Mediji kao čuvari istine: Više od 800 novinara izvještavalo iz Srebrenice 11. jula

Medijsko izvještavanje o dženazi i obilježavanju godišnjica genocida u Srebrenici, 11. jula u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, ima posebnu društvenu, etičku i profesionalnu odgovornost. Svaka godina donosi nove priče, nova imena na bijelim nišanima i novu priliku za kolektivno sjećanje, ali i za kritičko promišljanje o ulozi medija u očuvanju kulture pamćenja, istine i dostojanstva žrtava. Ove godine, prema riječima Adema Mehmedovića, člana Organizacionog odbora, više od 120 medijskih kuća iz cijelog svijeta imalo je svoje ekipe u Potočarima 11. jula, a na izvještavanju je radilo gotovo 800 osoba.

– Svake godine obilježavanje godišnjice genocida nad Bošnjacima „sigurne zone" UN-a Srebrenica iz jula 1995. godine je izuzetno medijski praćeno. Kao i prethodnih, i ove godine, aktivnosti na pripremi i koordinaciji među medijima su počele početkom 2025. godine. Pododbor za medije i informisanje čine predstavnici najvećih medijskih kuća u Bosni i Hercegovini. Rezultat rada, koordinacije i razgovora je i formiran „Srebrenica POOL“, tj. sporazum koji je potpisalo osam medijskih kuća u BiH i koje su radile zajednički na izvještavanju iz Srebrenice – kaže Mehmedović za Preporod.info.

U pripremnom dijelu, ističe Mehmedović, održi se priličan broj sastanaka na kojima se dogovaraju detalji tehničke prirode, jer je neophodno voditi računa o svemu – od parkinga do stand up pozicija.

– U suštini, svi mediji su i više nego profesionalno odradili sve, na čelu s BHRT koji je kao državna televizija radio TV-prenos komemoracije i dženaze. Zbog 30. godišnjice je interes medija bio veći, pa su ekipe bile brojnije i bilo je dosta više stranih novinara. Međutim, moram napomenuti da inače svake godine u prosjeku imamo 500 ljudi koji rade na izvještavanju 11. jula iz Srebrenice. Mi smo, kao Organizacioni odbor, zahvalni svim medijima koji profesionalno izvještavaju iz Srebrenice – govori Mehmedović.

Mediji, stava je Mehmedović, svih ovih godina daju doprinos u očuvanju istine o genocidu, posebno u vremenu poricanja i revizionizma.

– U suštini, mnoga svjedočenja su zabilježili mediji svih ovih godina koja su sada predmet izučavanja, objavljivanja u knjigama, publikacijama. Jednostavno, mediji ostavljaju trajni trag svih ovih godina. Ostavljaju materijal koji će tek u narednim decenijama biti korišten za istraživanja. Tu su, pored izvještaja, priloga, novinskih tekstova, i dokumentarni filmovi s autentičnim svjedočenjima. Sve je to jedna brana i prepreka negatorima i revizionistima – napominje on.

Govoreći o izvještavanju o genocidu tokom cijele godine, Mehmedović ističe da je razumljivo da i mediji nakon 11. jula i obilježavanja godišnjica genocida naprave određene pauze, ali da imamo medije koji su konstantni u izvještavanju iz Srebrenice.

– Pored teme genocida, o kojoj mediji govore, svakako je važno da mediji govore i o svakodnevnom životu, dešavanjima. U proteklih 30 godina mislim da su nastale hiljade sati videomaterijala, hiljade novinskih tekstova, kolumni itd. o Srebrenici. Sve to doprinosi kulturi pamćenja. Organizacioni odbor ne sarađuje s medijima koji negiraju genocid, i mislim da je to važna odluka. Svi ostali daju izuzetan doprinos u kulturi pamćenja – kaže Mehmedović.

On je nedavno objavio knjigu „Srebrenica ožiljci“. Knjiga je nastajala u proteklih deset godina, ističe, a u suštini sve ono što je radio na terenu kao novinar dobrim dijelom se našlo u knjizi.

– S obzirom da sam historičar, povezao sam novinarski dio i historijska istraživanja, tako da svako poglavlje u knjizi, obrađeno u historijskom smislu, prate i lične priče žrtava genocida. Knjigu sam posvetio svojoj djeci i svoj djeci svijeta, s obzirom da se u knjizi, u dva poglavlja, bavim posljedicama koje rat ostavlja na djecu i ubijanjem djece u periodu od 1992. do jula 1995, i posebno ubijanjem maloljetnika u julu 1995. godine. Poglavlje sam posvetio i srebreničkim očevima te majkama i ženama Srebrenice – kaže Mehmedović.

U knjizi su zabilježene i priče koje do sada nisu objavljene, govori, dijelovi neobjavljenih razgovora s rahmetli Hatidžom Mehmedović, Hajrom Ćatić, podaci o više od 250 majki.

– I to je samo mali broj majki čiji su muževi, sinovi, braća, ubijeni u genocidu. Malo se govori o tome da je u genocidu ubijeno više od 60 žena, među njima i djevojčice. Opet kažem, knjiga, iako ima 315 stranica, predstavlja samo fragmente genocida i svega onog što se dešavalo u Srebrenici od 1992. do 1995. godine. Svi oni koji pročitaju, vjerujem da će se više zainteresovati za istraživanje genocida – kaže Mehmedović.

(Alem Dedić/Preporod.info)