Dan džamija - Reisul-ulema Kavazović: Okrenimo se vrijednostima koje su ljudima došle od Boga

Na centralnoj svečanosti obilježavanja Dana džamija, održanoj 7. maja u obnovljenoj Arnaudija džamiji u Banjoj Luci, reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović pozvao je vjernike i sve ljude da se okrenu autentičnim duhovnim vrijednostima koje su, kako je istakao, jedini put izlaska iz sve dubljeg haosa u kojem se nalazi savremeni svijet.

– Svijet se suočava s velikom pometnjom, koja poprima sve veće razmjere i produbljuje se. Da bi se to zaustavilo, nužno je vratiti se autentičnim duhovnim vrijednostima. Jedino one čovječanstvo mogu okrenuti u drugi smjer. Time se uloga džamije i hramova i njihova filozofija postojanja višestruko uvećava i nadaje kao, možda, i jedini izlaz iz haosa u kojem se svijet danas nalazi. Sve vas pozivam vrijednostima koje su ljudima došle od Boga, s Neba, i koje ih mogu uzdići do Neba – kazao je reisul-ulema.

Naglasio je važnost očuvanja svetih prostora i kolektivne svijesti o njihovoj ulozi u životu zajednice te podsjetio na razaranja džamija tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, među kojima posebno mjesto zauzima rušenje Ferhadije 7. maja 1993. godine.

Također je istaknuo da njegovanje sjećanja na taj i ostale zločine nije čin izazivanja mržnje, već moralna obaveza zaštite budućnosti.

Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti: 

"Bismillahir-rahmanir-rahim.

Uvaženi muftija Ismail-efendija, glavni imami i imami, dragi prisutni!

Danas je, kao što nam je svima poznato, Dan džamija, datum koji obilježavamo u znak sjećanja na porušene džamije tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Na današnji dan, 7. maja 1993. godine, minirana je i srušena jedna od najljepših džamija u Bosni i Hercegovini – čuvena banjalučka Ferhadija, nakon 414 godina njena postojanja.

Nije porušena uslijed zemljotresa niti ratnih djejstava, već hotimičnim miniranjem od strane organizirane skupine zlikovaca.

Danas obilježavamo uspomenu na taj tužni događaj, koji je potresao i zgrozio svakog čestitog čovjeka, ali se podsjećamo i na svih 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata koje su zli ljudi uništili u svom posljednjem i, akobogda, zadnjem nasrtaju na nas i našu zemlju.

Kako god nam teško bilo zbog žrtava našeg naroda i razaranja naših dobara, održavanje sjećanja na ta rušenja i razaranja i na motive koji su stajali iza njih, naša je trajna obaveza. Ne da bismo pobuđivali mržnju, već da bismo se zaštitili, izvukli pouku i bili spremniji stati na put nečemu takvom u budućnosti.

Braćo i sestre!

Svima nam je poznato da za vrijeme prvih trinaest godina poslanstva nije bilo nijedne džamije ili javnog prostora na kojem bi muslimani mogli vršiti svoj namaz.

Također znamo da je prvo što je Poslanik, a. s., uradio, preselivši se u Medinu, bilo: izgradnja džamije. Nije još bio ni dovršio svoje preseljavanje, nije još bio stigao na svoje krajnje odredište, a napravio je džamiju u mjestu Kuba, nadomak Medine. Od tada, pa sve do naših dana održava se praksa da, gdje god se nađe skupina muslimana na jednom mjestu, oni odmah nastoje izgraditi obredni prostor, izgraditi musallu, mesdžid ili džamiju. Džamija je mjesto gdje se muslimani okupljaju, gdje obavljaju kolektivni namaz, gdje se odgajaju i vjerski obrazuju. Džamija odražava njihovo prisustvo na tom mjestu, oblikuje njihov način života, promovira od Boga proklamirane vrijednosti, usmjerava život i čuva identitet.

Ovdje, u povodu ovogodišnjeg Dana džamija, želim ukazati na jednu važnu činjenicu. Naime, Poslanik, a. s., je rekao da je on privilegiran nad poslanicima i vjerovjesnicima koji su mu prethodili po nekoliko stvari. Jedna od njih je ta da on i njegovi sljedbenici mogu klanjati na svakom čistom mjestu na Zemlji. 'Sva Zemlja mi je', rekao je, 'učinjena džamijom i čistom!'.

Drugom prilikom je rekao: 'Naši su safovi kao safovi meleka, sva nam je Zemlja učinjena džamijom a njeno tlo nam je učinjeno čistim – možemo se njime očistiti u nedostatku vode!' (Muslim)

Zašto nam je važno da ovo znamo? Zato što Poslanik, a. s., džamijski prostor, na neki način, proširuje na cijelu Zemlju i insistira na čistoći i tog prostora; na održavanju njegove čistoće. Čistoće džamije i čistoće Zemlje. Jer se na nečistom ne može klanjati. U nekim predajama se navodi sedam mjesta na kojima se ne može klanjati. Pored ostalih, spominje se smetljište, otvoreni put, klaonica, štala. Na nečistim mjestima se, dakle, ne može obaviti namaz, ne može se činiti sedžda. A sedžda je krajnji izraz čovjekove pokornosti Bogu. Budući da je sva Zemlja proglašena mesdžidom – mjestom na kojem se može činiti sedžda – musliman treba strogo voditi računa o tome da se taj mesdžid, ta džamija, ne zagađuje i ne prlja, već da se čisti i održava čistom. Njeno tlo i njena voda.

Jer bez tog dvoga nema ni namaza, a 'nema nekog dobra u vjeri u kojoj nema namaza/molitve', kako se navodi u jednoj predaji. Prema islamskom učenju, zemlja uživa svetost, baš kao i džamija.

Nažalost, postoji velik nesklad između učenja islama i prakse. Uslijed tog nesklada, našli smo se na nezavidnom mjestu na listi; na mjestu koje nam nije dolično i koje nam ne pripada. Pored ostaloga, na tom nezavidnom mjestu nalazimo se i po svojoj niskoj ekološkoj svijesti, koju, kako vidimo, nije oblikovao islam.

Muslimani trebaju voditi računa o tome u kakvom stanju se nalazi njihov obredni prostor: jesu li džamije, mesdžidi, avlije i mahale čisti i služe li svojoj svrsi!?

Svjedoci smo da su danas napadnute praktično sve naslijeđene vrijednosti ili im je dat drugi smisao. A, upravo te vrijednosti simbolizira i baštini džamija. Zato trebamo voditi računa o džamijama, u najširem smislu te riječi.

Trebamo brinuti o njima i biti s njima u vezi, posjećivati ih. One odgajaju ljude i zasađuju u njih visoke vrijednosti, bez kojih čovjek gubi svoju ulogu i bez kojih život gubi svoj značaj. Manifestacija 'Dan džamija' ima upravo tu zadaću: da nas svake godine iznova podsjeti na ulogu i značaj džamije i potrebu brige o njoj. Radi toga je, zapravo, i ustanovljena.

Braćo i sestre!

Džamija čovjeka vodi ka integraciji i kohabitaciji sa svijetom u kojem živi, a ne izolaciji i odvajanju. Izolacija je odvajanje od cjeline i funkcioniranje izvan sistema, a to vodi otuđenju čovjeka i, u konačnici, konfrontaciji sa svijetom. Posljedice su uvijek goleme i štetne po čovjeka. Svi propisi Božije vjere, pored ostalog, imaju i zadatak da čovjeka integriraju i dovedu ga u sklad i harmoniju sa svijetom u koji je uveden. Vjerski objekti, obredni prostor, odnosno džamija predstavlja jedna od vrata ka toj integraciji i zato je nezaobilazna i iznimno važna.

Sličnu funkciju, barem u načelu, vrše i druge bogomolje – crkve i sinagoge – ili bi je trebale vršiti, i zato je zabranjeno i njihovo rušenje. Kur'an kaže: A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. (El-Hadž, 40)

Braćo i sestre!

Svijet se suočava s velikom pometnjom, koja poprima sve veće razmjere i produbljuje se. Da bi se to zaustavilo, nužno je vratiti se autentičnim duhovnim vrijednostima. Jedino one čovječanstvo mogu okrenuti u drugi smjer. Time se uloga džamije i hramova i njihova filozofija postojanja višestruko uvećava i nadaje kao, možda, i jedini izlaz iz haosa u kojem se svijet danas nalazi. Sve vas pozivam vrijednostima koje su ljudima došle od Boga, s Neba, i koje ih mogu uzdići do Neba.

Čestitam organizatorima ove manifestacije i molim Allaha da ih nagradi za trud. Samoj manifestaciji želim dugo trajanje i pozitivan utjecaj. Utjecaj na sve i za dobro svih."

(Preporod.info)