MIZ Cazin: Ispraćaj Hasan-ef. Pašića u penziju nakon 40 godina službe u džematu Čajići

U džematu Čajići, Medžlis Islamske zajednice Cazin, u subotu, 30. augusta 2025. godine, poslije podne namaza, upriličena je svečana i emotivna ceremonija ispraćaja u penziju Hasan-ef. Pašića, imama koji je čitav svojoj radni vijek, punih 40 godina, predano služio Allahu i džematu Čajići.
Svečanosti su prisustvovali muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, glavni imam MIZ Cazin prof. Said-ef. Mujakić, predsjednik Okružnog odbora Ilmije Cazin prof. Ibrahim-ef. Redžić, brojni imami, članovi džematskih odbora te veliki broj džematlija i prijatelja džemata.
Atmosfera je bila dostojanstvena, ispunjena emocijama, dovama i izrazima zahvalnosti.
Predsjednik džemata zahvalio je Hasan efenediji na decenijama odanosti i neumornom radu, podsjećajući na njegovu ulogu u izgradnji infrastrukture džemata, organizaciji i jačanju duhovnog života džemata.
Glavni imam MIZ Cazin efendija Mujakić istaknuo je efendiju Pašića kao primjer ustrajnosti, upornosti i dosljednosti, naglasivši da iza njega ostaju duboki tragovi u životu džemata Čajići.
Muftija bihaćki hfz. Mehmed-ef. Kudić u svom obraćanju izrazio je zahvalnost Islamske zajednice za predani rad i misiju Hasan-ef. Pašića.
Muftija je naglasio da današnji ispraćaj u penziju ovog dugogodišnjeg imama vrijedan ponosa i poštovanja.
– Kada čovjek privede svoj radni vijek bez mrlje u svojoj karijeri, s rezultatima koji vrijede i dočeka dan kada uzdignute glave odlazi u zasluženu penziju, to je, svakako, na ponos i radost njegovu i sviju koji ga poštuju i vole – poručio je.
Četiri decenije u službi vjere i zajednice!
Hasan-ef. Pašić je čitav svoj radni vijek proveo u džematu Čajići, predvodeći vjerski život i odgajajući generacije učenika u duhu islama. Njegova služba bila je mnogo više od imamskog poziva – on je bio vodič, savjetnik i prijatelj svojim džematlijama.
U svom imamskom radu prepoznat je kao "stub džemata Čajići", neko ko je život posvetio jačanju zajednice i očuvanju vjere u srcima svojih džematlija.
Tih je to, plemenit i skroman imam. Nije hvalisav, nego skrušen i radin. Više je volio pričati o džematu, njegovom razvoju i uspjesima, nego o sebi, bojeći se samohvale. S džematom je uradio mnogo poslova, kako u prijeratnom tako i u poslijeratnom periodu, i svi su zahtjevali ulaganje sredstava, strpljivost i upornost.
Bez obzira na deverli sudbinu, Hasan efendija je sve strpljivo podnosio. Nije se kolebao niti je gubio nadu a ni samopouzdanje. Zahvalan je Stvoritelju na svim blagodatima. Kroz korektan odnos prema svojim zadacima u poslu, kroz blagost na vjerskoj pouci i s džematlijama, on je želio da njegova čelnost u zajednici muslimana koju je predvodio bude uvijek podređena služenju dobru i vrijedna Allahovog zadovoljstva.
Hasan-ef. Pašić je primjer imama koji je život posvetio svojoj zajednici, a njegova ostavština ostat će trajno upisana u historiju džemata Čajići.
Emotivan oproštaj i predaja emaneta
U svom obraćanju efendija Pašić je zahvalio svim džematlijama, Islamskoj zajednici i kolegama imamima, naglasivši da je njegov najveći uspjeh u radu s djecom i mladima, te u ljubavi koju je osjetio od džemata.
Novi imam džemata Sabahudin-ef. Dizdarević zahvalio je na ukazanom povjerenju, naglasivši da je čast, ali i velika obaveza, nastaviti put kojim je Hasan ef. koračao četiri decenije.
Ova svečanost nije bila samo ispraćaj u penziju – bila je to potvrda snage zajedništva i priznanje da se istinski trud i predan rad nikada ne zaboravljaju. A posebnu emociju budi činjenica da su roditelji Hasan-ef. Pašića dočekali da njihov sin započne i završi svoju misiju, svoj predani rad za vrijeme njihovog života, oni su ga ispratili na imamsku službu u džemat Čajići, ali ga i ispraćaju u penziju i dočekuju u rodnoj kući u Podgredini.
Hasan-ef. Pašić rođen je 25. septembra 1963. godine u Podgredini kod Cazina. Poslije završene Gazi Husrev-begove medrese (posljednja generacija petogodišnjeg školovanja) i odsluženja vojnog roka, započinje svoju imamsku službu u džematu Čajići. U braku je s hanumom Semirom i imaju troje djece – Sedinu, Džemila i Džemaila.
(Belmin Bajrić/Preporod.info)