Genocid: Djeca Gaze suočavaju se s genetskim oštećenjima "koja će trajati generacijama"

Riža je jedina hranjiva namirnica koju Mohamed Aldreini može priuštiti da nahrani svoju 22-mjesečnu kćerku Rewan.

Palestinska djevojčica nikada nije okusila majčino mlijeko otkako je rođena u novembru 2023. godine, mjesec nakon što je započeo izraelski genocid u Gazi.

Rewanina majka, koja danas brine o četvero djece, bori se s depresijom.

Njeno tijelo je prestalo proizvoditi mlijeko nakon ponovljenih trauma izazvanih izraelskom opsadom i neprekidnim bombardovanjem.

Porodica je bila prisiljena napustiti svoj dom u Beit Lahiji, na sjeveru Pojasa Gaze, prvo bježeći u grad Gazu, a zatim u Khan Younis.

– Ovi događaji doveli su do toga da je Rewanina majka dijagnosticirana s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP)“, kazao je Aldreini za Middle East Eye, dok njegova supruga kuha mali lonac riže kako bi pripremila puding bez mlijeka za svoju kćerku.

Rewan je naslijedila majčinu slabost.

Ne može hodati, jedva govori, pati od oslabljenog imunološkog sistema, srčanih problema i teške pothranjenosti.

Nastavlja gubiti na težini i sada ima svega sedam kilograma. Njeno zdravlje se pogoršava usljed, kako otac kaže, "namjerno izazvane gladi" koju Izrael nameće Pojasu Gaze.

Aldreini vjeruje da bi Rewan mogla preživjeti glad "ako dobije bolju ishranu i ako rat stane".

No, genetičari upozoravaju da će, čak i ako preživi, Rewan najvjerovatnije imati dugoročne zdravstvene posljedice – ne samo ona već i njeni budući potomci.

Historijski dokazi

Tokom posljednjih dvadeset godina, istraživanja o poznatim periodima gladi i traumama – od Holokausta do Velike kineske gladi i genocida u Ruandi – pokazala su da takva patnja ostavlja trajne genetske tragove.

Iako glad, stres i trauma ne mijenjaju direktno DNK, oni ipak uzrokuju hemijske promjene koje utiču na način na koji se geni izražavaju, bez izmjene same sekvence.

Taj proces se naziva epigenetika – kada se teret rata prenosi kroz generacije.

Tokom nacističke okupacije, između 1944. i 1945. godine, zapadne dijelove Nizozemske zahvatila je glad zbog prekida snabdijevanja hranom.

Decenijama kasnije, istraživači su otkrili da su djeca majki koje su tokom trudnoće bile izložene gladi imala povećan rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema u odrasloj dobi.

– Studije pokazuju da hormoni stresa kod majki utiču na razvoj tijela i mozga njihove djece – objasnila je prof. Tessa Roseboom, biologinja s Univerziteta u Amsterdamu, koja je vodila istraživanja o genetskom utjecaju nizozemske gladi.

Dodala je da je, taklođer, proučavano kako očevi koji žive u nesigurnim, stresnim i pothranjenim uslovima utiču na svoju djecu.

Godine 2015. istraživanje koje je vodila Rachel Yehuda obuhvatilo je 32 preživjela iz Holokausta i njihovu djecu, otkrivši dokaze o epigenetskom nasljeđivanju stresa.

– Promjene u genima djece mogle su se pripisati isključivo izloženosti roditelja Holokaustu – objasnila je Yehuda.

Dvostruki učinak u Gazi

Zbog izraelske blokade, do sada nije provedeno direktno istraživanje o prisustvu epigenetskih markera u Gazi.

Ali naučnici već povlače paralele sa slučajevima iz Nizozemske, Kine i među Jevrejima koji su preživjeli Holokaust.

– U Gazi su trenutni uslovi toliko štetni da mogu prouzrokovati trajnu štetu zdravlju djece – i budućih generacija – čak i ako mir uskoro nastupi – rekla je Roseboom za MEE.

Dr. Leon Mutesa, vodeći istraživač na Univerzitetu u Ruandi, koji proučava epigenetsko naslijeđe genocida iz 1994. godine, dijeli slično mišljenje.

 – Danas u Gazi već vidimo simptome: strah, stres, povišen holesterol – sve rane pokazatelje nadolazećih epigenetskih promjena, sličnih onima koje smo zabilježili u Ruandi – rekao je Mutesa.

Istraživanje u Ruandi započelo je kada je primijećeno da djeca rođena tokom genocida nose teret trauma svojih majki, što se očitovalo u depresiji, anksioznosti, bipolarnom poremećaju, halucinacijama i drugim psihijatrijskim smetnjama.

– U ratnim zonama poput Gaze, učinak je dvostruk. Dodatni slojevi patnje, gladi, raseljavanja i stalnog nasilja udvostručuju kolektivnu traumu i ostavljaju još dublje negativne epigenetske tragove – dodao je.

Prema procjenama palestinskih zdravstvenih zvaničnika, izraelske snage su od početka rata u Gazi ubile najmanje 20.000 djece.

UNICEF navodi da je više od 50.000 djece ubijeno ili ranjeno.

U augustu je samo 12.800 djece identificirano kao akutno pothranjeno, u gladi koju su Ujedinjene nacije "nepobitno" potvrdile.

Ti uslovi, prema stručnjacima, vjerovatno će ostaviti teške i dugotrajne epigenetske posljedice.

– Vjerujem da će stanovnici Gaze trpjeti katastrofalne genetske otiske, možda i teže nego u slučajevima ranijih zločina – rekao je prof. Hassan Khatib, stručnjak za epigenetiku s Univerziteta Wisconsin–Madison.

Prema njegovim riječima, nema sumnje da genetska katastrofa čeka narod Gaze, posebno trudnice i mladiće u pubertetu – kritičnoj fazi stvaranja spermatozoida.

Khatib je naveo da su nova istraživanja pokazala da očev način ishrane može utjecati na osobine poput rasta mišića i rizika od bolesti, a efekti se prenose i na dvije naredne generacije.

– Ono što se sada događa rezultirat će budućom katastrofom, koju ćemo vidjeti u generacijama koje odrastaju u Gazi – dodao je.

Jedino rješenje

Nakon analize Rewaninog slučaja i porodične medicinske historije, stručnjaci su zaključili da ona ima značajno povećan rizik od ozbiljnih zdravstvenih komplikacija zbog epigenetskih posljedica, što potvrđuju i prethodna istraživanja.

– Očigledno je da ovo dijete ne dobija osnovne nutrijente potrebne za njen razvoj – rekla je Roseboom, dodajući da će to vjerovatno utjecati na njen metabolizam i povećati rizik od dijabetesa ili srčanih bolesti.

Dr. Mutesa se slaže.

– Rewanini geni se mijenjaju zbog rata i gladi. Ona i njena buduća djeca će zbog toga patiti – upozorio je.

Studije ukazuju na jedno jasno rješenje za nadolazeću krizu: "Zaustavite rat".

– Primijetili smo da su se neki stanovnici Ruande, izloženi genocidu, počeli oporavljati nakon što je nasilje prestalo i kada im je pružena podrška – dodao je Mutesa.

Istraživanja, također, pokazuju da način života i okolina imaju snažan utjecaj na epigenetske markere. Drugim riječima, pozitivne promjene – sigurno okruženje, dostupnost hrane, zdravstvena zaštita i društvena podrška – mogu pomoći u saniranju dijela štete.

– Potrebna nam je akcija međunarodne zajednice da se zaustavi patnja u Gazi – rekla je Roseboom.

Prema njenim riječima, ovaj sukob nije samo pitanje sadašnjeg trenutka; on stvara cjeloživotne posljedice za djecu poput Rewan – i potencijalno za njihove potomke.

Iako je dio štete već nepopravljiv, naučnici se slažu da se mnogo toga još može spriječiti ako se pruži odgovarajuća podrška.

Sigurnost, medicinska briga, ishrana i društvena stabilnost ključni su za spas Rewaninog života – i života bezbrojne druge djece u Gazi.

– Dok gledam kako zdravlje moje djece propada, a moja supruga i ja se borimo s dijabetesom i visokim pritiskom, još se usuđujem sanjati da će ovaj genocid završiti. Da ćemo se moći vratiti normalnom životu – kao ljudska bića – poručio je Aldreini, otac 22-mjesečne Rewan.

(Preporod.info)