Bilješke s bosanskog dovišta: Musafirski blagoslov je neprocjenjiv
Piše: Nedim Gondžić
Brojna su djeca, odrasla u naseljima oko Olova, svoje prve džematske namaze obavila na jednom od tradicionalnih dovišta. I sam pripadam toj skupini – po babinom svjedočenju, još iz onog perioda djetinjstva kada sam o činjenju sedžde znao toliko da na tlo ne spustim samo lice, nego i tijelo, cijelom njegovom dječačkom dužinom.
***
Medžlis Olovo ima 21 tradicionalno dovište, a proteklog vikenda je proučena dova na lokalitetu Kurban-kamen. Poljana okružena četinarskom šumom. Zaljubljenici u historiju ovo dovište vole spomenuti zbog sultana Mehmeda Fatiha, koji je ovdje žrtvovao kurban.
Poštivaocima duhovne komponente je, pak, posebno značajna sedžda učinjena na zemlji i usmjerenost oka na znakove (ajeta) iz prirode, dok uho sluša kur'anske ajete.
U prvom safu – šest ahmedija, tri vaiza. Zlonamjerni će reći da je previše, ali slušajući utiske džematlija – ovdje nije bilo zlonamjernih. Svi posjetioci su taj dan odvojili za kasnije rodbinske posjete, pa su se tri predavanja lijepo uklopila u opći nedjeljni plan. Posebno zbog toga što su efendije Esad, Mujo i Asif različiti – izborom tema, formulacijom rečenica i energijom.
Slušam ih i zaključujem da "različitost kao bogatstvo" nije tek fraza.
***
Brdovit makadamski put koji vodi do samog dovišta ilustruje još jednu razliku. Dio džematlija je izgjegao neprijatno truckanje i rizik, pa je do dovišta pješačio kraćim putem – njivama. Lijep prizor, u rukama nekih od njih su sedžade, drugi nose flašice vode – topao je dan, a i prečica brdovita. Dio njih nosi kišobrane, na poljani nema hladovine, pa će poslužiti.
Neki su organizovano došli na traktorima, a jedan dio privatnim vozilima – uz malo hrabrosti i rizika te mnogo sigurnosti u vlastite vozačke sposobnosti.
***
Ljudska nepažnja, fokus na spoljašnje ili nešto treće – ne usuđujem se ocijeniti, ali neupitna je činjenica da, zaneseni svečanostima, ne primijetimo "tehnički" dio koji stoji iza njih. Prostor dovišta je uredno pokošen, nišani neimenovanim Fatihovim borcima pristojno ograđeni, i tako svake godine.
Podsjećajući na obavezu popunjavanja safova, Amir-efendija upozorava da "komocija koju imamo zahvaljujući urednosti domaćina ne ostavlja opravdanje nepravilnim safovima".
Mujo-efendija dovršava ocjenu, uz naglasak da su uvijek postojali pojedinci koji vode računa o ovim prostorima. Ranijih godina se, kako kaže, uglavnom nisu znala njihova imena, a danas je drugačije.
"I neka se zna", ističe, naglašavajući tek jednu od pozitivnih strana društvenih mreža – dobročinstvo će ipak biti primijećeno.
***
Domaćini imaju obavezu prije i poslije proučene dove. Nakon spomenutog pripremanja dovišta, treba pripremiti sofru i kuću za musafire. I to ne bilo kako – u Olovu se godišnje krečenje enterijera planira prema rasporedu dova. Pojednostavljeno, kuća mora biti okrečena neposredno pred dovu.
Ovakvi susreti su priča za sebe, a kuće domaćina su obično posjećenije nego u danima Bajrama, jer Bajram je svima, a dova samo mještanima jednog naselja. Obično se nastave teme i atmosfera s dovišta, u razgovornom stilu i opuštenom maniru.
Na dovištu se prouči dova na arapskom jeziku, a na druženju se može čuti i konkretnih dova za domaćine na bosanskom jeziku.
Neizostavna tema je, pogađate, ženidba neoženjenih i udaja neudatih, pa je jedna dova spretno formulisana riječima da se "društvo odrekne prijatelja za neizostavnu svakodnevnu kahvu, ali da naselje dobije novu džematlijku".
A, musafirski blagoslov je neprocjenjiv.
(Preporod.info)
