Džamija Ravno-Kupres: Mjesto gdje je proklijalo i pokrenulo se sjeme dobra

Piše: Mr. Nusret Abdibegović 

Kupreška visoravan, odnosno plato Kupresa, ovih dana kod vjernika, građana, izaziva pažnju i znatiželju.

Naime, u džematu Ravno, MIZ Bugojno, ovih dana otvara se obnovljena džamija. Prva asocijacija kod čitatelja je da je srušena u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu. Istina je sasvim drugačija.

Džamija u džematu Ravno srušena je topovskim granatama, koje su dolazile iz pravca juga, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ovo je treća džamija na Kupresu. Prethodno je Gradska džamija bila sačuvana te je temeljito, planski restaurirana da služi svojoj svrsi, da bi, također, nakon agresije, džemat Kute dobio novu džamiju, koju je porodica Ugarak dala sagraditi.

Iz tog mjesta su korijeni Džemala Ugarka, uglednog privrednika i aktivnog društvenog radnika iz Visokog, koji je obezbijedio sva potrebna sredstva za njenu obnovu. Na svečanom otvaranju je prisustvovao veliki broj vjernika.

Džamija u džematu Ravno kao da je bila ostavljena, zaboravljena, prepuštena zaboravu i zubu vremena. Talasi milosti i nemilosti su brisali njene tragove sve dok se Zukan Helez, sin džemata Ravno, sa saradnicima i mještanima, nije stavio na čelo Odbora za njenu obnovu.

Žao mi je što nisam bio u prilici pružiti podršku i pomoć u njenoj obnovi, kao i u prethodnim obnovama džamija na Kupresu. Ovo pišem iz tog razloga. Medžlis Bugojno, s glavnim imamom Kemal-ef. Tokmićem i s predsjednikom Medžlisa, je bio vrlo ažuran i na usluzi tokom trajanja njene izgradnje. Koliko sam mogao primijetiti, Medžlis je to činio i kroz organizaciju programskih sadržaja, a u povodu odabranih mubarek noći. Tako je u džematu Ravno proklijalo i pokrenulo se sjeme dobra.

To sjeme zrači vjerom u Boga, potvrdom ljudske dobrote i ogromnom ljubavi prema zavičaju. Bogu se ne možemo nikad nazahvaljivati na Njegovim blagodatima, a ni roditeljima i zavičaju odužiti na onom što su nam pružili.

Od 1941. godine je prošlo dosta godina, to je, ustvari, dug vremenski period. Ljudi su dolazili, odlazili, prolazili, rađali se i umirali, a samo jedan od njih se odvažio da oazu, vrelo duhovnosti, obnovi i učini je dostupnom, na radost svim ljudima. Zašto je baš njega Allah odabrao i počastio da osnaži vjeru islam i da bude taj koji će Bošnjacima ojačati državu? Ovakva i slična pitanja ostaju otvorena za razmišljanje.

Mudrosti se moraju istraživati, saznavati jer ne dolaze same po sebi. Vjernik na sve ljude gleda kao na Božija stvorenja i zbog toga mu trebaju biti dragi. Mi nismo u stanju razjasniti ko je Bogu draži, onaj u prvom ili posljednjem džamijskom safu, kao ni čiji je prilog kod Boga vredniji, onog što iz svog neimanja izdvoji određeni iznos, čije će izdvajanje zasigurno osjetiti njegova porodica, ili onog koji iz svog obilnog bogastva izdvoji dio, zbog čijeg izdvajanja neće osjetiti opterećenje.

Stvar je u nijetu i odricanju, odnosno, ko se više žrtvuje. Isto tako treba razumjeti da nečije političko opredjeljenje apriori ne potvrđuje njegovu vjersku praksu, odnosno, u suprotnom, njegovo protivljenje vjeri i manifestaciji vjerskih pogleda. Ljudi moraju znati da im nije dato pravo da sude drugima. Konačni sud pripada Bogu. Svi smo mi odgovorni Njemu.

Nismo stvoreni da sudimo, iako sebi to često dajemo za pravo. Naš uvid u ljudski život je ograničen, a i ne poznajemo bit, istinitost njegovog nijeta. Poznajemo ga samo djelimično. Svakom od nas će biti suđeno i svakom će biti predočena njegova dobra i loša djela. A, zar Poslanik, a. s., nije kazao da je griješnica ušla u Džennet zato što je napojila psa, a pobožna žena zaslužila Džehennem zato što je mačku bez hrane i vode zatvorila. Sjetimo se i ashaba koji je izgovorio šehadet pa otišao u Bitku na Uhudu i šehid postao.

Ni jedan namaz nije klanjao, a Poslanik je rekao da je nastanjen u Džennetu. Bog, Milosnik, pripada svim ljudima. Od njih očekuje šapat dove i tevbu. On je zaštitnik vjernika i sve ljude poziva na Pravi put. Poslanik veli da nema prednosti Arap nad nearapom, bijelac nad crncem.

Tako je i s nacionalnom pripadnošću.

Vjera sve objedinjuje i zato je nadnacionalna. Ona objedinjuje vjerujuće ljude, koji su uz to različiti i griješni. Bogobojaznost je pehar, ukrasna osobina pobožnih ljudi i onih koji su razumom obdareni. Političko, stranačko, izborno i predizborno okupljanje, s pozicije vjere, profane je, ograničeno, te mu, stoga, nije mjesto u svetom i duhovnom ozračju.

Volio bih da se značajno rabljeni slogan "Držite se Allahovog užeta" vrati, izdigne iz prizemnog politikanstva u njegovo sveto značenje i očitovanje. U protivnom će to biti skrnavljenje vjere pa i blasfemija Svetog teksta. Svjedoci smo da partije i društveni sistemi, zbog ideološke potrošenosti, iznurenosti, padaju i nestaju. Ako vjeru budemo istinski praktikovali i ukazivali na njenu božansku izvornost, svetost, kako pripada i dolikuje, ako naše funkcije, koje su nam povjerene, budemo doživljavali, ne kao pravo i privilegiju, nego kao odgovornost prema  rodnoj grudi, zavičaju u kojem smo ponikli i iz kojeg smo u svijet krenuli, otišli, pružali i slali podršku, te gradili i izgrađivali domovinu kao oazu za život sretnih ljudi, ovaj svijet će biti znatno pravedniji i ugodniji za život.

Sinovi zavičaja i rodne grude se prepoznaju na svakom pedlju zemlje. Molim Allaha za Njegovu milost i rahmet i da džamija služi svojoj svrsi do Sudnjega dana. Amin!

(Preporod.info)