Najbrojniji strani posjetioci Memorijalnog centra u Potočarima su iz Australije
"A sve je krenulo od posjete jednog studenta iz Australije koji je tokom studiranja u Evropi posjetio Srebrenicu, bilo je to 2006.godine. Od tada, Australijanci su stalni posjetioci."- govori Begić za Radio BIR.
Inače, oko 100 hiljada ljudi svake godine posjeti Memorijalni centar Potočari osnovan 2003. godine. Zvanično ga je u septembru te godine otvorio bivši američki predsjednik Bil Klinton. Iste godine u mjesecu martu, izvršen je ukop prvih 600 identifikovanih žrtava genocida. Od tada do danas ukopano je 6 241 žrtva genocida. Ove godine očekuje se ukop još 100, mada ova brojka nije konačna.
Ukop i dženaza 11. jula traju jedan dan, no pripreme traje puno duže, na čemu predano radi 22-je uposlenika Memorijalnog centra.
A priprema za dženazu nije njihov jedini posao. Prošle godine otvorena je radna Multimedijalna soba, a zatim i biblioteka, za koju se prikuplja knjižni fond. Trenutno traju građevinski radovi na dvije lokacije, radi se Info blok na ulazu, te zgrada u kojoj je bio smješten zapovjednik holandskog bataljona, Karremans. Biće to Muzej holandskog bataljona.
Osnovano je i savjetodavno tijelo koje će odlučiti o sadržajima koji će se unutra ulaziti, a cilj je da taj objekat, odnosno njegova unutrašnjost, bude opremljen isto kao 1995. godine i da svjedoči o ulozi ovog bataljina u srebreničkom genocidu.
A pored svega ovog, tu su svakodnevne posjete. Ljudi dolaze u grupama i pojedinačno. I iz svih djelova svijeta. Pored najbrojnijih Australijanaca, dolaze i ljudi iz Italije, Austrije, Turske, Njemačke, Holandije.
„Razgovarali smo i s jednom školom u Holandiji iz grada Utrehta. Njihovi profesori shvatili su da je prezentovati MC tamo važno, ali da bi učenici posložili sve slagalice bitno je da dođu ovdje. Tako da od septembra očekujemo grupe iz dvije holandske škole.“
Memorijalni centar sarađuje i s nekim muzejima u Londonu, u Holandiji, ali i s institucijama sličnog karaktera u BiH.
Veliki je broj organizovanih posjeta školske djece iz gradova u Federaciji,no kada je u pitanju manji bh.entitet, situacija je bitno drugačija. Nema posjeta školske djece i studenata. Memorijalni centar posjećuju pojedine nevladine organizacije, a i one, kako godine prolaze, sve rjeđe. Centar je tokom deset godina otkako Amra radi tu, posjetio samo jedan mladi, srebrenički Srbin. No, poneka pojedinačna posjeta iz manjeg entita se desi, jedno od imena upisanih u knjigu sjećanja je Tihomir iz Banjaluke...
{gallery}MCPotocari{/gallery}
Na pitanje koje su najčešće reakcije posjetilaca, Amra kaže da se obično čude kako oni mogu živjeti tu i raditi to što rade. Na što ona odgovara, govoreći da je život u Srebrenici isti kao i u bilo kojem drugom manjem gradu.
„Ponekad svi mi iz manjih gradova osjećamo da je Bosna samo u Sarajevu, ali opet bez Sarajeva nema ni Bosne. Mnogi kažu da smo ludi što smo se vratili, ali mi imamo svoj razloge. Moj cilj je bio moj uspjeh ovdje, a sada uspjeh moje djece.“
Kustosica Amra Begić rođena je Srebreničanka. U srebreničkom genocidu izgubila je oca i djeda, i još mnoge članove familije. Završila je studij kriminalistike u Sarajevu i studij prava u Zenici. Majka je Ilvane i Kerima.
Piše: Amela Jordamović
BIR.ba
