Od petka do petka: Mevludi Arslani

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega lično i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 1. do 7. augusta 2025. godine, za čitatelje portala Preporod.info piše Mevludi Arslani, direktor Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića iz Zagreba.

Petak, 1. augusta 2025.

Nakon klanjanja sabah-namaza, proučenog jutarnjeg zikra i sure Kehf, zajedno sa svojom hanumom Melisom i bratičnom Elif, krenuo sam iz svoje rodne Struge prema Međunarodnom aerodromu Skoplje. Tamo smo dočekali našu kćer Hannan, koja se, nakon mjesec dana boravka u Turskoj, vraćala kući.

Kao polaznica Kursa turskog jezika u Institutu Yunus Emre u Zagrebu, bila je dio programa kulturne razmjene koji okuplja mlade iz različitih zemalja svijeta, povezujući ih kroz jezik, historiju i zajedničke vrijednosti. Dok smo čekali njen dolazak, posegnuo sam za mobitelom i prelistao najnovije vijesti. Među brojnim, jedna mi je posebnu privukla pažnju – vijest da je Slovenija postala prva članica Evropske unije koja je donijela odluku kojom se zabranjuje izvoz i tranzit vojne opreme i naoružanja iz ili preko svog teritorija prema Izraelu, kao i uvoz iz Izraela u Sloveniju. Zastao sam. U svijetu koji svakodnevno zatvara oči pred nepravdom, gdje brojevi zamjenjuju imena, a šutnja ubija jednakom snagom kao i oružje, ovaj čin male, ali hrabre zemlje djelovao je kao dašak čistoga zraka. Nada – tiha ali postojana – probudila se u meni. Možda i moja Hrvatska pronađe glas i stane na stranu onih koji više nemaju ni gdje stati.

Nakon povratka u Strugu, gdje provodim prvi dio godišnjeg odmora, imao sam priliku klanjati džuma-namaz u najvećoj struškoj džamiji, "Lulishte". Sa mnom su bili moj brat, dr. sc. Nuhi, i moji bratići, Ramiz i Ayan.

Već pri samom ulasku u džamiju osjetio se snažan osjećaj zajedništva, mira i duhovne ispunjenosti. Tema hutbe bila je jednoća Stvoritelja, s posebnim osvrtom na Ajetul-kursijju, najuzvišeniji ajet u Kur’anu. Hatib Ejup ef. Jakupi tumačio je duboko značenje Božije apsolutne moći, Njegovog znanja koje obuhvaća sve što je bilo i što će biti te Njegove vječne prisutnosti bez umora i potrebe za odmorom. Posebno je istaknuto kako ovaj ajet uči vjernike da se oslone na Allaha u svakom trenutku i da Ga svjesno priznaju kao jedinog Gospodara. Hutba je bila snažan podsjetnik na važnost vjerovanja u jednog Boga i čuvanja tevhida u svakodnevnom životu, čak i kada smo na odmoru i daleko od svakodnevnih obaveza.

Nakon klanjanja džume, uputio sam se u selo Gornji Tateš kako bih posjetio najstariju hadžinicu u selu, Hurmihan, koja danas ima 92 godine. Ova posjeta je za mene imala posebno značenje – bila je čin iskrene zahvalnosti za njen topli, iskreni i srdačni doček koji mi je, zajedno sa svojom porodicom, pružila u Beču, nakon mog dezertiranja iz Jugoslovenske narodne armije (JNA). U trenucima kada sam bio bez doma i sigurnosti, njena toplina i podrška ostali su mi duboko urezani u pamćenje. Danas, godinama kasnije, osjećao sam iskreno zadovoljstvo što joj mogu još jednom izraziti svoju zahvalnost, u njenom domu, uz dovu da joj Allah podari zdravlje, dug život i obilnu nagradu za njeno dobročinstvo.

Subota, 2. augusta 2025.

Nakon svojih jutarnjih obaveza, zajedno s bratićem Ramizom, učenikom Isa-begove medresu u Skoplju, otišao sam u posjetu uvaženom muftiji Adi-ef. Murtishiju. Tokom susreta razgovarali smo o nedavno završenom hadžu, koji je, hvala Bogu, ove godine protekao uspješno i bez poteškoća.

Iz Struge je na hadž otputovalo 117 hadžija. Poseban naglasak stavili smo na završne pripreme za svečano otvaranja nove džamije u Donjem Tatešu, koji će se održati sutra. Riječ je o impoznantnoj džamiji, koju su, kao izraz svoje posvećenosti vjeri i zajednici, izgradili bivši evropski i svjetski prvak u kickboxu Mirdi Limani, zajedno sa svojom braćom. Ovakav angažman šalje snažnu poruku — da se vjera, sport i društvena odgovornost ne isključuju, već se međusobno nadopunjuju. Sportista, poznat po borilačkom umijeću u svijetu, ovdje pokazuje i svoju drugu dimenziju: duhovnu, moralnu i društveno korisnu.

Time postaje uzor mladima, ne samo u fizičkom smislu već i kao osoba koja daje doprinos svojoj zajednici. Da ga Allah nagradi i podari mu svako dobro. U prijepodnevnim satima dobio sam e-mail od dragog prijatelja, člana Mešihata i voditelja infrastrukturnih projekata IZ u Hrvatskoj, h. Irhada Meheljića, s prijedlogom ugovora Gradske uprave Grada Zagreba o kupoprodaji zemljišta za izgradnju odgojno-obrazovnog centra Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Riječ je o iznimno važnom generacijskom projektu Islamske zajednice. Ovaj značajan infrastrukturni projekt, koji uključuje Islamsku gimnaziju i učenički dom, dodatno će unaprijediti vjerski i obrazovni život muslimana u Hrvatskoj. Ključan iskorak za njegovu realizaciju ostvaren je 18. jula 2025, kada je Povjerenstvo Grada Zagreba, nakon otvaranja ponuda pristiglih na javnom konkursu, ponudu Islamske zajednice prihvatilo kao najpovoljniju. Cijena zemljišta procijenjena je na oko dva miliona eura.

Za učestvovanje na konkursu, Islamsaka zajednica je u roku od sedam dana morala uplatiti depozit od 171.000,00 eura. Zahvalajujući angažmanu nekolicine donatora, u roku od samo četiri dana prikupljeno je 200.000 eura, što jasno pokazuje da preostali iznos, uz Božiju pomoć i nesebičnu podršku naših vrijednih džematlija i prijatelja Zajednice, neće predstavljati prepreku.

Zahvaljujući dobroj saradnji i svesrdnoj podršci aktualne gradske vlasti u Zagrebu, očekuje se da krajem septembra zemljište površine 9.001 kvadratnih metara, postane vlasništvo Islamske zajednice u Hrvatskoj. U poslijepodnevnim satima proveli smo ugodno porodično druženje s tetkama, koje su nas došle posjetiti. Susret je protekao u vedrom i toplom ozračju, ispunjen razgovorima, smijehom i prisjećanjem na lijepe zajedničke trenutke iz prošlosti. Bilo je lijepo vidjeti draga lica nakon duže vremena i obnoviti rodbinske veze koje, unatoč udaljenosti, ostaju čvrste i žive. U toj opuštenoj atmosferi, podijelili smo i porodične novosti, poneki savjet, a nije izostala ni tradicionalna zakuska koja je dodatno uljepšala zajedničke trenutke.

Nedjelja, 3. augusta 2025.

Nakon ispunjavanja svojih svakodnevnih vjerskih obveza (klanjanja sabah-namaza, učenja jutarnjega zikra i Kur’ana te klanjanja duha namaza), zajedno sa svojom braćom i bratićima uputio sam se prema selu Donji Tateši, kako bismo prisustvovali svečanom otvorenju novoizdrađene džamije. Na ovom značajnom vjerskom događaju prisustvovao sam u ime Islamske zajednice u Hrvatskoj, koja je primila službeni poziv, te u svojstvu izaslanika muftije dr. Aziza ef. Hasanovića, predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Svečanosti su prisustvovali i najviši predstavnici Islamske zajednice u Sjevernoj Makedoniji, predvođeni reisul-ulemom hafizom mr. sc. Shaqirom ef. Fetaijem, muftijama, direktorom Isa-begove medrese u Skoplju, direktorima drugih ustanova koje djeluju u okviru Islamske zajednice, kao i mnogobrojni imami i gosti iz zemlje i inostranstva. Svojim prisustvom događaj su uveličali i gradonačelnik Struge, dr. sc. Ramiz Merko, kao i brojni mještani i vjernici iz različitih krajeva. Svečanost je otvorena učenjem Kur’ana, koje je proučio mjesni imam Festim ef. Koxhaxhiku.

U ime Inicijativnog odbora, kratko izlaganje o toku i razvoju radova održao je predsjednik Odbora, bivši svjetski boksački prvak, g. Mirdi Limani, ujedno i sin rahmetli hadži Lutfija Limanija, po kojem džamija nosi ime. Između ostalog, istaknuo je da četiri munare simboliziraju četvoricu pravovjernih halifa. U svojstvu domaćina, prisutnima se obratio struški muftija Adi ef. Murtishi, koji je zahvalio svima na dolasku, posebno reisul-ulemi hafizu Shaqiru ef. Fetaiju, istaknuvši kako je ovaj dan historijski – dan radosti, slavlja i ponosa, ne samo za selo Donji Tateš nego i cijeli grad Strugu, posebno za njegovo muftijstvo.

Centralni govor održao je reisul-ulema Islamske zajednice u Sjevernoj Makedoniji, hafiz Shaqir ef. Fetai. Između ostalog, naglasio je važnost džamije u očuvanju vjerskog i nacionalnog identiteta, istaknuvši kako je upravo s ovih prostora poteklo mnogo uglednih i sposobnih ličnosti koje su znale očuvati, razvijati i prenositi vjerske vrijednosti, posebno kroz djelovanje džamije poput ove koju danas svečano otvaramo.

Na kraju obraćanja, reis Fetai je izrazio veliko poštovanje prema doprinosu sinova rah. h. Lutfija i Rekije Limani. Istaknuo je da ljudi žrtvuju na različite načine, ali da je najveća žrtva ona u kojoj čovjek daje sve od sebe za ostvarenje projekta koji će služiti cijelom čovječanstvu – projekta koji povezuje čovjeka s njegovim Stvoriteljem. Svečanost je završena učenjem dove, koju je proučio skopski muftija dr. Qenan ef. Ismaili. U večernjim satima prisustvovao sam porodičnom svadbenom veselju kod svog daidže. Budući da se sutra ujutro vraćam u Zagreb, nisam mogao ostati dugo na veselju.

Ponedjeljak, 4. augusta 2025.

Zajedno sa svojom hanumom i kćeri krenuo sam na put prema Zagrebu. Putovanje smo započeli u ranim jutarnjim satima, kako bismo izbjegli dnevne gužve na relaciji Struga-Skoplje i iskoristili svježinu jutra, a već tradicionalno, prva stanica nam je bila Skoplje. Tamo smo, prema običaju koji već godinama njegujemo, svratili u poznatu ćevabdžinici “Kosmos” na Bit Pazaru, gdje smo kupili ukusne ćevape za ponijeti. Taj kratki predah nije samo poslužio kao osvježenje već i kao mali, već uobičajeni ritual koji označava početak našega putovanja prema Hrvatskoj. S obzirom na činjenicu da je sezona godišnjih odmora i pojačanog prometa na cestama, pažljivo smo pratili stanje na graničnim prijelazima putem interneta i mobilnih aplikacija.

Na makedonsko-srpskoj granici Tabanovce/Preševo imali smo sreće – zadržali smo se svega nekoliko minuta. Provjere su se obavljale samo na srpskoj strani, gdje je bilo otvoreno pet ulaza, što je omogućilo brz i nesmetan prolazak. Razlog ovako učinkovitog prelaska granice leži u novom sporazumu o zajedničkim kontrolama koji su Srbija i Sjeverna Makedonija potpisale u maju ove godine. U skladu s tim sporazumom, uveden je tzv. one stop control system, kojim su policijski službenici zemlje domaćina ovlašteni da, osim obavljanja ulazne kontrole za svoju zemlju, istovremeno provode i izlaznu kontrolu za susjednu zemlju.

Ovakva praksa značajno skraćuje vrijeme čekanja na graničnim prijelazima, što smo i sami mogli osjetiti. Znajući da se na graničnom prijelazu Bajakovo, između Srbije i Hrvatske, često stvaraju velike gužve, pravovremeno smo provjerili stanje prometa putem internetskih izvora i odlučili se za alternativni pravac - manji i manje prometan granični prijelaz Šid/Tovarnik. Ta se odluka pokazala ispravnom: ne samo da smo izbjegli višesatna čekanja već smo i taj prijelaz prošli bez ikakvog zadržavanja, što nam je omogućilo brz, jednostavan i nesmetan ulazak u Hrvatsku. Tokom puta iskoristili smo mogućnosti skraćivanja i spajanja namaza, što nam je dodatno olakšalo organizaciju putovanja i pomoglo u očuvanju redovitosti ibadeta. Nakon cjelodnevnoga putovanja, oko 18.00 sati stigli smo u Zagreb, bez većih poteškoća, jer je, Bogu hvala, tokom cijelog puta bilo oblačno vrijeme, što je uveliko olakšalo vožnju i učinilo putovanje znatno ugodnijim.

Utorak, 5. augusta 2025.

Budući da mi je od godišnjega odmora ostalo još nekoliko dana, odlučio sam ih, prema ranijem planu, provesti sa svojom hanumom i kćeri u Puli. Bila je to prilika da zajedno provedemo neko kvalitetno vrijeme, u miru i odmoru prije nadolazećih radnih i službenih obaveza. Planirali smo ostati do 10. augusta, jer već 11. putujem u Kairo, gdje ću, u ime Islamske zajednice u Hrvatskoj, učestvovati na Desetoj konferenciji Glavnog sekretarijata institucija za fetve u svijetu. Ovogodišnja konferencija nosi naziv “Oblikovanje kompetentnog muftije u doba umjetne inteligencije” i okuplja vodeće islamske učenjaka, muftije, njihove zamjenike, ministre i naičnike iz različitih krajeva svijeta. Održat će se 12. i 13. augusta, a učestvovanje na ovom skupu doživljavam ne samo kao čast već i kao veliku odgovornost.

Tema je izuzetno značajna jer se tiče oblikovanja budućnosti islamske misli i fetvanskog autoriteta u vremenu brzih tehnoloških promjena. Na put prema Puli krenuli smo oko 9.00 sati ujutro. Budući da se danas u Hrvatskoj obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te 30. godišnjica operacije “Oluja”, u automobilu smo pratili direktni prijenos centralne proslave iz Knina. Tokom svečanosti pročitana su imena poginulih hrvatskih branitelja, a među njima i imena naših muslimanskih šehida: Reufa Novljakovića, Seada Pjanića, Senada Župana, Sulejmana Arapovića i Dževada Keserovića. Neka im se Allah smiluje, primi njihovu žrtvu i podari im lijepi Džennet, kao i svim ostalim muslimanima koji su položili svoje živote za domovinu.

Prema podacima "Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskoga rata", samo Bošnjaka poginulo je 1.187. Te brojke nisu samo statistika, već podsjetnik na stvarne ljude, njihove živote, porodice i vrijednosti za koje su se borili. Na nama je da čuvamo uspomene na njih i istinu o njihovom doprinosu.

U Pulu smo stigli oko 12.00 sati. Nakon što smo se smjestili u apartman porodice  Vehabović, popili smo kafu s domaćinima, g. Hasanom i gđom. Sabinom. Nakon sat vremena ugodnog druženja i razgovora, klanjao sam podne-namaz, a potom otišao na kupanje na obližnju obalu, u jednu od uvala koje su pogodne za nas koji ne prakticiramo kupanje na javnim plažama, u skladu s islamskim propisima.

Po povratku s kupanja, klanjao sam ikindiju-namaz, nakon čega smo zajedno večerali. Dan sam završio gledanjem večernjih vijesti. Među brojnim informacijama, posebno me rastužila vijest da je izraelska vlast na šest mjeseci zabranila ulazak u džamiju Al-Aksa Velikom muftiji Jerusalema i Palestine, šejhu Muhammadu Husseinu, jer je 25. jula održao hutbu u kojoj je jasno i hrabro osudio izraelsku politiku izgladnjivanja stanovništva u Pojasu Gaze. Radi se o izuzetnom alimu i velikom borcu, kojeg sam imao čast i zadovoljstvo lično upoznati i susresti više puta na različitim skupovima i konferencijama.

Njegova snaga, dostojanstvo i jasnoća u govoru, ostavili su na mene snažan dojam i duboko poštovanje. Ova najnovija zabrana nije samo udar na njega kao pojedinca nego i simbolički pokušaj ušutkavanja istine i gušenja glasa pravde. Nakon akšam-namaza odlučili smo prošetati gradom i osvježiti se sladoledom u poznatoj slastičarnici “Zlatna vrata”, koja se nalazi u samom centru Pule, u vlasništvu gosp. Fuada Ahmetija, člana Sabora Islamske zajednice u Hrvatskoj. Njegov trud i uspjeh u poslovnom svijetu, uz istovremeni angažman u Zajednici, svijetli su primjer spoja vjere, poduzetništva i društvene odgovornosti. Sladoled je, naravno, bio izvrstan, ali još je ljepši bio osjećaj pripadnosti zajednici koja i u svakodnevnom životu čuva svoj identitet i vrijednosti.

Srijeda, 6. augusta 2025.

Nakon klanjanja sabah-namaza i jutarnjeg zikra, nastavio sam spavati do 8.00 sati, kada sam klanjao duha-namaz i proučio jedan džuz iz Kur’ana, potom zajedno s hanumom i kćeri otišao na kupanje.

Međutim, budući da je puhala bura i more bilo nemirno, nismo se dugo zadržali - ostali smo tek nešto više od dva sata. Po povratku u apartman, završio sam s čitanjem knjige „Evro-američki muslimani i budućnost islama“, autora Tarika Ramadana, jednog od najistaknutijih savremenih muslimanskih mislilaca. Njegovi uvidi o položaju i izazovima muslimana na Zapadu, uvijek potiču na dublje promišljanje o vjeru, identitetu i suživotu. U međuvremenu sam od našega domaćina, gosp. Hasana, doznao kako je hadži Halil Jukan, otac glavnog imama u Puli Esad ef. Jukana, ujedno i ugledni džematlija te velikodušni donator Islamske zajednice, trenutno hospitaliziran. Odmah sam kontaktirao Esad-ef. i dogovorili smo se da ćemo ga zajedno posjetiti u Općoj bolnici Pula u večernjim satima. I tako je i bilo.

Oko 19.00 sati uputili smo se u bolnicu i posjetili h. Halila. Hvala Bogu, osjećao se dobro, s obzirom na to da je nedavno imao operativni zahvat. Bilo mi je drago što sam imao priliku vidjeti ga, poselamiti i uputiti dovu za njegovo brzo ozdravljenje i oporavak. Ovakvi susreti nas podsjećaju na važnost međusobne brige i podrške unutar Zajednice, osobito u trenucima kada nam je ona najpotrebnija.

Dan sam završio klanjanjem jacije namaza i dva rekata nafile za našu braću i sestre u Gazi, odnosno Palestini. U tim trenucima tišine i predanosti, misli su mi bili s onima koji, uprkos teškim uvjetima, ostaju čvrsti u vjeri i dostojanstvu. Molim Allaha da im podari snage, zaštitu i svoju milost.

Četvrtak, 7. augusta 2025.

Budući da je danas prevladavalo lijepo i sunčano vrijeme, odlučili smo uraniti i već oko 9.00 sati ujutro krenuli na kupanje. Ondje smo proveli gotovo cijeli dan, sve do 17.00 sati, uživajući u suncu, moru i opuštenoj atmosferi.

U međuvremenu kontaktirale su me dvije osobe s molbom za prijevod dokumenata na arapski jezik do ponedjeljka, s obzirom na činjenicu da sam ovlašteni sudski tumač za arapski jezik. Predvečer sam primio e-mail od muftije, akademika Aziza ef. Hasanovića, u kojemu se nalazi konačna verzija arhitektonskog projekta uređenja nadzemnog dijela mezara rah. muftije Ševke-ef. Omerbašića, koji se nalazi na zagrebačkom Mirogoju, u Aleji velikana.

Projekt je potrebno proslijediti Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture, s obzirom na činjenicu da je riječ o lokalitetu od iznimne kulturno-historijske važnosti za Grad Zagreb. Autor projekta je arhitekt Mesud Bužimkić, koji se već ranije afirmirao kroz projektiranje spomen-parka i spomen-obilježja poginulim Bošnjacima – braniteljima Domovinskog rata, ispred Islamskoga centra u Zagrebu, čime je dao izniman doprinos kulturi sjećanja i očuvanju identiteta.

Planirani nišan bit će skroman u izrazu, ali snažan i dojmljiv u svojoj simbolici, dostojan čovjeka kakav je bio rahmetli muftija Ševko ef. Omerbašić, vizionar i predvodnik koji je obilježio jedno važno razdoblje u razvoju Islamske zajednice u Hrvatskoj, Sloveniji i šire.

Njegov doprinos nije bio ograničen samo na vjersku zajednicu, on je bio glas razuma, dijaloga i dostojanstva, te je svojim djelovanjem zadužio ne samo muslimane već i hrvatsku državu i društvo u cjelini. Podizanjem nišana na mezaru rahmetli muftije ne izražavamo samo poštovanje prema njegovoj ostavštini, već ujedno šaljemo snažnu poruku o mjestu i ulozi muslimana u savremenoj hrvatskoj historiji  i društvu.

Nakon akšam-namaza, zajedno sa svojom hanumom i kćeri otišao sam u jedan obližnji riblji restoran uz obalu. Večer je bila mirna, s blagim povjetarcem koji je donosio dašak svježine nakon toplog dana. Uz ugodan razgovor i ukusnu hranu, proveli smo lijepu i smirenu porodičnu večer. Ovakva zajednička večernja druženja dragocjena su prilika za porodično zbližavanje, nešto što u današnjem užurbanom i često otuđenom svijetu sve više nedostaje. U trenucima opuštenog razgovora, oslobođenima žurbe i svakodnevnih distrakcija, jačaju se porodične veze i razvija osjećaj pripadnosti, bliskosti i topline, vrijednosti koje čine temelj svake zdrave i skladne porodice.

(Preporod.info)