Zajimović: Vrijeme je da društvo preuzme odgovornost, a ne samo da imenuje krivce

Ne čekajmo da današnja djeca postanu sutrašnje žrtve da bismo se sjetili vrijednosti koje deklarativno branimo“, izjavio je u intervjuu za Preporod.info doc. dr. Senaid Zajimović, koji, kao spoljni saradnik, na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću predaje predmet "Porodični i bračni konflikti".

Posljednje tragične događaje ocijenio je pokazateljem urušenih sistema, od porodice i obrazovanja, do institucija i medija.

Zajimović poziva na promjenu društvenog mentaliteta i povratak moralnoj odgovornosti svakog pojedinca i institucije.

Preporod.info: Nedavni tragični događaji zlostavljanja djece izazvali su snažan društveni potres. Kako ih tumačite u širem kontekstu moralnog i institucionalnog stanja našeg društva?

Zajimović: Nedavni tragični događaji nisu tek izolirani skandal, nego lakmus-papir moralnog i institucionalnog stanja našeg društva. Pored lova na pojedinačna imena, pažnju treba usmjeriti na širu matricu odgovornosti; porodicu, zajednicu, obrazovne i sigurnosne institucije, vjerske zajednice i medije. Iz iskustva onih koji svakodnevno rade s porodicama i mladima jasno se vidi da uzrok nije samo u pojedincima koji čine zlo, nego i u sistemima koji ne reagiraju na vrijeme.

Zato je potrebno govoriti, ne samo o krivcima, nego i o mehanizmima zaštite, edukacije i moralne odgovornosti.

Temeljni etički okvir nalazimo u poslaničkim hadisima o sveopćoj odgovornosti i obavezi reagiranja na zlo, kao i u kur’anskim ajetima koji upozoravaju na povjerene odgovornosti i izbor pravednih i sposobnih. Nije ovo pokušaj moraliziranja, već poziv da društvo, kroz porodicu, obrazovanje, vjerske zajednice i zakone, ponovo uspostavi kulturu odgovorne slobode i aktivne brige jednih za druge.

Od skandala ka ogledalu društva

Preporod.info: Zašto smatrate važnim da se fokus javnosti preusmjeri s pojedinačnih slučajeva na dublje društvene mehanizme koji ih omogućavaju?

Zajimović: Svjesno izbjegavam imenovati počinitelje i zadržavati se na senzacionalističkim detaljima. Ključno pitanje nije ko je kriv pojedinačno, sudovi će to utvrđivati, nego kako je moguće da se takve pojave događaju i ponavljaju u sredini koja tvrdi da cijeni porodicu, djecu i opće dobro. Zato preusmjeravamo pažnju s "imena krivaca" na mehanizme: kulture, navike, institucije i medijske prakse koje ili štite, ili naprotiv, iznevjeravaju najranjivije.

Nakon rata doživjeli smo naglu slobodu za koju, realno, nismo imali pripremljene brane i standarde. Često tumaramo, trošimo slobodu pogrešno, zaboravljajući da je svaka sloboda ograničena odgovornošću i brigom za zajednicu. Ako je društveni prostor preplavljen nemoralom, nasiljem, korupcijom, zloupotrebama položaja, seksualnim iskorištavanjem i trivijalizacijom ozbiljnih tema, to je alarm da zakone, obrazovanje i vjerske misije ponovno usmjerimo na zaštitu društva, porodice i djeteta.

Djeca bez roditeljskog staranja - najranjivija tačka sistema

Preporod.info: Koje su najčešće zablude u javnosti kada se govori o odgovornosti za položaj djece bez roditeljskog staranja i na koji način društvo, uključujući institucije i vjerske zajednice, može preuzeti stvarnu odgovornost za njihovu zaštitu i podršku?

Zajimović: Nikada ne pristajem na mehaničko prebacivanje krivice isključivo na roditelje. Koji roditelj ne želi sretno dijete? Većina roditelja čini ono što zna i može u datim okolnostima, često iscrpljeni životnim borbama, ekonomskim pritiscima i vlastitim traumama. Lahko je, iz udobne distance, osuditi majku ili oca, a ne vidjeti društvo koje ih je ostavilo bez podrške. Krivica se olahko prenosi na one koji su najslabiji u lancu, porodice koje se raspadaju, roditelje bez posla, samohrane majke, očeve koji gube kontakt s djecom. No, ova priča nadilazi i njih.

Žrtve o kojima govorimo nemaju roditelje koji bi ih zaštitili, niti porodicu kojoj bi se mogli vratiti. To su djeca bez roditeljskog staranja, ona koja rastu u domovima, u udomiteljskim porodicama, na ulici, ili u tišini svojih soba, nevidljiva i prepuštena sistemu koji reaguje tek kad bude kasno. Njih ne pogađa samo nasilje, nego i ravnodušnost: prazna stolica za roditeljskim stolom, odsustvo zagrljaja, nedostatak nekoga ko bi ih branio. Državne institucije i organi reda, plaćeni novcem poreznih obveznika, dužni su štititi našu djecu. Vjerske zajednice, koje također ubiru članarine i donacije, moraju dio sredstava usmjeriti na programe zaštite i podrške, to je i vjerska i moralna i društvena obaveza. Nije dovoljna samo deklarativna podrška ili protivljenje nasilju. Potrebni su konkretniji potezi.

Preporod.info: Evo, konkretno, kakvu ulogu u tom procesu mogu i moraju imati vjerske zajednice, posebno Islamska zajednica? 

Zajimović: Islamska zajednica, kao i druge vjerske zajednice, ima dobro razvijenu kapilarnu mrežu i povjerenje ljudi, što je rijedak i dragocjen resurs. Umjesto pitanja jesmo li učinili dovoljno, važnije je pitati šta još možemo učiniti bolje i sistematičnije. Mogli smo, naprimjer, prošlog ili narednog petka, širom zemlje i dijaspore, posvetiti hutbu opasnostima po djecu, roditeljskoj i društvenoj odgovornosti, signalima zlostavljanja i putevima prijave. Ali važnije od jednokratne reakcije jeste stvaranje trajnog, vjersko-odgojnog ciklusa koji će preventivno djelovati. 

Na tom tragu, Odjel za brak i porodicu Islamske zajednice već duže vrijeme ima značajnu ulogu u bračnom i porodičnom savjetovanju, edukaciji roditelja, te u prevenciji nasilja i podršci porodicama u krizi. Njegov rad predstavlja važan stub institucionalnog odgovora Islamske zajednice na izazove porodičnog života i društvene dezintegracije. Logičan sljedeći korak bio bi da se, s obzirom na promjene u društvenoj strukturi, sve izraženije izazove u mentalnom zdravlju mladih i krizu identiteta, djelokrug rada Odjela proširi i na mlade generacije, naročito u fazama formiranja vrijednosnih orijentacija i životnih odluka. 

Tako bi Odjel postao centralna institucija Islamske zajednice za integraciju porodične i omladinske politike, stvarajući trajne mostove između porodice, obrazovanja i duhovnosti. Time bi se poslala jasna poruka da Islamska zajednica ne reaguje samo na posljedice, nego sistemski i strateški djeluje u prevenciji moralnih i društvenih poremećaja. To uključuje provođenje ozbiljnih koraka unutar same Zajednice, ali i uspostavljanje adekvatne saradnje s centrima za socijalni rad i sigurnih punktova u džematima, gdje se žrtve mogu javiti bez straha. 

Posebno je važno da cijela Zajednica prepozna i podrži Odjel za brak i porodicu kao instituciju od strateškog značaja.

Njegov dosadašnji rad pokazuje kvalitet, ali i potrebu da se dodatno ojačaju kadrovski, logistički i finansijski kapaciteti, kako bi mogao odgovoriti novim društvenim izazovima i uključiti širu mrežu imama, muallima i stručnjaka u terenski rad i savjetodavne programe. 

U tom smislu, sve vjerske zajednice u našoj zemlji trebaju zajednički inicirati i podržati donošenje izmjena ili novih zakona kojima se štite djeca i jača porodica, jer bez te saradnje nema istinske društvene obnove.

Preporod.info: Spominjete potrebu za stručnim i preventivnim pristupom. Kako bi, prema Vašem mišljenju, taj sistem trebao izgledati?

Zajimović: Kao društvo djelujemo pretežno reaktivno: Sociolozi, pedagozi, psiholozi, pravnici i vjerski službenici pojavljuju se tek kad se dogodi skandal. Potrebno je preokrenuti logiku i dati im stalni prostor u medijima i obrazovanju da preventivno edukuju javnost. Programi moraju obuhvatiti ne samo djecu, nego i odrasle u riziku: one sklone nasilju, devijantnom ponašanju i zloupotrebi moći, jer je prevencija uvijek jeftinija i plemenitija od kasne reakcije.

Naša medijska scena zagušena je politikom i senzacionalizmom, a gotovo lišena ozbiljne brige o porodici i moralu. Zato je nužno uspostaviti etički okvir izvještavanja o nasilju i zlostavljanju: dostojanstvo žrtve ispred senzacije, izbjegavanje retraumatizirajućih detalja, fokus na putevima zaštite i prijave, uključivanje stručnjaka umjesto političkih komentatora.

Pravna i institucionalna perspektiva

Preporod.info: Na koje konkretne institucionalne, pravne i društvene korake pozivate u borbi protiv zlostavljanja djece i moralne degradacije društva?

Zajimović: Zakon mora biti razumljiv i primjenjivan. Potrebno je javno i jasno objašnjavati koja su djela kažnjiva, kako se prijavljuju, te kako institucije postupaju. Normativni sistem BiH je složen: entiteti (FBiH, RS) i Brčko distrikt imaju vlastite krivične zakone.

Prema izvještaju Ministarstva sigurnosti BiH (2024), u posljednjih pet godina registrovano je preko 400 slučajeva seksualnog nasilja nad maloljetnicima, a u 70% slučajeva počinitelji su osobe od povjerenja, članovi porodice, nastavnici, policajci ili javni službenici.

U školama treba sistemski uvesti lekcije koje obrađuju nasilje, iskorištavanje, trgovinu ljudima, zloupotrebu droga i moći. Nastava mora biti stručna, ne formalna. Paralelno treba razvijati programe za roditelje i odrasle, te terapijsko-edukativne programe za prestupnike. Učionica, džamija i crkva, porodica i lokalna zajednica trebaju biti saveznici u odgoju moralno stabilnih generacija.

Fenomen u pozadini: Prostitucija i "nevidljive sobe"

Preporod.info: Kako prepoznati i sistemski odgovoriti na porast prostitucije, seksualnog iskorištavanja i trgovine ljudima u našem društvu, te koje konkretne mjere predlažete da bi se vjerske zajednice, institucije i mediji uključili u stvarnu, a ne deklarativnu, zaštitu djece?

Zajimović: Prostitucija i seksualno iskorištavanje nisu "negdje drugo". Prisustvo mreža podvođenja, online zlostavljanja i trgovine ljudima raste. Dok javnost čeka senzaciju, eksploatacija se širi kroz stanove, hotele, motele i društvene mreže. Rješenje nije u negiranju nego u sistemskoj edukaciji, digitalnom nadzoru i javnom otporu.

Svaki sistem koji zakasni da zaštiti dijete, zakasnio je da zaštiti vlastitu budućnost. Zato su potrebne mjere koje nisu samo moralni apel, nego jasan plan djelovanja. Ove preporuke predstavljaju okvir koji povezuje vjerske zajednice, škole, medije, pravosuđe i lokalne zajednice u jedinstvenu mrežu zaštite djece, posebno one bez roditeljskog staranja. Njihova vrijednost nije u savršenstvu, nego u hitnosti; jer nijedno dijete ne smije čekati reformu da bi bilo sigurno.

Da bi se društvo zaista suprotstavilo ovoj pojavi, potrebno je preći s riječi na djela, kroz konkretne, mjerljive i međusobno povezane korake zaštite djece i prevencije eksploatacije.

Neke od navedenih mjera već su djelimično prisutne u praksi, ali ih je nužno sistematski objediniti i učiniti djelotvornima:

• Nacionalna sedmica zaštite djece uz jedinstvenu temu i plan hutbi, propovijedi, homilija, besjeda, TV i radijskih emisija, školskih lekcija i javnih tribina.
• Krizni protokol u vjerskim zajednicama i obuka imama, svećenika, paroha, pastora, rabina i vjeroučitelja za prepoznavanje, evidentiranje i upućivanje slučajeva zlostavljanja.
• Intersektorski timovi u općinama (centar za socijalni rad, škola, policija, NVO, vjerska zajednica) koji se sastaju mjesečno i imaju jasna ovlaštenja i protokole.
• Medijski kodeks o izvještavanju o nasilju nad djecom, s obaveznim stručnim sagovornicima i zabranom senzacionalizma.
• Školski kurikulum prevencije po uzrastu, uz kontinuiran rad s roditeljima i školskim osobljem.
• Programi za odrasle u riziku (terapijsko-edukativni, u saradnji s pravosuđem i zdravstvom) kao prevencija prije krivičnih djela.
• Anonimni kanali prijave s tehničkom zaštitom izvora i transparentnim praćenjem svakog slučaja.
• Antikorupcijski mehanizmi u policiji, centrima moći i javnim ustanovama (interni nadzor i vanjski civilni odbori).
• Mapiranje "vrućih zona" (prostori, platforme, digitalni kanali) i javni mjesečni izvještaji o rizicima.
• Obavezna supervizija i kontinuirana edukacija za stručnjake "prve linije" (psihologe, pedagoge, socijalne radnike, imame, svećenike, parohe, pastore, rabine).
• Zajednički fond vjerskih zajednica i lokalnih budžeta za psihosocijalnu podršku, pravnu pomoć i sigurne kuće.
• Kvartalna pravna pojašnjenja ministarstava pravde i unutrašnjih poslova o kaznenim normama, statistikama i postupcima zaštite, uz saradnju s akademskim institucijama i stručnim tijelima vjerskih zajednica.

Ove mjere ne traže savršene ljude, nego savjest spremnu na djelovanje. Ovo je prilika i izazov za sve one koji već godinama sjede na minderima i raspravljaju o svjetskim problemima i sudbinama ljudi i kadrova, da se konačno uključe u rješavanje onoga što je stvarni prioritet i što je pred njihovim vratima, u njihovoj avliji.

Jer, pravi angažman ne počinje na međunarodnim scenama, nego u sopstvenoj mahali, među djecom koja traže zaštitu i ljudima koji očekuju primjer.

I na kraju, da poručim, ako je politika zauzela sav medijski prostor, vrijeme je da ga zamijenimo moralnom budnošću. Djeca se ne smiju odgajati mimo nas, dok mi rješavamo svjetske probleme na svojim minderima.

Ovo nije prozivka, ovo je poziv na buđenje. Ne čekajmo da današnja djeca postanu sutrašnje žrtve da bismo se sjetili vrijednosti koje deklarativno branimo. Sloboda bez odgovornosti proizvodi nered; sloboda s odgovornošću gradi društvo u kojem zlostavljač nema sklonište, a dijete ima zaštitu.

(A. M./Preporod.info)