Pravosfera: Sloboda vjere u sudnicama

U 2018. i 2023. godini Sud je donio dvije odluke u predmetima protiv države Kolorado koje su se ticale prigovora vlasnika biznisa koji su utemeljeni u njihovim vjerskim uvjerenjima, u odbijanju pružanja usluga/prodaje robe s porukama koje su u vezi s istospolnim brakovima.

Prvi predmet (Masterpiece Cakeshop v. Colorado Civil Rights Commission), koji je i predmet analize, ticao se pitanja da li je javna vlast ispitala dati prigovor neutralno i nepristrasno, dok se drugi (303 Creative LLC v. Elenis) odnosio na mogućnosti države da natjera građane da se koriste govorom koji ne žele.

Činjenice predmeta

Apelant je pekara iz Kolorada, koja je u vlasništvu i pod upravom lica koje je stručnjak za pekarstvo i pobožni kršćanin. On je 2012. godine istospolnom paru odbio napraviti tortu za njihovo vjenčanje zbog svog vjerskog protivljenja istospolnim brakovima, dok je istovremeno istakao kako im rado može prodati druge pekarske proizvode, kao što je npr. rođendanska torta.

U dato vrijeme Kolorado nije priznavao istospolne brakove niti je postojala odluka Suda kojom su takvi brakovi legalizirani. Istospolni par je potom podnio tužbu Komisiji za građanska prava Kolorada (Komisija), na osnovu Zakona o borbi protiv diskriminacije Kolorada, koji zabranjuje, između ostalog, i diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije u biznisu koji se bavi bilo kakvom prodajom bilo čega javnosti kao i u biznisu koji pruža usluge javnosti. U postupku koji je uslijedio, Komisija je odbacila navode apelanta o povredi prava iz prvog amandmana, prema kojima bi se zahtjevom da napravi tortu za istospolno vjenčanje prekršilo njegovo pravo na slobodu govora, jer bi bio prisiljen koristiti svoje umjetničke talente kako bi izrazio poruku s kojom se ne slaže. Time bi se prekršilo i njegovo pravo na slobodno ispovijedanje vjere.

Tvrdnje apelantice

Apelant je tvrdio pred Sudom kako je odluka Komisije prekršila njegovo pravo zagarantovano prvim amandmanom – pravo na slobodu vjeroispovijesti i neutralnost država u evaluaciji njegovog prigovora utemeljenog u vjerskom uvjerenju.

Stav Suda

Sud je na početku konstatirao kako, s jedne strane, zakoni i ustavi moraju zaštiti homoseksualne osobe i parove u ostvarivanju njihovih građanskih prava, dok su, s druge strane, vjerski i filozofski prigovori na istospolne brakove zaštićeni stavovi, a u nekim slučajevima i zaštićeni oblici izražavanja. Sud je potom istakao kako u vrijeme odlučivanja u ovom predmetu, Kolorado nije priznao istospolne brakove. Zbog toga, postojala je snaga argumentacije da apelantov stav kako njegova odluka nije nezakonita, nije bio nerazuman.

Dodatno, Sud je naveo kako onda kada apelant ističe da koristi svoje umjetničke vještine za davanje ekspresivne izjave, kojom daje podršku vjenčanju vlastitim glasom i kreacijom, predstavlja značajnu komponentu prvog amandmana i implicira njegova duboka i iskrena uvjerenja. Pored toga, 2012. godine država Kolorado je vlasnicima biznisa davala određenu slobodu u odbijanju kreiranja određenih poruka koje su smatrali uvredljivim.

Tako, npr. Kolorado je utvrdio da su u tri predmeta pekari postupali zakonito kada su odbili napraviti torte s ukrasima kojima su omalovažavali homoseksualne osobe ili istospolne brakove. Zbog toga apelant, također, ima pravo na razmatranje svojih zahtjeva, u svim okolnostima predmeta, s neutralnošću i poštovanjem. Ali, prema stavu Suda, postupanje Komisije je bilo neprijateljsko prema iskrenim vjerskim uvjerenjima apelanta, koja su motivirala njegovo postupanje. Kao primjeri takvog neprijateljskog postupanja su navedeni: stav Komisije da se vjerska uvjerenja ne mogu legitimno unositi u javnu sferu ili komercijalnu domenu; omalovažavanje apelantove vjere kao prezrenu i karakterisanje iste kao puke retoričke; poređenje njegovog pozivanje na iskrena vjerska uvjerenja s odbranom ropstva i Holokausta.

Pored toga, apelant je različito tretiran u odnosu na predmete u kojima su pekari prigovarali na antigej poruku koju su trebali ispisati. Štaviše, jedan od razlog zbog kojih je apelant izgubio spor je bio taj što je Komisija usvojila teoriju prema kojoj bi se svaka ispisana poruka na torti pripisala kupcima – istospolnim parovima – a ne samom pekaru. Međutim, na ovaj argument se tijela nisu osvrnula u predmeti s antigej porukom. Pored toga, drugi argument u tim predmetima koji je bilo prihvaćen – da su pekare bile spremne prodati bilo koji drugi proizvod takvim kupcima – nije bio razmatran u apelantovom slučaju.

Sud je zaključio da je iz ovih razloga, postupanje Komisije u apelantovom predmetu prekršilo dužnost države iz prvog amandmana i to da ne zasniva svoje propise na neprijateljstvu prema religiji ili vjerskom stajalištu. Prema ovom pravilu, javna vlast ne može nametati propise koji su neprijateljski nastrojeni prema vjerskom uvjerenju građana i ne može djelovati na način koji osuđuje ili pretpostavljam nelegitimnost vjerskih uvjerenja i praksi. Faktori relevantni za procjenu vladine neutralnosti uključuju historijsku pozadinu osporavane odluke, specifičan niz događaja koji su doveli do donošenja propisa ili službene politike o kojoj je riječ te zakonodavnu ili administrativnu historiju, uključujući nove izjave članova tijela za donošenje odluka.

S obzirom na ove faktore, razmatranje apelantovog predmeta nije bilo ni tolerantno niti je uvažilo njegova vjerska uvjerenja. Komisija je na sve načine dala do znanja da prosuđuje njegov vjerski prigovor na osnovu negativne normativne evaluacije posebnog opravdanja za njegov prigovor i vjerskih osnova prigovora, ali vlada nema nikakvu ulogu u ocjenjivanju ili čak sugeriranju da li je prigovor na vjerski osnovi legitiman ili nelegitiman.

U zaključku, apelantov vjerski prigovor nije razmatran s neutralnošću koju zahtijeva klauzula o slobodi vjerovanja iz prvog amandmana na Ustav SAD. Interes države mogao se odmjeriti s apelantovim iskrenim vjerskim prigovorima na način koji je u skladu s potrebnom vjerskom neutralnošću koja se mora strogo poštovati. Ali, službeni izrazi neprijateljstva prema religiji u nekim komentarima članova Komisije bili su u suprotnosti s tim zahtjevom, a javna vlast je različito razmatrala apelantov slučaj u poređenju sa slučajevima drugih pekara.

Komentar

Nadogradnju pravnih zaključaka i standard iz ovog predmeta, Sud je dao u drugom predmetu iz 2023. godine - 303 Creative LLC v. Elenis – koji se je ticao pružanja usluge izrade web-stranice za vjenčanja, u kojem je zaključeno da država ne može prisiliti pojedinca na neki govor koji se protivi njegovim uvjerenjima, odnosno koji on ne želi (tj. izradu web-stranice za istospolna vjenčanja, koja su u konkretnom slučaju bila protivna apelantovim vjerskim uvjerenjima kako je brak zajednica jednog muškarca i jedne žene).

Ovaj predmet ukazuje na tenzije koje postoje između slobode vjerskog uvjerenja i antidiskriminirajućih zakona u SAD. Međutim, istovremeno, odluke u oba predmeta i dalje ne nude konačno pravno stajalište za razrješenje ovog pitanja. Predmet sličan ovom još uvijek nije razmatran pred Evropskim sudom za ljudska prava u meritumu, već samo na razini dopustivosti te je odbačen. Radi se o predmetu Lee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, u kojem je Vrhovni sud UK zauzeo stranu pekara koji je odbio da izradi tortu s natpisom “Podrži gej brak”, pozivajući se na svoja kršćanska uvjerenja.

Shodno tome, još uvijek ne posti vodeći predmet na razini Vijeća Evrope koji bi bio uputa sudovima u državama članicama Vijeća Evrope, uključujući BiH, kako da odgovore na slične pravne izazove, dok odluka Vrhovnog suda SAD može biti inspirativna i poticajna za domaće sudove.

(IIN Preporod.info)