Treba više šutjeti?

Živimo vrijeme buke i kakofonije različitih glasova i zvukova koje ljudi "proizvode".

Oni su nerijetko spunjeni grubošću, bezobzirnošću, vrijeđanjem, izrugivanjem, ogovaranjem, klevetama, sumnjičenjem, svađama, besmislenošću, pesimizmom...

Zbog toga je važno propitivati kako povratiti i doći do blaženog mira i tišine. Jedan od osnovnih načina kako dostići tišinu i mir jeste navikavati se da što manje doprinosimo toj općoj buci i zagušenju.

Pojednostavljeno, treba više šutjeti.

Pojedini ljudi pričaju od jutra do večeri. Pričaju o svemu i svačemu. Na sve imaju komentar, kritiku, neslaganje, osporavanje ili ismijavanje.

Danonoćno pričaju. Putem društvenih mreža, besmislene i isprazne poruke, a da ne govorimo o onim zlonamjernim, dolaze u sve krajeve svijeta, nekontrolirano se šire i zagađuju javni prostor.

Nije grijeh samo izmisliti podvalu, laž i plasirati je u javni prostor, grijeh je, također, neodgovorno i nekritički tu dezinformaciju širiti dalje:

O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (Kur'an)

Obaveza kontroliranja jezika i odgovorno govorenje se dodatno nalaže u ovim vremenima smutnje, jer nesvjesno podržavamo negativna kretanja i procese.

Obmanuta osoba misli da, ako se fizički suzdrži od smutnje, izbjegla ju je u potpunosti.

Ustvari, svojim komentarima i objavama smutnju rasplamsava. Iz tog razloga je Vuhejb ibn el-Verd rekao: "Shvatio sam da je istinsko osamljivanje u osamljivanju jezika."

Opširnije na Islam.ba.