Šta je šejtan pisao muslimanima prije stotinu godina?

Piše: Ekrem Tucaković

Časopis Behar – list za pouku i zabavu – počeo je izlaziti 1. maja 1900. godine, dva puta mjesečno na bosanskom jeziku. Njegovi pokretači bili su Safvet-beg Bašagić, Edhem Mulabdić i Osman Nuri Hadžić. U njemu je sarađivao veliki broj bošnjačkih intelektualaca i književnika. Urednik sedmog godišta bio je kasniji reisul-ulema Mehmed Džemaluddin Čaušević.

Pod njegovim uredništvom (Behar, god. VII, 1906/7, br. 17, 1. januar 1907, str. 204, odgovorni urednik: H. M. Džemaluddin Čaušević), objavljen je kratak i posve zanimljiv satirični sadržaj. Nakon više od jednog stoljeća bitna pitanja iz ove satire, po više osnova, itekako su aktuelna.

U nastavku prenosimo tekst iz Behara, pod naslovom Pismo od šejtana, uz minimalne stilske (lektorske) korekcije.

Pismo  od  šejtana

Šaljivi list ruskih Muslimana "Munla Nasruddin" donosi pod ovim naslovom ovakvo pismo: Molim Vas, da u jedan kraj Vašega lista uvrstite ovaj dopis:

Već je dulje vremena, kako sam ja otišao iz islamskih zemalja i naselio se u kršćanskim zemljama, to jest u Evropi. Kako čitam u evropejskim listovima, Muslimani jedni druge ubijaju, igraju se hazardnih igara, jedu tuđi mal, sirotama zulum čine i za sve te nevaljale poslove bacaju krivnju na me kao da im ja govorim: Bijte ljude, ne otvarajte škola, nemojte se složiti. Za to me i proklinju. Ja sam još odavna namjeravao da protiv ovih potvora napišem svoj prosvjed, ali to nijesam mogao, jer nije bilo za to lista na turskom jeziku.

Skoro čitah u jednom evropejskom listu, kako je u Tiflisu počeo izlaziti list "Munla Nasruddin", koji je vrlo raširen među ruskim, osmanlijskim, afganskim i persijskim Muslimanima. Ovo pismo Vam šaljem, da ga iznesete pred čitav islamski svijet:

Najprije mi treba izjaviti, da je prošlo ravnih deset godina, kako sam ja iz islamskih krajeva posve otišao, jer tamo nije ostalo za me i moj posao ni­kakve potrebe. Među Muslimanima se pojavilo mnogo vještijih šejtana od mene. Najglavniji mi je razlog bio, da se preselim u Evropu za to, ne bih li kako Evropejce zaveo i s glave ih smeo. Ali Evropejci u mnogo čemu neće ni da čuju. Na primjer ja im velim: Manite, pustite tu svoju dječurliju, neka se po ulicama igraju "uzun-kobile",  "klisa" , "kupâ", ali me oni i ne slušaju, nego ih jednako šalju u škole i na zanate.

Kad im ja kažem, da jedan drugoga biju, a oni onda ko za inad još veći prijatelji postanu.

Ja im velim: "Što će vam sloga i jedinstvo, što li će vam tolika društva i udruživanja, neka se svak za svoju glavu brine."

Ali oni ni da čuju, nego naprotiv još više prionu za slogu i rade da što više jedan drugomu pomogne. Ja im kažem: "Haram je novine čitati, u njima nema ništa osim gole laži. Bacite te besposlice iz šaka." Ali njima ni u kraj uha, nego naprotiv oni ih još više čitaju kako će što bolje biti upućeni u svjetske događaje.

Ja – da vam pravo kažem – već očajavam.

Svrha mi je, da napišem ovu izjavu, ovako: Ako Muslimani, kada budu za svoja ružna djela koja su protiv ustanova šeriata i Kur'ana, davali račun Svemogućemu Bogu, kažu: "Bože, nas je šejtan – da je proklet – navratio", ja ću onda odgovoriti: "Bože! tako mi Tvoje moći, lažu, jer ja o tim njihovim ružnim djelima ni pojma nemam, tako mi Boga, nemam, tako mi Boga, nemam; vesselam!

Šejtan.

(Preporod.info)