Pehlivanović Deumić o knjizi "Zavidna mrtvima": Pisanje jeste i može biti proces iscjeljenja

Knjiga memoara “Zavidna mrtvima – Tajne preživjele imigrantice”, Aldiane Pehlivanović Deumić, nakon uspjeha na Amazonu, objavljena je i na bosanskom jeziku u izdanju TDP Sarajevo. Ovo djelo više je od ličnog putovanja – riječ je o pripovijesti koja donosi duboko ljudsku perspektivu o ratu, imigraciji i potrazi za identitetom.

U prvoj sedmici nakon objavljivanja na Amazonu, “Zavidna mrtvima” postala je broj jedan među novim izdanjima u kategorijama biografija kulturnog naslijeđa za tinejdžere i mlade odrasle, kao i biografija imigranata i emigranata, što potvrđuje njen snažan uticaj i relevantnost među čitateljima.

Govoreći o ulozi pisanja u suočavanju s traumom, autorica ističe da je za nju još od djetinjstva pisanje bilo način preživljavanja i oslobađanja.

– Kroz pisanje sam usporavala misli, pokušavala shvatiti i razumjeti sve što se oko mene dešavalo i svojoj duši dati barem malo olakšanja. To je bio način da pronađem mir u ratnom i poslijeratnom periodu – kazala je Pehlivanović Deumić.

Prvi put ovu priču pokušala je napisati prije trinaest godina, pod nazivom “Through Darkness: A Story of Bosnian Diaspora”.

– U tom periodu prolazila sam kroz tešku depresiju i anksioznost. Bio je to moj prvi pokušaj da se oslobodim, olakšam dušu i pronađem mir. Nisam bila spremna napisati bestseller kao što jesam sada ovaj put – ali nešto me je ipak gurkalo. Osjećala sam da ulazak u tridesete mora biti moj prelomni trenutak – navela je autorica.

Kako dodaje, pisanje joj je u tom periodu bilo terapija, ali i suočavanje s nevidljivim bolima koje je dugo skrivala.

– Ići na psihoterapiju u našoj kulturi je tabu – i samo “ludi” idu na terapije. Bojala sam se šta će drugi reći, pa sam skrivala svoje nevidljive bolesti i patila od hroničnih migrena koje su znale trajati ne danima nego mjesecima. Iskreno, mislila sam da neću dočekati tridesetu – kazala je Pehlivanović Deumić.

Nakon niza pogrešnih dijagnoza i terapija, odlučila je ponovo početi pisati. Upravo tada nastaje rukopis “Zavidna mrtvima – Tajne preživjele imigrantice”.

– Pisanje jeste, i može biti, proces iscjeljenja, ali bilo je trenutaka kada bi se, nakon što bih pisala o svojim traumama, PTSP-u, depresiji i anksioznosti, bol samo pojačala. Trebale su mi godine da se osjetim spremnom podijeliti cijelu priču – kazala je autorica, ističući da ozdravljenje nije linearno.

Pehlivanović Deumić smatra da su ovakve priče danas potrebnije nego ikada.
– U posljednjem poglavlju dajem savjete za sve koji se suočavaju s izazovima, traumama ili teškoćama odrastanja u teškim okolnostima i izbjeglištvu. Ova knjiga nije samo priča – ona je alat za razgovor, refleksiju i razumijevanje – naglasila je.

Nakon svega što je preživjela, danas radi s ljudima različitih generacija i profila, pomažući drugima kroz edukaciju i razgovor.
– Mentalno zdravlje je danas veliki izazov. Ljudi se bore s depresijom, anksioznošću, neurodivergencijom, ovisnostima, razvodima i ličnim poremećajima. Naše društvo treba više kontakta s prirodom, rada i discipline, vjere, knjige, terapije, šetnje i stvarnih interakcija, te manje ekrana – poručila je Pehlivanović Deumić.

Govoreći o autorima porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji su, poput nje, svoje priče ispisali u dijaspori, ističe da su to dragocjeni svjedoci vremena.
– Takve knjige i priče do sada nisu dobile dovoljnu podršku, ali se nadam da sada, s obzirom na sve krize i ratove u svijetu, ljudi počinju slušati. PTSP sustiže mnoge i nakon toliko godina – zaključila je autorica.

Aldiana Pehlivanović Deumić je bosansko-američka autorica, profesorica engleskog jezika i edukatorica s višegodišnjim iskustvom u radu s djecom i mladima. Rođena je 1984. godine u Zenici, a sa porodicom je izbjegla u Sjedinjene Američke Države.
Knjiga “Zavidna mrtvima – Tajne preživjele imigrantice” predstavlja proširenu i revidiranu verziju njenog ranijeg rukopisa “Kroz tamu: Priča bosanske dijaspore”, koji je prepoznat i podržan od Memorijalnog muzeja Holokausta u Illinoisu zbog doprinosa očuvanju kolektivnog sjećanja i razumijevanju ljudskih posljedica rata.

(Preporod.info)