Mostar: Promocija knjiga Hasana Nuhanovića "Zbjeg" i "Pod zastavom UN-a"

Na poziv Kulturnog Centra Mostar-Sjever, sinoć je u Društvenom domu "Vrapčići" mostarskoj publici svoje dvije autorske knjige predstavio Hasan Nuhanović. "Zbijeg" i "Pod zastavom UN-a" u metaforičnom smislu predstavljaju i dvije misaono spoznajne krajnosti razmjera genocida počinjenog u Srebrenici.

Promocija je upriličena u širem kontekstu obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici. U knjizi "Zbjeg" Nuhanović opisuje unutrašnju borbu nade i očaja, dok u drugoj, "Pod zastavom UN-a", faktografski oslikava bešćutnost međunarodne zajednice pred čijim očima su počinjeni masakri planetarnih razmjera.

Obje knjige govore o ljudima u i oko Srebrenice, ljudima čiji likovi i sudbine ne blijede i neizbrisivi su iz kolektivne memorije. Stoga, Nuhanović svakom novom promocijom u bosanskohercegovačkim gradovima živim slikama i sjećanjima dopunjava njihov sadržaj.

– Autor svake knjige, vjerovatno, ima dilemu o tome da li je trebao nešto drugačije napisati. Pisanje knjige je samo po svemu dinamičan, živ proces koji ima neka svoja pravila koja se sama nametnu. U knjizi "Zbjeg" prizivam svoja sjećanja, slike iz prošlosti i prenosim ih u tekst, u štivo – naglasio je Nuhanović.

Knjigu "Pod zastavom UN-a" Nuhanović je uradio na temelju postojeće arhivske građe i ličnog poznavanja situacije.

– Prije svega, dokumenati koja govore kako je međunarodna zajednica, kako su Ujedinjene nacije dopustile i prepustile da se to dogodi jula 1995. godine i mislim da je knjiga zbog toga veoma važna. Postoje neke druge knjige o toj temi, ali uglavnom stranih autora.  Što se tiče naših autora, nisam naišao do sad na knjigu te vrste – u kojoj su dokumentovani događaji na taj način – pojašnjava autor.

U sadržaju ove dvije, žanrovski različite, knjige dominantna je emocija, kao identifikacijski kod. U prvoj je ona naglašena, a u drugoj potpuno prešućena, odnosno potisnuta u refleksivnost samog čitaoca, što ih na svojstven način čini i umjetnički vrijednim djelima.

"Zbijeg" u suštini ima formu romana, ali nije roman.

– Roman je u većini slučajeva izmišljena fikcija. Međutim, u knjizi "Zbjeg" ništa nisam izmišljao, samo sam prizivao te događaje iz prošlosti i pretvarao ih u štivo. Emocije su, naravno, igrale važnu ulogu, dok u knjizi "Pod zastavom UN-a" nema emocija. Tu sam svjesno i namjerno to štivo lišio emocija, upravo da bi bilo što relevantnije jednom čitaocu koji pokušava da dođe do objektivnih fakata, informacija o tim događajima – dodao je.

Nuhanović je svjestan sudbinskog emaneta da svake godine, sebi najprije, a potom i cijelom svijetu, pred godišnjicu genocida u Srebrenici iznova treba objašnjavati kako i zašto je počinjen genocid i s tim se izazovima iznova i iznova suočavati.

– Kad me to pitaju, zaista vam mogu reći da jedino ja sam znam kako se nosim s tim. Ne vjerujem da to nekome mogu objasniti ni pojasniti. Jedan dio tog problema, opteretio je i moju suprugu i kćerku i njeno odrastanje, pa i prijatelje i rođake. Ipak, čovjek mora da pronađe način da se s tim nosi i da se osvrne i na druge koji su preživjeli slične ili gore stvari. Često spominjem u ovom kontekstu majke koje su izgubile jednog ili više sinova s kojima se nikad ne mogu porediti – kazao nam je Nuhanović.

Govoreći o motivima pisanja i promoviranja knjiga, naglasio je da je svjestan emaneta koji nosi i da su njegove knjige samo jedan mali dio onoga što smatra svojom obavezom zbog istine i pravde kojima je svjedočio, kako se zlo i genocid nikada nikome i nigdje ne bi ponovili.

(Hasan Eminović/Preporod.info)