Zašto je engleski jezik posebno važan za Bošnjake?

Piše: Hamza Karčić

Iz izučavanja političke historije može se primijetiti da politička, vojna i ekonomska moć ključne sile na jednom prostoru i u jednom vremenskom periodu znači i da zvanični jezik te sile postane posebno važan. Na ovim prostorima, prije Berlinskog kongresa 1878, to je bio osmanski turski. U vrijeme austrougarske uprave to je bio njemački. Prije raskola Tita i Staljina, u tadašnjoj državi zabilježen je značaj ruskog jezika.. Od nezavisnosti BiH 1992, uz maternji bosanski, engleski jezik je posebno važan.

Globalni značaj engleskog jezika nije samo rezultat relativne lahkoće učenja engleskog za sve one kojima to nije maternji jezik. Značaj engleskog je direktno povezan s američkom globalnom moći i međunarodnim poretkom uspostavljenim nakon 1945. godine. Pored američke moći, i američka kultura je direktno povezana i izražena putem engleskog jezika. Teško je zamisliti američku „mehku moć“(„soft power“) bez engleskog jezika i globalni značaj engleskog jezika bez američke globalne moći. Može se reći da se podrazumijeva da je arapski jezik islama, ali je engleski već duže vrijeme postao jezik komunikacije muslimana iz različitih dijelova svijeta.

Decenijama iza nas, kao i danas, engleski je ključni jezik za male države u međunarodnom sistemu. Uz bosanski jezik kao maternji, engleski jezik je ključan i za Bošnjake kao narod. Drugim riječima, engleski jezik je ključan da bi se imao glas na međunarodnom nivou, kao i globalna publika.

Što je narod manji a država više ugrožena, to je značaj artikulacije stavova, prioriteta i interesa na engleskom jeziku na međunarodnom nivou veći. Uz bolje upravljanje postojećim resursima i razvoj domaćih kapaciteta, inostrani nastup na engleskom je vrlo značajan za male države. To važi i za politiku, intelektualce i naučnike, medije ali i građane – pojedince.

Dojam o političkim liderima ili predstavnicima države često se formira prema pojavi i nastupu, poznavanju i izražavanju na stranim jezicima, posebno na engleskom, i, u današnjem vremenu ograničene pažnje, mogućnošću konciznog prenošenja poruka i artikulisanja stavova. Prevodioci i prevođenje za političke zvaničnike, koji državu predstavljaju u inostranstvu, pripadaju zatvorenim poglavljima nedavne historije.

U akademskim krugovima to znači praćenje vijesti, događaja i literature – izvorno. Protok ideja i nauke iz inostranstva više ne ide preko prevoda u Beogradu ili Zagrebu niti preko institucija ili pojedinaca koji su sebe smatrali – ili su ih drugi smatrali – autoritetima. Međunarodna naučna afirmacija više ne vodi preko ovih gradova. Jedan od pokazatelja generacijske razlike među bošnjačkim intelektualcima i naučnicima je i taj što su nekim starijim intelektualcima i dalje glavni gradovi susjednih država referentni okvir, dok srednjoj i mlađoj generaciji se podrazumijeva da to nije slučaj.

U suštini, mnoge prepreke u regiji mogu se preskočiti ili zaobići nastupom na međunarodnom planu i to, opet, uz engleski jezik. Stoga, sposobnost pismenog i usmenog nastupa na engleskom, u različitim formatima, prema stranim publikama predstavlja jedan od najznačajnijih iskoraka bošnjačkih intelektualaca i naučnika u decenijama iza nas. Ovo je važan pomak i u smislu akademske i političke nezavisnosti, pri čemu je engleski jezik ključan.

Engleski jezik je ključan i za rad na međunarodnom priznanju i potvrđivanju istine o genocidu nad Bošnjacima 1992-1995. Za razliku od mnogih zločina nad Bošnjacima tokom historije, genocid nad Bošnjacima je međunarodno priznat zahvaljujući naporima Majki Srebrenice, preživjelim koji su svjedočili i svjedoče u BiH i u inostranstvu, aktivistima, naučnicima, vjerskim zvaničnicima, političkim predstavnicima i mnogim pojedincima bez formalnih funkcija i titula. U tom naporu, pored drugih faktora, engleski jezik je vrlo važan za kontinuirano podsjećanje i očuvanje sjećanja na genocid. Od novinskih tekstova, naučnih radova, knjiga, konferencija, intervjua do usvajanja rezolucija o 11. julu, engleski jezik je mehanizam izražavanja i potvrđivanja istine na međunarodnom nivou.

I za profesionalce u medijima je dobro poznavanje engleskog ključno. Tako, kada zvaničnici EU govore o „evropskoj perspektivi“, važno je imati na umu da nužno ne misle na članstvo. „European persective“i „“full membership“su različiti pojmovi. „Perspektiva“nudi nadu, ali je dovoljno neprecizna da ne definiše da li će, i kada, ta nada biti realizovana. Strani zvaničnici ili novinari, kada koriste termin „Srebrenica genocide“, mogu, svjesno ili nesvjesno, u svom izražavanju pokušati svesti genocid nad Bošnjacima 1992-1995. na nekoliko dana u julu 1995. „The Bosnian Genocide,“„Genocide committed against Bosniaks”, „The 1992-1995 Bosnian Genocide“ili slični oblici izražavanja, označavaju cijeli projekat i proces genocida na cijeloj teritoriji RBiH od 1992. do 1995. i stoga su precizniji.

Čak i domaći youtuber, ako (i) hoće i (i) zna, može posjetu Sarajevu i upit Speeda preinačiti u priliku da na engleskom jeziku kratko objasni istinu o genocidu. Ne samo Speedu. Već njegovoj publici od 40-ak miliona pratilaca.

(Islamske informativne novine Preporod)