"Dnevnik drugog života" Edina Mezita, emotivno svjedočanstvo bosanskohercegovačkog uspravljanja, promoviran i u Mostaru

U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Mostar večeras, 7. oktobra, u Mostaru je promovirana knjiga Edina Mezita pod naslovom Dnevnik drugog života.

U knjizi je autor, jednostavnim jezikom, slikama snažne simbolike, približio osjećanja i shvatanja socijalno-historijskih mijena tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu iz vizure srednjoškolca čiju je romantičnu zanesenost životom prekinula brutalna strahota rata.

O knjizi su, uz autora, govorili akademik Enes Karić i prof. dr. Samedin Kadić.

Knjiga Dnevnik drugog života Edina Mezita na višeslojan način značajna je za noviju bosanskohercegovačku historiografiju i glavne historijske tokove. No, ona je jedna od rijetkih knjiga koja nudi jasniji pogled na dešavanja u Bosni i Hercegovini iz vizure Islamske zajednice i džamijskog svijeta, primjećuje akademik Karić, koji je bio i recenzent Mezitove knjige.

– Edin Mezit je krenuo sa svojim diskursom u ovom Dnevniku drugog života, kako je naslovio svoju knjigu, kao učenik medrese. Praktično vidimo da on na jedan vrlo posredan način govori o Islamskoj zajednici. On govori o tome do koje mjere je, rekao bih, džamijski svijet bio i velika žrtva, ali je bio i neka baza – baza nade i uzdanja, da bi eventualno mogli da pruže zaštitu našoj zemlji Bosni i Hercegovini, našoj državi Bosni i Hercegovini – ističe Karić.

On je uočio specifičnu notu knjige: prisutnost Islamske zajednice, na neposredan način.

Mezit u svojim dnevničkim zapisima tek usputno oslovljava velika pitanja bez namjere da ih analizira i iznosi vlastite sudove o njima.

– Ali on je uglavnom tu, u nekoj dolini, na nekom putu kojim ide pješke – ili prema Mostaru, ili prema Gornjem Vakufu, ili prema opkoljenom Sarajevu. On, zapravo govori o opkoljenom čovjeku i posredno o onim snagama u ljudskoj povijesti koje žele da opkole, koje opkoljavaju. Govori i o fenomenu logora koji su bili masovni tokom Drugog svjetskog rata, tokom 20. stoljeća. Ovo je knjiga, u neku ruku, i o logorima, o opkoljenim društvima. Čitava društva su ovdje opkoljena – naglasio je Karić.

Prema mišljenju dr. Samedina Kadića, Mezitova knjiga je i zalog generacijama koje dolaze.

– Ova knjiga je posebna u toj mjeri što se mi kao narod nalazimo u situaciji da naši svjedoci iz starije generacije polako odlaze i sve je manje ljudi koji će biti u stanju da ispričaju ono što je zaista bilo. A ova Mezitova knjiga je u svakom slučaju doprinos, jedan od posljednjih doprinosa jednog od tih posljednjih svjedoka – kazao je Kadić.

Knjiga, pored ostalih vrijednosti, nudi i precizne odgovore identitetskim dilemama savremenog društveno-političkog prožimanja bosanskohercegovačkog društva. Pored ostalih kontekstualnih poruka, u podtekstu nudi i identifikacijske modele nepristajanja na dodijeljenu ulogu žrtve i načine buđenja prirođene nade i punog humanističkog angažmana koji je, prema učenju islama, definiran dostojanstvom i pravilnim razumijevanjem emaneta života.

Mezit kratko govori o ubistvu svog rahmetli babe Salim-efendije, dok u centralnom dijelu fabule donosi sjećanja na vojne akcije u kojima je, kao maloljetni pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, i sam učestvovao.

– Knjiga je nastajala, kako to ime nosi, kao dnevnik jednog osamnaestogodišnjaka, devetnaestogodišnjaka. U tim momentima ja nisam vodio računa o tome kakav je narativ, već sam jednostavno bilježio ono što sam vidio. Danas, iz ove perspektive, naravno, vidim da je taj dnevnik, odnosno sada knjiga, dobio višestruku ulogu i nosi višestruke poruke. Govorim i o tragediji moje porodice i hiljada drugih porodica u ovom gradu i širom Bosne i Hercegovine, ali i o borbi učenika medrese i druge djece, mojih vršnjaka. Mnogi od njih su tog ramazana ostali daleko od svojih kuća, proveli cijeli rat praktično u nekim drugim, tuđim selima i gradovima. Knjiga tretira mnogo takvih momaka, mnogo tih sudbina i na neki način baca novo, dodatno svjetlo i na ratnu historiju Islamske zajednice – rekao je Mezit.

U njegovim dnevničkim zapisima učitano je bezbroj naizgled malih događaja u kojima precizno slika prilike i neprilike u Mostaru, Gornjem Vakufu, opkoljenom Sarajevu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, i na taj način donosi gradaciju stradanja, prkosa i ponosa bosanskohercegovačkog čovjeka.

(Hasan Eminović/Preporod.info)