Šefika Tanjo tokom rata u improviziranom porodilištu porodila 75 žena
Stanovnici goraždanskog naselja Bogušići simboličnim gestom odlučili su iskazati zahvalnost Šefiki Tanjo, koja je u privatnoj kući pretvorenoj u ratno porodilište od 1992. do 1995. godine obavila 75 poroda. Iako u nehumanim uslovima, sve bebe su preživjele i danas su odrasli, uspješni ljudi koji Šefiku od milja nazivaju ratnom heroinom.
Danas nastanjena u Sjedinjenim Američkim Državama, Šefika je tokom nedavne posjete Bogušićima prisustvovala otkrivanju ploče zahvalnosti postavljene na kući u kojoj je tokom rata obavljala porođaje.
Amela Ratković bila je prva žena koja je, uz Šefikine vješte ruke, početkom juna 1992. godine donijela na svijet zdravu bebu. Upravo je ona pokrenula inicijativu da se na kući, svojevrsnom ratnom porodilištu, postavi ploča u čast babici Šefiki.
– Bili smo na nekom druženju i pričali o svemu, kada je Amela Ratković to predložila – da kao Mjesna zajednica i djeca kojima je pomogla da se rode uradimo ovako nešto. Spomen-ploča je znak zahvalnosti, a to je zaista najmanje što možemo učiniti za ono što je ona uradila za nas – istakao je Amel Begović, predsjednik savjeta Mjesne zajednice Bogušići (MZ).
Senada Bukva je 12. januara 1993. godine, u jeku rata, uz Šefikinu pomoć rodila kćerku Ajlu, koja je danas majka troje djece. Prisjećajući se tog trenutka, Senada navodi koliko je sve bilo teško i emotivno.
– Šefika bi za deset minuta svoj dnevni boravak pretvarala u porodilište. Uglavnom su se porođaji obavljali upravo tu, iako se dešavalo i u automobilu ili na drugim mjestima. Nismo imali ni struje ni vode ni osnovnih higijenskih uslova. Ali uz pomoć naše Šefike, u ruševinama rata rađali su se životi – kazala je Senada.
Amina Krajišnik i njen brat Alem jedini su blizanci rođeni u Bogušićima tokom rata, što je za porodicu i babicu bilo posebno iskustvo. Amina je prvi put nakon toliko godina ponovo susrela svoju babicu.
– Ovo je doprinos svih nas za ovu ženu koja se davala maksimalno. Pomisliti samo na sav napor i trud koji je trebalo uložiti... A ona je srcem i dušom pomagala porodiljama. Željela je samo jedno – da djeca živa i zdrava dođu na svijet. Zahvaljujući njoj, svi smo mi danas živi i zdravi. Beskrajno smo joj zahvalni – poručila je Amina.
Porođaje je Šefika obavljala bez sale i bez instrumenata, ali s ogromnim znanjem, iskustvom i ljubavlju. Svih 76-ero djece koje je porodila u ratu smatra svojima i o svakom od njih govori s posebnom emocijom.
– Nisam gledala ni da li smijem sašiti ranu, ni da li imam injekciju ili gazu. Sterilisala sam peglom na žaru. Od mojih 76 beba nijedan pupak se nikada nije inficirao. Znalo se desiti da po četiri dana ne spavam, jer sam istovremeno radila i u posluzi – kazala je Šefika, ne skrivajući emocije zbog ovog gesta.
Svaki porod za nju je posebna priča, a jedna se naročito urezala u sjećanje.
– Naš komandant Zaim, rahmetli, dovezao je jednu trudnicu. Mnogo sam je zavoljela. Ako bude negdje vidjela ovo, neka mi se javi. Dovezli su je i ostavili kod mene. Nakon poroda niko nije došao po nju. Bila sam joj majka. Sedamnaest dana je ostala kod mene – prisjeća se Šefika kroz suze.
Za mještane Bogušića, Šefika nije samo ratna već i heroina mira. Dodatnu snagu njenom karakteru daje činjenica da je prije pola godine pobijedila i karcinom pluća – što smatra svojom najvažnijom životnom pobjedom.
(Preporod.info)
