Emir Karahmet šest godina zaredom prvak: Trener bez snova i ambicija – nije trener

Sa kadetima Fudbalskog kluba Sarajevo bio je dva puta državni prvak, potom i sa mlađim kadetima šampion bh. entiteta Federacije BiH, što mu je pošlo za rukom i sa juniorima tima sa Koševa. U minuloj sezoni Karahmet je vodio seniorski tim Bosne, partnera FK Sarajevo. Pored skromnih uvjeta i besparice koji vladaju u klubu iz Visokog sa Bosnom bio je pobjednik Druge lige i izborio plasman u Prvu ligu FBiH.  

Kaže do uspjeha nije bilo lako doći.

„Ali kada imate entuzijazma, volje i znanja, onda i uspijete.  Formula uspjeha za vrhunskog trenera je da bude hrabar. Šta znači biti hrabar? Ne da dođeš i da čovjeka udariš šakom?! Trener treba da bude pošten, častan, odgovoran prema sebi, medijima, klubu, igračima... Treba biti moralna vertikala da bi mogao da vlada situacijom u svlačionici, prepun entuzijazma za posao koji voli, da se ne izvlaći fali ovo ili ono... Mora biti i prepun samopouzdanja, da vlada mislima i djelima, da ne bude u zoni komfora. Kada su u zoni komforu, tada snovi umiru, a bez snova ništa nije ostvarivo“, rekao je za Anadolu Agency (AA) Karahmet.

- Teže je raditi sa djecom -

Uspješan je u radu sa mladima, ali dokazao se i u seniorskoj konkurenciji. Na pitanje da li je teže raditi sa djecom ili odraslima, Karahmet je odgovorio:

„Stalno sam razmišljao o ovome što me pitate. U FK Sarajevo sada dosta pažnje posvećuju omladinskom pogonu. Sa pokretanjem Akademije to je na profesionalnom nivou, i mnogo je lakše raditi nego kada sam osvajao trofeje, kada nismo imali optimalne uslove. U Premijer ligi BiH mislim da je lakše raditi sa seniorima, dok u ovim dole ligama to nije slučaj. Posljednju sezonu u Bosni potrošio sam se više nego zadnjih pet, šest godina, jer u drugim ligama vladaju neki drugi odnosi. Ipak, teže i odgovornije je raditi u omladinskom pogonu“.

Nadalje, obrazložio je da „vrlo teško je sa djecom jer moraš biti vrhunski pedagog i trener, što kod nas nije slučaj, da se ne lažemo“.

„Kod nas neko je malo igrao lopte i daj mu da radi sa djecom, što je katastrofalno. Tu trener mora biti najiskusniji po mogućnosti da bude vrhunsko igračko ime da bi mogao da školuje i stvori isto tako vrhunskog igrača. A, na ovaj način kako se radi u velikom broju naših klubova nema teorije da napravimo vrhunskog igrača. Samo vrhunski trener može napraviti vrhunskog fudbalera, a polovan trener nikako. Trenerski poziv strašno je težak posao i zahtjeva puno znanja“, naglasio je Karahmet.  

Školuje se za UEFA pro licencu, a po dobijanju diplome vjeruje i da će dobiti priliku i naći ozbiljan trenerski angažman.  

„Trener koji nema ambicija – nije trener. Cijeli život se školujem, nije samo to UEFA profi licenca. Trener se kao i doktor cijeli život mora educirati. Mislim da sam kompletan trener. Imam i završen Fakultet sporta, radio sam i u Ministarstvu odbrane BiH. Imam čin oficira, a zbog vojnih zasluga sam i odlikovan. Nakon svega našao sam se u trenerskom poslu. Poznajem ishranu i oporavak u sportu. Tu vladam, poznajem energetske vrijednosti hrane što puno znači za oporavak sportiste. Imam dobar temelj sa Fakulteta sporta i sve nove trenažne tehnologije koje izlaze u svijetu sporta nisu mi nepoznanica“, kazao je Karahmet.  

Ističe da je FK Sarajevo napravio krupne korake u bh. fudbalu i da je ulaskom privatnog kapitala klub na pravom putu, što bi volio da urade i u „ljutom“ gradskom rivalu Željezničaru.

„Moja dva kluba su prije svega Sarajevo, a poslije i Željo. Volio bih da u narednih 20 godina osvajaju titule prvaka BiH, da se smjenjuju kao Glasgow i Celtic nekada u Škotskoj. Sarajevo  je krenulo ispravnim putem, nadam se da će i Željezničar. Od kada je privatni kapital ušao u naš klub, sve je profesionalnije i znanje polako dolazi do izražaja. Ima još puno nedostataka no uz ispravan rad sve će doći na svoje i Sarajevo treba biti vodilja za sve ostale klubove u BiH“, mišljenja je Karahmet, koji vjeruje da se fudbalska reprezentacija BiH, ipak, može plasirati na naredno Evropsko prvenstvo u Francusku, realnije kroz baraž, nego li direktno iz grupe.

- Ferguson, pa pokojni Ivić -

„Unikatan“ trofejni trener iz Sarajeva ima i svog uzora.

„Neko bi rekao pošto nisam bio veliki igrač da mi je uzor Mourinho. Ferguson je najbolji trener svijeta, pa velika rupa, pa pokojni Tomislav Ivić. Potom Mourinho i još puno trenera od kojih se može puno načuti“, zaključio je Karahmet u razgovoru za Anadolu Agency.  

(AA)