Biljani: Obilježena 33. godišnjica jednog od najstrašnijih zločina tokom agresije

U Biljanima kod Ključa danas je obilježena je 33. godišnica jednog od najstrašnijih zločina počinjenih nad bošnjačkim civilima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Na današnji dan, 10. jula 1992. godine, srpske snage su na brutalan način ubile 258 mještana, muškaraca, žena i djece, kao i starih osoba.

Centralni program održan je na Šehidskom mezarju u Biljanima, gdje su prisutni proučili Fatihu i prisjetili se imena svih žrtava

– Ja ću skrenuti pažnju, draga braćo i sestre, okupljeni u ovom broju, u ovakvom kvalitetnom programu, da nema razloga za tugu koja će nas bacati u beznađe, u depresiju. Naprotiv, naši šehidi, ma kako dali svoje živote, bilo kao ovi spomenuti ovdje u Biljanima koji su ubijeni bez oružja ili oni koji su poginuli s oružjem, pouka su kako se brani dostojanstvo ljudskog roda. A ovi nasilnici, zlotvori, pouka su kakav izrod može biti na ovome svijetu smješten u ljudski rod – izjavio je muftija banjalučki Ismail-ef. Smajlović.

Prema njegovim riječima, islam i plemenita tradicija muslimana, od Adema, a. s., pa sve do danas, ukazuje na ljudsku slabost da je moguće zapasti u grijeh i omašku.

– Ali je teško primiti k znanju da u ovom našem vremenu ima još ljudi koji neće da uče lekciju iz ovoga sjećanja naših šehida Biljana – dodao je muftija Smajlović.

Ermin Vučkić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ključ, podsjetio kako je šehidsko mezarje, ustvari, nekadašnji lokalitet Osnovne škole "Biljani", četverorazredne škole u kojoj je i sam pohađao prva četiri razreda.

– Godine 1992. godine, u pripremi masakra i genocida ovdje, u Biljanima, četnici su doveli naše Bošnjake ovdje, u osnovnu školu, na ispitivanje. Poslije ispitivanja vršili su egzekucije ovdje i kod škole, kao i oko ovih lokalnih kuća koje se nalaze u blizini same škole. A odlukom iz 1996. godine, kada smo našli masovne grobnice i kada smo razmatrali mjesto gdje bi bilo najbolje, najadekvatnije da ukopmo naše Bošnjake, žrtve genocida iz Biljana, odlučili smo da to bude upravo školsko dvorište, odnosno lokalitet kod same škole. Kasnije se rodila ideja da na ovom lokalitetu, umjesto škole, izgradimo ovu veleljepnu džamiju i da ovo bude jedan kompleks, koji će biti trajni podsjetnik na historiju i na genocid koji je počinjen – kazao je efendija Vučkić.

Lejli Malkoč u ovom strašnom masakru ubijeno je sedam članova porodice.

– Amila Džaferagić je imala četiri mjeseca, njen brat Almir četiri godine, a njihova majka, Besima, trideset i nekoliko godina – držala ih je u zagrljaju. Moja sestra, oko trideset, ne znam tačno, blizu četrdeset. Njena kćerka, Azra Sinanović, 18 godina, išla je u Matematičku gimnaziju u Ključu. Moj brat Nail Džaferagić, 30-ak godina, radio je u Iraku, ovdje se zadesio i ubijen je. I moj babo Mehmed Džaferagić. I svi su oni bili u istoj kući. Kad su klanjali sabah, tad su ovi naišli i sve ih redom, ne ostavljajući ništa da ne bi preživjelo, da ne bi progovorilo, da se ne bi ispričalo. I tu su mase, mase koliko ih je ubijano, sve jedno po jedno. Ruke su im krvave, a blago onome kome nisu, ko nije bio tu. A oni su sa svih strana dolazili oko ovih naših Biljana – priča Lejla.

Preživjeli svjedok Raif Hodžić prisjetio se tog dana kazavši da mu je to bio i najteži dan, ali ujedno i rođendan.

– Za nekoliko sekundi sam izbjegao da upadnem u tu četničku zamku, uspio sam pobjeći i tako sam sačuvao svoj život. Inače, da su me vidjeli, završio bih ovdje u ovom šehidskom mezarju – kazao je.

Smatra da je bila riječ o vrlo dobro pripremljenoj i isplaniranoj akciji civilnih i vojnih struktura Republike Srpske, tadašnje "srpske opštine Ključ" i lokalne brigade koja je dejstvovala na ovom području – 17. lake ključke brigade.

– Čak imamo saznanja da su se u neke zaseoke privukli u večernjim satima 9. jula, da bi u jutarnjim satima, negdje u svitanje zore, opkolili našu mjesnu zajednicu – dodao je.

Preživjele najviše boli to što ni u jednoj presudi ovaj zločin nije definisan kao genocid. Jedini osuđeni je Marko Samardžija, tadašnji profesor historije u Biljanima.

On je prvostepenom presudom 2008. godine osuđen na 26 godina zatvora, a potom pravosnažno na 9 godina.

(Preporod.info)