Predstavnici udruženja žrtava: Zahtjev za prijevremeno Mladićevo puštanje nije ništa novo

Predstavnici žrtava i preživjelih najoštrije se protive zahtjevu odbrane za prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu.

Njihovo saopćenje koje potpisuju predsjednici Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Udruženja pokret „Majke enklave Srebrenica i Žepa“, Udruženja „Žena Podrinja“, Udruženja Majke Srebrenice i Udruženja Žene Srebrenice prenosimo u cijelosti: 

"Ovaj zahtjev nije ništa novo. Još od trenutka dovođenja Ratka Mladića pred međunarodni sud, odbrana sistematski pokušava ishoditi njegovo puštanje koristeći iste ili slične argumente. Sudska vijeća i predsjednici suda takve su pokušaje već više puta razmatrali i odbacili. Jučerašnji zahtjev temelji se na navodnim humanitarnim razlozima.

Međutim, sama činjenica da odbrana nudi alternativu — bilo privremeno, bilo prijevremeno puštanje — jasno pokazuje da se ne radi o jedinoj nužnoj mjeri, već o pravnoj taktici.

Time se dovodi u pitanje i tvrdnja o neposrednoj životnoj ugroženosti. Posebno je problematična tvrdnja da bi liječenje u Srbiji bilo prikladnije od onoga koje se osigurava u okviru Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.

Riječ je o instituciji koja ima jasnu obavezu osigurati adekvatnu medicinsku skrb svim pritvorenicima — uz međunarodni nadzor i visoke standarde. Tvrdnja da takav sistem ne može pružiti odgovarajuću zdravstvenu zaštitu zahtijeva čvrste i nedvosmislene dokaze, koji u ovom slučaju nisu uvjerljivo predočeni.

Žrtve podsjećaju da je Ratko Mladić pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i najteže ratne zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Kazna doživotnog zatvora nije simbolična — ona predstavlja minimum pravde za hiljade ubijenih i njihove porodice. Za preživjele, ovakvi zahtjevi znače ponovno otvaranje rana i pokušaj relativizacije odgovornosti.

Dok se govori o „dostojanstvu“ osuđenog, ne smije se zaboraviti dostojanstvo žrtava — koje traje cijeli život. Izvršenje kazne predstavlja minimum pravde.

Prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu: – potkopalo bi konačnost presuda, – ponovno traumatiziralo žrtve i preživjele, – narušilo povjerenje u međunarodnu pravdu Mnoge žrtve i dalje žive s trajnim fizičkim i psihološkim posljedicama.

Za razliku od osuđene osobe, njima nije ponuđena nikakva „olakšica“. Dok se odbrana poziva na dostojanstvo na kraju života, žrtve ističu da dostojanstvo uključuje i odgovornost. Izrečena kazna upravo je izraz tog dostojanstva prema žrtvama i ne smije se umanjivati osim u doista izuzetnim okolnostima, a one u ovom slučaju ne postoje.

Puštanje na slobodu u ovom trenutku poslalo bi opasnu poruku — da čak i oni osuđeni za genocid mogu izbjeći punu odgovornost pozivanjem na starost ili bolest. Zato žrtve jasno poručuju: Pravda mora ostati dosljedna.

Kazna mora biti izvršena. Nema prijevremenog završetka za zločine koji nemaju rok trajanja.

(Preporod.info)