Martin Brod kod Bihaća čuvar prirodne veš-mašine i mlina starog više od 350 godina

Kroz usjeke ličkog krša, brdski krivudavi put od Drvara prema Kulen Vakufu vodi do vijekovima netaknute prirode u naselju Martin Brod, gdje se ušće rijeke Unac ulijeva u Unu, formirajući jedinstvene i nadaleko poznate slapove.

Priroda se na najljepši način poigrala ovim krajem koji stanovnici nazivaju “biserom Krajine”, a koji predstavlja “žilu kucavicu” Nacionalnog parka Una.

Martin Brod, malo selo u blizini Bihaća, smješteno u samom srcu Nacionalnog parka Una, čuva priču koju rijetko čujemo, ali koja zaslužuje da bude ispričana. U ovom selu, koje broji tek pedesetak stalnih stanovnika, svakodnevica je isprepletena s prirodom, naslijeđem i tihom borbom za opstanak.

Čuvari tradicije

– Martin Brod je malo selo, nema puno stanovnika. Sela umiru, kao i svugdje u svijetu. Nije to samo problem u BiH – mladi odlaze, tako da je u Martin Brodu uglavnom starija populacija – rekao je za Agenciju Anadolija Dragan Reljić, jedan od mještana Martin Broda, govoreći o životu u selu koje, iako maleno, čuva tradiciju staru stoljećima.

Cijele godine u selu boravi oko 50 ljudi, ali tokom sezone broj se poveća.

– Ima puno vikendica, ljudi dolaze i ostaju od kraja proljeća do početka jeseni – dodao je Reljić.

Dolazak turizma i formiranje Nacionalnog parka Una dali su novi život ovom kraju. Netaknuta priroda sve više privlači posjetioce iz cijelog svijeta.

– Početkom uspostavljanja Nacionalnog parka u BiH, obuhvaćeno je i naše selo, a samim tim je dobilo i neku drugu dimenziju. Turizam je krenuo i svake godine sve više turista dolazi. Naravno, sve je to zahvaljujući Nacionalnom parku koji je to i na marketinški i svaki drugi način pomogao da se desi – ispričao je Reljić.

Kulturno blago

Na svom imanju Reljić čuva dvije posebnosti Martin Broda: tradicionalnu bučnicu i stari mlin. Ove znamenitosti nisu samo kulturno blago sela, već i brend Nacionalnog parka Una.

– Bučnica, pošto ljudi ne znaju šta znači ta riječ, sad su je nazvali prirodna veš-mašina. To je eko veš-mašina stara više od tri stotine godina i služi za pranje velikih stvari kao što su deke, jorgani, pokrivači... I to se pere bez deterdženta, sapuna, bez ikakve hemije – samo pritisak vode – pojasnio je Reljić.

Još stariji je mlin – vodenica stara više od 350 godina, jedina aktivna u selu. Nekada ih je, kaže, bilo više od 60. Danas je ostalo svega nekoliko, a samo njegov mlin je u funkciji.

– Mlin je čak i stariji od bučnice. Poslije Drugog svjetskog rata bilo je više od 60 mlinova, ali sada je ovo jedini funkcionalni. Imamo još tri, ali ljudi nisu tu, tako da se ne bave mlinarstvom. Melju se sve vrste žitarica – od pšenice, heljde, kukuruza... – rekao je Reljić.

Dok turisti dolaze, dive se vodi, zelenilu i tišini, stanovnici Martin Broda vode tihu borbu da selo ne nestane.

– Ovdje se živi od prirode i s prirodom. Možda nisam objektivan, ali Una je najljepša rijeka u BiH. I kad jednom dođete ovdje, nećete poželjeti otići – poručio je Reljić.

Unska regata

Milančev buk (Veliki slap), jedan od martinbrodskih slapova, smatra se najljepšim dijelom sedrenog područja.

Vodopadi su nastajali u dugom vremenskom periodu zahvaljujući izuzetno čistoj vodi bogatoj mahovinom i algama, od kojih nastaju sedrene barijere s kojih voda pada.

Ovakve prirodne predispozicije omogućile su održavanje tradicionalne Unske regate, a sezona raftinga traje od aprila do oktobra.

(Preporod.info)