Rijaset IZ-e: Nijekanje bosanskog jezika je nijekanje prava na život Bošnjacima i Bosni i Hercegovini

Sjednici Rijaseta su prisustvovali  članovi Rijaseta: zamjenik reisu-l-uleme Husein ef. Smajić, direktor Uprave za obrazovanje i nauku dr. Enes ef. Karić, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Razim ef. Čolić, direktor Uprave za administrativne i pravne poslove Ismail ef. Smajlović i direktor Uprave za ekonomske i finansijske poslove Zejnil ef. Rebihić.

Sjednici su prisustvovali i šef Kancelarije Reisu-l-uleme Rifat Fetić, sekretar Rijaseta Mensur ef. Karadža, rukovodioci Ureda: za zekat mr. Elnur ef. Salihović, za društvenu brigu Hamed ef. Efendić  i direktor Vakufske direkcije dr. Senaid ef. Zajimović.

Članovi Rijaseta su razmatrali više aktuelnih tema o čemu su donijeli i određene odluke. Dosta pažnje u raspravi je posvećeno statusu Bosanskog jezika u RS o čemu je sa sjednice upućeno saopćenje za javnost Rijaseta Islamske zajednice u BiH.

Tekst saopćenja MINA donosi u cjelosti:

SAOPĆENJE RIJASETA ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI
u vezi sa poricanjem Bosanskog jezika


Već decenijama, nažalost, svjedočimo kako je jedan od primarnih zadataka Srpske akademije nauka i umjetnosti, sa sjedištem u Beogradu, i njenih akademika nacionalista očuvanje i promoviranje velikosrpske hegemonističke politike na Balkanu. U to smo se najbolnije uvjerili u vremenima Agresije na državu Bosnu i Hercegovinu devedesetih godina prošlog stoljeća i genocida nad bošnjačkim narodom. Zato se posljednje ideološki dizajnirane priče o bosanskom jeziku samo uklapaju u taj dugovjeki nacionalistički mozaik bezprizornog i vrijeđajućeg beščašća pod krinkom tzv. nauke.

Nije nam poznato da se u svijetu ijednom drugom narodu i društvu osporava pravo na vlastiti jezik, vlastitu jezičku tradiciju, na povijesno pamćenje, kulturu, nacionalni identitet, kao što se to od strane SANU i nacionalista akademika, u ime srpskoga naroda, osporava bošnjačkom narodu.

Ovakvi bi istupi, u normalnim vremenima, bili više za žaljenje, gnušanje, ignoriranje, ali kad se zna da su u Bosni i Hercegovini i na Balkanu fašizam i fašizoidnost tijesno isprepleteni s tzv. demokratizacijskim procesima, onda ima razloga da budemo zabrinuti.

Nijekanje jezika jest jednako nijekanje naroda i njegova ukupnog duhovnog i kulturnog naslijeđa oblikovanog na maternjem jeziku; nijekanje bosanskog jezika jest nijekanje prava na život Bošnjacima i Bosni i Hercegovini, prava na životni prostor, prava na nacionalno dostojanstvo, prava na mirniju budućnost.

Ovakvi pseudoznanstveni nacionalistički istupi daju krila onim fašizoidnim snagama, grupama, institucijama  na prostoru države Bosne i Hercegovine da, čak, uskraćuju elementarno ljudsko pravo da se u školsku svjedodžbu unese ime maternjeg jezika onako kako ga njegovi govornici oduvijek osjećaju, imenuju, pišu od Kulina bana do vremena u kojemu mi živimo.

Polazeći od suštinske vjerske istine da je jezik, ključno sredstvo komunikacije između ljudi, kultura, dostignutih znanja, jedan od primarnih darova Boga ljudskome rodu na Zemlji i da je nijekanje bilo kojeg jezika i njegova imena samo nastavak genocidne i fašističke politike, makar to bilo i pod krinkom tzv. nauke, pozivamo sve članove Islamske zajednice koji govore bosanskim jezikom, sve Bošnjake u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, bilo gdje u iseljeništvu da ovom pitanju priđu krajnje ozbiljno, obazrivo i dostojanstveno, a sve obrazovne institucije u državi Bosni i Hercegovini, nadležna ministarstva na svim razinama izvršne vlasti, političke predstavnike, obrazovna, kulturna i druga udruženja da pristupe sistematskijem proučavanju bosanskoga jezičkog naslijeđa kroz podršku konkretnim znanstvenoistraživačkim projektima, i institucijama koje brinu o bosanskom jeziku.

Za Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini nije prihvatljivo da bilo ko od bošnjačkih predstavnika na bilo kojem nivou i u bilo kojoj instituciji pravi kompromis oko imena bosanskog jezika i pokušajima da ga se zamijeni nekim neustavnim terminima.