Srebrenica na umjetničkom platnu, mjesto opomene ozračeno neuspjehom čovječanstva

U Memorijalnom centru Srebrenica 11. jula bit će izloženi radovi 13 umjetnika iz Bosne i Hercegovine, nastali u okviru prve Umjetničke kolonije "Srebrenica–Potočari". Umjetnici su, nakon posjeta mezarjima i stratištima, stvarali djela inspirisana temama sjećanja, dostojanstva i umjetničke refleksije na genocid.

Svi radovi bit će predstavljeni u velikoj sali za komemoracije na dan obilježavanja 30. godišnjice genocida, a izložba predstavlja prvu službenu postavku ove kolonije. Djela će ostati dio stalne muzejske postavke Memorijalnog centra, a planirano je da se naredne godine organizira i kolonija za studente, uključujući i učesnike iz zemalja bivše Jugoslavije. Jesenas je planirana i izložba u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, prenosi BIRN BiH.

U jednoj od prostorija najpoznatije hale Memorijalnog centra, sve je spremno za otvaranje kolonije. Neki umjetnici, među kojima i akademski slikar Džeko Hodžić, došli su s već gotovim radovima. Hodžić, koji je vodio brojne kolonije poput one u Počitelju, ističe da je ova u Srebrenici za njega posebna jer se radi o ozračenom mjestu neuspjeha čovječanstva.

– Ovo je mjesto koje opominje. Mjesto na koje dolazimo s posebnim pijetetom i s posebnom energijom boli. To je nešto drugo od energije koja uzdiže. Ova treba da nas sažvače, da nas usisa u sebe – kazao je on za Detektor, dodavši da se nada kako će se ovdje profilirati vrsta umjetnosti koja estetski opominje čovječanstvo.

– To su mjesta na kojima se čovjek naježi. Ovdje se stisne nešto u grlu, srce šumi, treperi, udara kao bubanj... Ovdje se desila nesreća. Genocid. Nešto što se nije smjelo desiti poslije Drugog svjetskog rata – istakao je Hodžić.

Ideja o pokretanju kolonije potekla je od bibliotekara Filozofskog fakulteta u Sarajevu Vahida Piralića, a realizovana je u saradnji Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu i Memorijalnog centra, kazao je akademski grafičar i profesor Admir Mujkić, voditelj kolonije.

– Opirao sam se da likovno reagujem na ovu memoriju, ali kad je došla ova ideja, shvatio sam da se to može uraditi na dostojanstven način – da se niko ne povrijedi, da ne iskorištavamo ničiju bol, već da se poklonimo umjetnički i ostavimo kvalitetna djela u muzeju – kazao je Mujkić.

Kustos Memorijalnog centra Azir Osmanović pojašnjava da je cilj kolonije da se o genocidu u Srebrenici govori i kroz umjetnost.

– Dogovorili smo se da krenemo s 10 do 12 umjetnika iz BiH, da vidimo kako će to ići. Plan nam je da ovo postane tradicija, svake godine u junu, a već naredne godine bismo to mogli proširiti na region, a kasnije i na evropske i svjetske umjetnike – rekao je Osmanović.

Umjetnici su posjetili Memorijalni centar, mezarje i neka od stratišta iz jula 1995. godine.

– Prvi dan sam želio da se manje radi, a više posveti upoznavanju s lokacijama i ambijentom, kako bi umjetnici lakše pronašli inspiraciju – dodaje Osmanović.

Akademik Hodžić ističe da je likovna umjetnost “nemušti jezik koji najduže pamti”.

– Platna traju godinama i godinama svjedoče. Slika stalno opominje, stalno svjedoči. To pamćenje je obavijeno tišinom. Ulazak u galeriju ili muzej je kao ulazak vjernika u molitvu – naglasio je on.

Prema njegovim riječima, slike formatom, dokumentarnošću i estetikom opominju čovjeka.

Mujkić ističe da je moć umjetnosti ogromna – ako se koristi u razumnim okvirima.

– Kada sam pozvao kolege, niko nije odmah pristao. Svi su tražili vrijeme da razmisle jesu li u stanju odgovoriti na ovu temu – kaže on. – Na početku kolonije osjeti se odgovornost. Svi su došli da daju sve od sebe.

Negiranje genocida i zločina, smatra on, postojaće dok god ima retrogradne politike, ali nada se da će doći vrijeme suočavanja s istinom.

– To predugo traje. Ali vjerujem da će doći vrijeme. Njemačka je prošla denacifikaciju, zna svoju prošlost. I mi na Balkanu bismo morali priznati istinu kako bismo mogli dalje. Ovako stagniramo. Nadam se da će savjest doći po svoje – zaključuje Mujkić.

Osim Hodžića i Mujkića, učesnici kolonije dolaze iz Bihaća, Jajca, Mostara, Tešnja, Tuzle i Sarajeva.

– Umjetnici ne mogu mijenjati svijet, ali mogu opominjati. Kriva Drina se ne može ispraviti, ali se može kuckati. Koliko ko zakači svojom kreativnošću i ozbiljnošću – poručuje Hodžić.

(Preporod.info)