Učenje bosanskog jezika u RS-u: Problem „na stolu“ 13 godina

Piše: Amina Nuhanović

Borba roditelja da djeca u manjem bh. entitetu uče bosanski, a ne bošnjački, jezik traje punih 13 godina. Svi su ih zaboravili – institucije vlasti u Bosni i Hercegovini, ali i međunarodna zajednica koja nikada nije reagirala zbog uskraćivanja prava djeci na adekvatno obrazovanje.

Kako je to bilo davno, oni koji su trebali da riješe ovaj problem kroz dijalog, obrazovne politike, zakone, nastavne planove i poštivanje ljudskih prava, čini se da su na njega zaboravili, jer o diskriminaciji bošnjačke djece, kojoj je već 13 godina uskraćeno pravo da uče bosanski jezik, više niko i ne priča.

Sva se, uglavnom, svodi na datum početka nove školske godine i upis učenika, dok se u pojedinim medijima pojavi “pokoji” tekst kako djeca iz Konjević-Polja i dalje idu u improvizovanu školu – Edukativni centar u Novoj Kasabi.

Zašto svi šute?

Glavno pitanje svima onima koji ovih 13 godina ne rade ništa da otklone diskriminaciju je:  Ko će za to odgovarati?

Je li to Vijeće ministara BiH, Kancelarija visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (OHR), ambasadori zemalja članica Vijeća za provedbu mira (PIC), Misija OSCE-a u BiH, Delegacijia Evropske unije u BiH, Ured ombudsmena u BiH?

Niko od spomenutih nije upozorio one iz Ministarstva prosvjete i kulture RS-a, kojima je neprihvataljiva konstrukcija “bosanski jezik“, a prikladan naziv “bošnjački jezik”, da krše Ustav BiH.

Dug je spisak onih koji su nadležni za rješenja, ali i onih koji bi trebali snositi odgovornost za to što danas imamo Dejtonski sporazum koji, kada je riječ o osnovnim ljudskim pravima, ne funkcioniše.

Nemoguće je ne pitati se zašto Ured ombudsmana BiH šuti. Jer, oni su ti koji bi morali da budu neka vrsta vrhovnog arbitra, s obzirom da se radi o kršenju prava na obrazovanje djece.

Podsjećamo, Ured ombudsmana BiH je u svom Godišnjem izvještaju za 2013. godinu, koji se dostavlja svim institucijama, navela da se u Konjević-Polju, ali i drugim mjestima poput Vrbanjaca, krše prava djece i da je prisutna diskriminacija jer se djeca različito tretiraju s obzirom na njihovu nacionalnu pripadnost.

– Ustav BiH i RS-a garantuje pravo na jezik, pa ako se kaže da je to jezik kojim govore srpski, bošnjački i hrvatski građani, onda se ta odrednica mora primjenjivati jednako za sve, a ne da se različito primjenjuje s obzirom na etničku pripadnost, pa da se za srpsku djecu kaže da izučavaju srpski jezik, a da se za bošnjačku kaže da izučavaju bošnjački jezik, već onaj kojim govore Bošnjaci – navedeno je tada iz Ureda ombudsmana za ljudska prava BiH.

Da sve podsjetimo na problem star 13 godina.

Nastava u Edukativnom centru u Novoj Kasabi odvija se od 2014. godine, a borba za bosanski jezik od 2013. godine. Tada je bilo upisano 96 djece. Iz godine u godinu broj se povećavao, pa je jedno vrijeme bilo više od 130 djece. Nažalost, taj broj se smanjuje, pa je u školskoj 2025/2026. godini do sada upisano svega šest prvačića. 

Prije nego što su se roditelji osnovaca iz Konjević-Polja odučili na bojkot nastave, povratnici iz više gradova u RS-u su od resornog ministarstva tražili da riješi problem realizacije nastave na maternjem jeziku i uvođenja nacionalne grupe predmeta. 

Slučaj roditelja i djece iz Konjević-Polja još jednom je skrenuo pažnju na katastrofalno stanje u obrazovanju u Bosni i Hercegovini.

Različiti nacionalni planovi i programi za sve, dvije škole pod jednim krovom, loši udžbenici, nedostatak sredstava i stručnog kadra, neuslovne škole, samo su neki od problema s kojima je suočeno bh. obrazovanje.

Pitanje nad svim pitanjima je kada će, i hoće li ikada, biti završena reforma obrazovanja i usaglašeni zajednički školski programi u BiH. Brojne stručne komisije, koje su činili predstavnici RS-a i FBiH, godinama nisu uspjele postići dogovor o sadržajima udžbenika za osnovne i srednje škole.

Do danas niko ne nudi rješenje i niko ne sjeda za sto da ga traži. Tišina uzima glavnu riječ kada su djeca u pitanju, dok se sva priča, borba i galama svodi na politiku.

Vrijeme je da se barem institucije, poput Tužilaštva BiH, uključe u ovaj problem, jer neko mora prava djece staviti u prvi plan, ukoliko želimo prosperitet i zadržavanje omladine, a ne njihov odlazak u inozemstvo!

Pravna borba roditelja

S obzirom na problem star 13 godina, borba za jezik je vođena pred različitim sudovima, od Osnovnog suda u Srebrenici do Ustavnog suda BiH. Sve presude bile su iste, utvrđena je diskriminacija koja, umjesto da je ukinuta, i danas traje. Podsjetit ćemo na neke od presuda:

- Roditelji iz Konjević Polja su ped osnovnim sudovima u Banjoj Luci i Srebrenici tužili Osnovnu školu "Petar Kočić", Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske i Republiku Srpsku zbog diskriminacije u vezi s pravom na školovanje na maternjem jeziku;

- Osnovni sud u Srebrenici naložio je Osnovnoj školi "Petar Kočić" u Konjević-Polju da omogući učenicima bošnjačke nacionalnosti izučavanje bosanskog jezika i latiničnog pisma; 

- Ustavni sud BiH je 23. juna 2021. godine poništio presudu Vrhovnog suda Republike Srpske, kojom se negiralo postojanje diskriminacije u pristupu obrazovanju za učenike bošnjačke povratničke zajednice u Konjević-Polju. Apelaciju Ustavnom sudu BiH podnijela je grupa roditelja učenika područne škole u Konjević-Polju pri Osnovnoj školi "Petar Kočić" u Kravici.

Vrhovni sud RS-a još nije proveo odluku Ustavnog suda BiH.

Problem „na stolu“, star 13 godina, ostaje. Niko ne odgovara, ne priča i ne radi ništa.

(Preporod.info)