glasova, veći broj izlazaka na izbore, veći broj ljudi prisutnih u bh. entitetu RS. Jezik je posljedica tog i takvog odnosa", naglašava efendija Pitić odgovarajući na pitanje šta učiniti da se spriječi negiranje bosanskog jezika u bh. entitetu RS.
Pitić kae kako BiH ima sve pretpostavke da bude divna zemlja, da ljudi u njoj žive komotno i sasvim dobro, ali dodaje kako očito nekim ljudima ne odgovara da još neko živi dobro.
"Ako posmatrate sada kako je sve to učinjeno u Jugoslaviji, vidjet ćemo da u srpskoj politici još uvijek drugi ne postoji, jer da postoji, ne bi ovako bilo. Evo, mogli bi se složiti da Bošnjaci nisu baš najbolji, pa da Srbi imaju problem sa njima ili srpska politika. Pri tome ne mislim na običnog malog čovjeka. Ovdje ja sa ljudima komuniciram sasvim normalno, kao što imate na svim stranama svakakvih ljudi tako imate i u Bošnjaka, Srba, Hrvata ili bilo koga drugog. Ali, ono što je dugoročni problem srpske politike, sada su Bošnjaci kolaterala, jeste da oni neće da dijele ništa ni sa kim. Zato kažem, ako se i složimo da su Bošnjaci posve hipotetički, posve uslovno kazano, da su bezvezni, sa njima se ne može: šta je sa Slovencima, šta je sa Hrvatima, Albancima, Crnogorcima. Očito problem Balkana nije u Ljubljani, nije ni u Zagrebu čak, ni u Sarajevu. Problem Balkana je u Beogradu i taj problem nije riješen. On je tamo počeo i tamo treba da se riješi", ukazuje efendija Pitić.
Navodi da bi bilo dobro i korsino da ozbiljni ljudi u srbijanskoj politici sjednu i kažu: "Čekajte, nismo sami na svijetu, ima još nekih ljudi koji su također božija stvorenja, koji također imaju pravo na život, imaju pravo na domovinu, čast, dostojanstvo, ponos, jezik, u ovom slučaju na neku nacionalnu grupu predmeta u obrazovnom sistemu".
"Na našem muftijstvu nemamo tako izražen problem zato što nemamo puno djece. Imamo škole gdje imamo jedno dijete, ali i to jedno dijete bi trebalo da ima mogućnost da ga se poštuje. Ali, nemamo toliko izražen problem kao što je u sredinama gdje ima daleko više bošnjačke djece i pogotovo u sredinama gdje su u nekim školama isključivo bošnjačka djeca. Dakle, ne mislim da će ikome donijeti dobra to nanošenje štete drugome. A, Bog nas dragi podučava i kazuje da je najbolji čovjek onaj koji koristi drugim ljudima", navodi efendija Pitić.
Nakon 23 godine ove godine prva teravija u Aladža džamiji
Muftija goraždanski navodi da je Aladža džamija dragulj svjetske kulturne baštine. Neki će, navodi, kazati da je to dragulj osmanske arhitekture, ali pravilnije je kazati svjetske kulturne baštine i svjetskog naslijeđa. Zato je i bila na listi UNESCO-a.
"E, sada onima kojima smeta sve što oni nisu, smetala je i Aladža džamija koja je na listi UNESCO-a. U Foči nije bilo nikakvih ratnih dejstava kada je Aladža srušena. Neki ljudi su mislili da će time napraviti neko supervrijedno, istorijsko djelo. Napravili su jednu veliku glupost i nesagledivu štetu Foči. Taj dragulj arhitekture je, hvala Bogu dragom, već u dobroj mjeri stigao na neki osam metara njenih zidova i prvih radova koje smo planirali. Mislim da će, ako Bog da, Aladža džamija, ipak, biti otvorena u onom periodu kako je planirano, a to je nekih 1.020 dana" ističe Pitić.
Naglašava kako je vrlo zahtjevan projekat obnove, odnosno ponovna izgradnja Aladža džamije. Izgradnja Aladža džamije, ukazuje efendija Pitić je vrlo kompleksan projekat kao što je uostalom bila i Ferhadija s tim da se kod Aladže pojavljuje i momenat unutrašnje dekoracije i akustike koja je bila na vrhuncu.
"Tu će se doista zahtijevati da se ispoštuju svi mogući standardi koliko je god to moguće. Ne možemo mi napraviti Aladžu kakva je bila. Da bi smo to uradili morali bismo imati neimare koji su je gradili prvi put, morali bi smo imati tehniku kojom je građena prvi put, imati i dušu koja je gradila Aladžu prvi put. Jer to znanje njihovo arhitektonsko i neimarsko su proizvod unutrašnjeg stanja njihovih duša", istakao je efendija Pitić.
Aladža džamija je ove godine, navodi, ugostila brojne vjernike na posljednjoj teraviji tokom mjeseca ramazana. Muftija goraždanski naglašava kako se to tradicionalno godinama obilježava s tim da se to ranije radilo na temeljima Aladža džamije u dvorištu. Ove godine prvi put nakon 1992. godine klanjalo se u Aladža džamiji.
"To je za nas jako važno simbolički. Ali mislim da treba pomenuti i Carevu džamiju u Foči koja je u završnoj fazi izgradnje. Mislim da ćemo je, ako sve bude išlo ovako, ako nas vrijeme malo posluži, završiti do kraja godine. Ona nam je jednako važna kao Aladža. Careva džamija je džamija sultana Bajazita II. To je jedini sultan koji ima dvije svoje džamije u BiH, koliko je meni poznato, i ona je najveća, centralna fočanska džamija. Dakle, sa ta dva objekta mi ćemo napraviti dobre pretpostavke da u Foči imamo gdje doći. Mi sada u Foči bukvalno nemamo gdje ni kahvu popiti, ni čaj, u nekom svom prostoru", kaže efendija Pitić.
Problem fočanskog hana
Što se fočanskog hana tiče, goraždanski muftija navodi da je to jedna priča koja na najbolji način oslikava sav jad i čemer potonuća ljudskih duša na ovim prostorima na kojima mi živimo. Han je, navodi, prvo otet, pa je dat nekom privrednom društvu koje se zvalo Perućica. Onda je neko na neki način privatizirao to preduzeće, pa mu je došao i taj han. Sada je posljednja informacija da nakon tužbe Islamske zajednice i Vakufske direkcije koja je odbijena i završila "neslavno", da je taj neko ko je to nešto privatizirao, sada prodaje opštini Foča za neke novce koje opština neće imati zadugo.
"Dakle, ne radi se ni o kakvoj potrebi da se objekat vrati svojoj namjeni, da ga se renovira, da ga se ponovno sagradi. To je, također, dio kompleksa Mehmed paše Kukavice, njegovog vakufa i zadužbine kao posljednjeg velikog graditelja Osmanskog carstva i bosnaskog namjesnika, koji je na listi nacionalnih spomenika BiH. Toliko o tome šta nam znači zakonitost, šta nam znači legalitet u ponašanju onih koji su zaduženi da provode zakon, u ovom slučaju lokalne uprave ili skupštine opštine i načelnika", ističe efendija Pitić.
Uz tradicionalnu poruku Bajram Šerif Mubarek Olsun muftija goraždanski je poželio svako dobro.